Vlahovićevo otvoreno pismo Hilu: Crna Čarapa u Beogradu

Ambasador Hil je u intervjuu za Glas Amerike, između ostalog, ocenio da izjavu ministra odbrane Srbije Miloša Vučevića koji je na Pink televiziji rekao da bi Severnoj Makedoniji i Crnoj Gori moglo da se „obije o glavu priznanje Kosova kao što se u Ukrajini obija o glavu svima koji su promovisali Kosovo i Metohiju kao nezavisnu državu“ – ne vidi kao pokušaj destabilizacije regiona.

Tekst sa Pobjede prenosimo u celini.

Vaša Ekselencijo, poštovani ambasadore Hil,

Vaš posljednji intervju ,,Glasu Amerike“ vrvi od pogrešnih teza, netačnih i nekorektnih interpretacija koje, još jednom, potvrđuju Vašu politiku popuštanja i povlađivanja Aleksandru Vučiću, odnosno zvaničnoj politici Srbije, i ozbiljno dovode u pitanje motive i namjere koje stoje iza takve Vaše pozicije i javnog nastupa.

Vaša nespremnost da na bilo koji način javno kritikujete politiku koju personifikuje Vučić, dobija karikaturalne oblike. Upravo je fascinantno da ni u posljednjim brutalnim prijetnjama i uvredama, koje su, jedna za drugom, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji uputili predsjednik Srbije Vučić, pa onda ministar odbrane Vučević i, na kraju, i ministar vanjskih poslova Dačić, Vi ne prepoznajete ništa sporno! To za Vas ,,nije pokušaj destabilizacije regiona“? Koji su razlozi takvog Vašeg stava, koji iskreno čudi i brine sve iskrene američke prijatelje u Crnoj Gori, ali i u svim drugim zemljama regiona?

Ukoliko to što su tri srpska zvaničnika javno kazala nije problem, onda ni Vaše ponovljeno zalaganje za tzv. ,,Otvoreni Balkan“, na koji tri od šest zapadnobalkanskih zemalja nikad nije pristalo – a jedan od dva glavna promotera (premijer Rama) je nedavno jasno i definitivno odustao – ,,nije sporno“. Ali je zato začuđujuće. Zaista, iz kojeg razloga mjesecima nepotrebno i uzaludno insistirate na toj neregulisanoj i nametanoj formi saradnje, za koju su svi naši (i Vaši) evropski prijatelji i saveznici jasno rekli da nije saglasna evropskoj agendi Zapadnog Balkana, pa ni samom Berlinskom procesu? Kakav je Vaš interes u tome? Ometanje evropskih integracija Zapadnog Balkana, da bi se zadovoljili apetiti nacionalističke politike zvaničnog Beograda? To je cilj?

Ono što u Vašem intervjuu najviše zabrinjava jeste konstatacija da je politika koja se sada po vama prepoznaje – mada i g. Eskobar, g. Grenel i jedan od Vaših prethodnika u Beogradu, ambasador Montgomeri, pripadaju, po svemu što govore i rade, istoj ,,školi mišljenja“ – dobra i ispravna, iako ne daje rezultate?!

Tu Vas moramo, uz puno poštovanje, korigovati. Nije tačno da takva ,,Pax Americana“ na našim prostorima ne daje rezultate.

Istina je sasvim drukčija: politika koju Vi promovišete izaziva vrlo loše posljedice. Ona destabilizuje Zapadni Balkan. Ona stvara i održava krize i sprečava da se neka otvorena pitanja i antagonizacije konačno počinju rješavati. Za primjere, sigurni smo, znate više i bolje od nas: situacije u Bosni i Hercegovini, na relaciji Srbija – Kosovo i dešavanja i trendovi u našoj Crnoj Gori. Zato je Vaša politika duboko pogrešna. Ona prijeti da sasvim kompromituje višedecenijski pozitivni i djelotvorni angažman Sjedinjenih Država na našim prostorima.

Mi, u Crnoj Gori, ne samo zbog procesa obnove naše nezavisnosti, nećemo nikada zaboraviti veliku prijateljsku potporu i pomoć koju smo kontinuirano imali od Vaše zemlje.

I zbog tog razloga je Vaša politika povlađivanja i popuštanja režimu Aleksandra Vučića pogrešna. I još gore od toga: ona je osuđena na neuspjeh. Taj će neuspjeh skupo koštati i samu Srbiju, ali i sve njene susjede.

Nećemo, u ovom obraćanju, trošiti vrijeme i energiju na analizu da li se tu i koliko radi o Vašoj ličnoj intervenciji i o Vašim preferencijama, a koliko je to politika Vašingtona. O tome se, sigurni smo, bolje razumije i zna u samom Stejt departmentu. Vaše kolege i Vaši pretpostavljeni će znati da prepoznaju koliko može biti uspješna i Vaša javno deklarisana namjera da ,,Srbiju otrgnete od Rusije“ i koliko i kako to može da košta ostale zemlje na Zapadnom Balkanu. I koliko može da utiče na stabilnost i bezbjednost regiona u cjelini. Nama se čini da ni tu nije tačno da ,,nema rezultata“: posljedice Vaše politike su upravo suprotne od onih koje javno projektujete. Ne radi se, dakle, o stagnaciji. U pitanju je regresija.

Za nas, u Crnoj Gori, ali i za sve demokratske i prozapadne političke snage na Zapadnom Balkanu, uključujući, posebno, i naše prijatelje u Srbiji, izjava da ,,ne možete da poredite Miloševića i Vučića“ je, u najmanju ruku, začuđujuća. I uvredljiva za sve nas. Ne možete da poredite šefa jednog režima, koji je završio u Hagu, sa njegovim ministrom propagande, kojeg smo zapamtili po brutalnim napadima na slobodne medije i po ratnohuškačkim i ksenofobnim izjavama, uključujući one da je potrebno ,,ubiti stotinu Bošnjaka za svakog izgubljenog Srbina“?! Dovoljno je sjetiti se imena i sudbine Slavka Ćuruvije, kojem je ministar Vučić otvoreno prijetio…

Ili Vas, umjesto nepotrebnog podsjećanja na stvari o kojima Vi znate i bolje od nas, treba pitati: da li vidite sličnosti između sudbine Ivana Stambolića i one Olivera Ivanovića? Ta je tragična podudarnost još i veća i tragičnija nego ona između Vučića i Miloševića. Nije potrebno da odgovorite na to pitanje, naravno. Očigledno se ne objašnjava.

Na kraju: nema potrebe da Vama, kao Amerikancu, objašnjavamo na što može asocirati ova ,,Black Sox“ iz naslova. I to znate bolje od nas.

Vaš angažman u Beogradu i njegove posljedice zapravo mogu učiniti nepotrebnim da Vam uputimo poruku koju su tada duboko razočarani svojim sportskim i društvenim uzorima i idolima poslali: ,,Recite nam da to nije istina!“

Ne treba, dakle, da nam se pravdate. Trebalo bi da kažete i uradite ono što bi potvrdilo rezone i principe po kojima se politika i diplomatija Sjedinjenih Američkih Država prepoznavala u našem dijelu Evrope.

Još uvijek se nadamo da ste Vi spremni na takvu promjenu.

S najboljim željama i poštovanjem,

Miodrag Vlahović