Vruća politička jeseni u Hrvatskoj

I opet se, kad govorimo o HDZ, potvrdila paradoksalna, zapravo apsurdna hrvatska politička situacija; čak ni pljačka ogromnih razmjera, afera koja je poput bombe odjeknula u javnosti, ne može bitnije naškoditi vladajućoj stranci, niti njenom čelnom čovjeku i da se sada, nakon svega raspišu prijevremeni parlamentarni izbori, HDZ bi opet bio relativni pobjednik, ali bi ih jedna stvar ipak trebala zabrinuti: naime, više je nego vidljiv trend opadanja potpore koju vladajućima pruža biračko tijelo.

Ona je trenutno čak tri posto manja nego prošlog mjeseca; u kolovozu potpora građana vladajućima iznosila je 27 posto, da bi sada (rujan) u kratkom roku rekordno n(o)pala na 24 posto, što je od 2016. najveći (među)mjesečni pad HDZ od kako se Andrej Plenković nalazi na čelu stranke.

PUCANJE PO ŠAVOVIMA: Najjača oporbena stranka, Grbinov SDP, bez ogleda što rastrzan unutrašnjim sukobima „puca po šavovima“, začudo, još uvijek ima relativno visoku podršku građana (16,6 posto); slično je i sa desno-klerikalnim Mostom koji se stalno vrti oko 10 posto, dok Možemo, iako je zadržao treću poziciju, u biti stagnira (između 10 i 11 posto) i nikakako da se pomakne prema gore, a to bi ih trebalo zabrinuti i potaknuti da promisle što ih to koči, iako nedvojbeno raspolažu velikim program(at)skim potencijalima i moralnim kredibilitetom.

Ali, umjesto toga, Tomašević i društvo su postali taocima gradske organizacije zagrebačkog SDP i njihova šefa dr Viktora Gotovca u prepucavanjima sa središnjicom i čelnikom stranke Peđom Grbinom tražeći da se redefinira koalicijski sporazum između dvije stranke koje upravljaju Zagrebom, smatrajući da većinska zeleno-lijeva platforme izigrava, na štetu SDP ranije sklopljen dogovor i kako je samim time dovedeno u pitanje i partnerstvo o kojem Grbin i Tomašević pregovaraju na nacionalnoj razini o zajedničkom nastupu za buduće parlamentarne izbore.

Svijestan da se zagrebačka kriza lako može preliti i na cijelu Hrvatsku i ugroziti njegove planove, Grbin je promptno reagirao i izbacio Gotovca iz stranke, čime je, barem privremeno popravio odnose s Možemo, ali je unutar svoje stranke otvorio novo žarište, jer se krug nezadovoljnika njegovom politikom sve više i brže širi. Umjesto da se i u SDP i Možemo svom snagom koncentriraju na ranjivost kojoj su u javnosti, posebice sada, izloženi Plenkovića i HDZ, te žestokom i utemeljenom kritikom sustavno razobličavaju vladajući kleptokratski sustav, oni se međusobno glođu i javno demonstriraju vlastitu neozbiljnost i neodgovornost, dopuštajući da se snažno uzdrmani hadezeovci, bez većih posljedica oporave od nokdauna u kojem su se našli.

Naravno, Plenković je svijestan (ne)raspoloženja građana i kako mu u političkom, a još i više ekonomskom pogledu prijeti „vruća jesen“; uostalom 80 posto građana u spomenutom istraživanju smatra da država ide u pogrešnom pravcu, posebice što nitko ne može predvidjeti dokle i do kada će galopirajući rasti troškovi života (prehrambeni artikli, energija…), koji velikoj većini ljudi prijete doslovnom devastacijom kućnih budžeta. A, ako tomu pribrojimo strah od nestašice energenata, nekontrolirane inflacije i neizvjesnosti koju nosi skori ulazak u euro-zonu, onda je jasno zašto premijer pokušava bedastim i neutemeljenim pričama „o oporbi koja govorom mržnje huška javnosti protiv HDZ“, kao i izmišljanjem zavjera „organiziranih skupina ljudi koji su spremni koristiti silu kako bi srušili demokratski izabranu vlast“, pozornost skrenuti na marginalne, zapravo nepostojeće teme i prikazati se žrtvom radikalizacije društva koju promišljeno i podmuklo sprovode paramilitarne skupine, uz potporu oporbe.

PRIVREMENO „ZAJEDNIŠTVO“: Ali, Sandra Benčić, saborska zastupnica iz Možemo, odgovorila je premijeru da se ne služi zamjenom teza, jer se radi „o radikalizaciji političke neodgovornosti HDZ“ i da je najveća ugroza za RH „pljačka i kriminal u režiji HDZ“. To je uostalom potvrdio i sam predsjednik RH, Milanović, koji po funkciji ima uvid u sva izvješća državnih tajnih i sigurnosnih službi, opovrgavajući premijera rekavši „kako nema organiziranih skupina koje žele rušiti vlast“.

