Šta Bosance i Hercegovce može „isterati“ na ulice?

Godinama nema pobune zbog loših uslova života, inflacije, lošeg obrazovanja, zdravstvene zaštite, ukidanja prava.

Sve to vide naši sagovornici, koji nam kažu da je većina Bosanaca i Hercegovaca odavno svesna da se pristojan život u ovoj zemlji može osigurati samo uz pomoć politike, piše Oslobođenje.

Oni koji su već u ovim vodama svakog ko se pobuni protiv sistema vide kao izdajnika, a istovremeno su spremni da aplaudiraju praznim obećanjima političkog lidera koji im je, bili profesionalci ili ne u svojoj profesiji, obezbedio bezbrižan život.

Uz sve to, ne treba zaboraviti ni one koji su odustali od čekanja na bolji život i otišli ​​iz Bosne i Hercegovine.

Mirveta Rečica, Sarajevo

– Narod k’o narod. Cijene skaču, a ljudi se ne bune. Nemam šta reći, to govori dovoljno o nama.

Selim Karahasanović, Zenica

– Nije politika jedina koja može građane izvesti na ulicu. Vjerujem da više mogućnosti da izvede ljude na ulice ima neka nevladina organizacija, nego politika. Zato što je narod izgubio povjerenje u politiku i ne vjeruje više nijednom političaru kad poziva na bilo šta.

Enes Prasko, Zenica

– Stanje apatije je kod ljudi, kod većine je finansijska kriza. Ljudi jedino vide šansu u politici, u uključivanju u politiku. Misle da će time sebi pribaviti neku korist ili riješiti egzistencijalne probleme. Malo šta može motivirati ljude, osim finansijskog statusa koji će, vjeruju mnogi, biti bolji ako se uključe u politiku.

Fahrudin Vojić, Bihać

– Zato što je sloboda mišljenja i izražavanja u ovoj zemlji odavno ugušena strahom od političke odmazde. Ljudi se boje samoinicijativno izaći na ulice, a kada to politika organizuje, nemaju taj problem jer u tom slučaju ne postoji strah od eventualnih sankcija. Štaviše, u glavama ljudi postoji uvjerenje da će za to biti nagrađeni i da će ih vlast ili stranke pripaziti. S druge strane, politika jedina može izvesti ljude na ulicu jer ima ideološku pozadinu u koju ljudi vjeruju.

Biljana Andrijević, Banja Luka

– Ulice ožive kad konformizam postane ugrožen. Do tada politika diktira sve. Ako građani osjete da im je konformizam ugrožen, oni će izaći na ulicu. Prije toga ne.