Začudo, čak je i tradicionalno podijeljena oporba uspjela privremeno zatomiti međusobne nesnošljivosti i u Saboru RH okupilo se 11 opozicijskih klubova kako bi iskazali zabrinutost sve težim stanjem u društvu, tražeći od Plenkovića i HDZ, kao generatora silnih korupcijskih afera da odstupe s vlasti i da se raspišu prijevremeni izbori. Tražili su i izvanrednu sjednicu Sabora posvećenu krizi u društvu izazvanu hadezeovskim lopovlucima, kriminalom, klijentelizmom i nepotizmom, što je predsjednik parlamenta Jandroković rezolutno odbio, računajući kako će se oporbeno zajedništvo (u)brzo, kao toliko puta dosad razvodniti. Ali, unatoč ozbiljnim razlikama koje postoje u oporbi, prevladava čvrst stav da se u zahtjevima mora istrajati i da se ne dopusti da „pljačka stoljeća“ ostane samo jedna od afera u nizu.

Takav stav, ne bez razloga zabrinuo je vodstvo vladajućih; šef kluba HDZ u Saboru, Branko Bačić je konstatirao kako se radi „o lošem igrokazu koji se sveo na govor mržnje i uvreda na račun Vlade i HDZ“. Ali, ako oporba posustane u svojim zahtjevima, ako dozvoli da Plenković nekog iz njenih redova korumpira primamljivim sinekurama i tako propusti šansu zadati ozbiljan udarac HDZ koji se ne snalazi i vidljivo je uplašen mogućim raspletom događaja, za to će najveću krivnju snositi SDP koji zarad vlastitih unutarstranačkih obračuna blokira oporbeno jedinstvo i efikasnost zajedničkog istupa u javnosti.

Istodobno, time koči i dogovore oko instaliranja zajedničkog kandidta, karizmatičnog lidera kojeg bi svi podržali i oko kojeg bi se oporba mogla okupiti u pokušaju preuzimanja vlasti i uspješnog suprotstavljanja Plenkoviću, čiji je manevarski prostor za naredne (redovite ili prijevremene) izbore sve uži, naprosto koalicijski mu je potencijal gotovo pa iscrpljen. Na žalost, u ovom trenutku oporba za to nije spremna, posebice u SDP drže „samorazumljivim“ da nekome iz njihovih redova pripadne čelna pozicija, iako je Grbin izrazito deficitaran u liderskim kapacitetima, a sama stranka praktički u rasulu.

„MERE“ ZA KRIZU: I kako bi amortizirao nove oporbene inicijative, Plenković je građanima predstavio „paket“ vladinih mjera pomoći u ovim kriznim vremenima težak 21 milijardu kuna koji je uistinu premašio sva očekivanja građana. Ali, ako sve bude išlo kao krajnje kilava obnova potresom uništene Banije i devastiranog Zagreba, onda se nemamo čemu nadati. Plenković se hvali planiranim mjerama, ali ne spominje da s našim sredstvima, novcem poreskih obveznika, želi, bez ikakva pokrića stvoriti dojam spasitelja koji će nas izbaviti od svih prijetećih zala.

A, najveće zlo su upravo HDZ i Plenković i kao premijer i kao šef stranke do grle umočeni u kriminal i korupciju. Uostalom, mjere su više rađene da se svide biračkom tijelu, a daleko manje su jasni njeni dosezi, kao i nihova efikasnost na duže vrijeme. Na koncu, kad se sve zbroji i oduzme, izravna davanja iz državnog proračuna svode se na 2,5 milijardi kuna, zamrznute su cijene devet osnovnih namirnica u naredna tri mjeseca, a stare, stabilne cijene struje za kućanstva, kao i grijanja/toplinske energije na svojim će leđima iznijeti HEP (elektroprivreda) i to u visini od šest milijardi kuna. Dio programa pomoći planira se iskoristiti iz EU fondova, ali hoće li sve to biti dovoljno, nitko ne zna. Intervencionističke, državne mjere u pravilu su dobre samo za kratkodobno amortiziranje potencijalnog udara, ali na duge staze nose više problema, nego benefita. U konačnici sve „zamrznute“ cijene i državna davanja doći će kad-tad na naplatu, a i zna se tko će to platiti. Naravno, mi tzv. obični građani.

Svega toga je Plenković svijestan i stoga se, komentirajući nedavno organiziran prosvjed, malobrojnih desničarskih grupica i njihovih pristaša ispred sjedišta HDZ, zapliće u besmislene priče o organiziranom naoružavanja, mržnji i zavjeri kojom se nasilno želi (s)rušiti HDZ s vlasti, sve konfabulirajući povezivanjem diletantskog individualnog pokušaja oružanog napada/upada Daniela Bezuka, od prije dvije godine, u sjedište vlade i ranjavanje policajca pred Banskim dvorim sa privođenjem jednog mladića kojeg je prigodom spomenutih prosvjeda policija uočila, kako se navodno sprema iz torbe izvaditi i uporabiti Molotovljev koktel.

Ispostavilo se da se radi o simpatizeru desnog aktiviste Marka Franciškovića koji je pozivao na oružani bunt protiv aktualne vlasti, nakon čega je i uhićen i već se devet mjeseci nalazi u pritvoru. Ali, sve su to u biti izolirane čini dezorijentiranih pojedinaca, više željnih medijske pozornosti i slave, nego li ozbiljno obučenih i dobro pripremljenih terorističkih grupa i akcije. Ali, u vremenima nestašica, inflacije, katastrofalnog pada životnog standarda, opasnosti prelijevanja ratnog sukoba izvan granica Ukrajine i ostalih prijetnji koje nadolaze nije isključeno da se takvo što i u Hrvatskoj neće dogoditi. A, HDZ i Plenković na tomu uporno i talentirano rade.