“Vučić dlaku menja, ali ćud nikada, on očito nema čistu savest”: Hrvatski istoričar o predsedniku Srbije

U subotu se u Parizu, nakon otvorenja Olimpijskih igara, Aleksandar Vučić opet bavio Hrvatskom i okupljenim novinarima iz Srbije postavio retoričko pitanje: “Kako vam nije palo na pamet da su (hrvatske vlasti) time što su ovim ljudima zabranili ulazak upali u vlastitu zamku i pokazali da nikakvu razliku ne rade u odnosu na NDH i bilo koju drugu hrvatsku državu koja je postojala.”

Ti koje je Hrvatska proglasila personama non grata su prosrpski crnogorski zvaničnici – predsednik tamošnje Skupštine Andrija Mandić, potpredsednik vlade Aleksa Bečić i zastupnik u Skupštini Milan Knežević. Oni su u crnogorskom parlamentu progurali usvajanje Rezolucije o genocidu u logorima Jasenovac, Dahau i Mauthauzen.

“Vučić dlaku menja, ali ćud nikada”

Vučićevo poređenje današnje Hrvatske s nekadašnjom NDH tek je jedna u nizu. Godine 2018. on je čak Hrvatsku uporedio s Hitlerovom Nemačkom, a teze da je Hrvatska poput NDH i da je današnji položaj Srba u njoj sličan onome pod ustaškim režimom. Vučić je sam ili putem svojih megafon-saradnika kao što su Milorad Dodik, Aleksandar Vulin i Ana Brnabić učestalo ponavljao proteklih godina.

Ako te izjave nisu bile plasirane kako bi se pažnja domaće javnosti u Srbiji skrenula s aktualnih neugodnih tema, najčešće oko Kosova, u oči bode da su ih Vučić i njegova svita tempirali upravo sredinom leta, kada se u Hrvatskoj bliži godišnjica vojno-policijske operacije Oluja koju vlasti u Srbiji smatraju novodobnim nastavkom genocida nad Srbima.

“Očito je da Vučić dlaku mijenja, ali ćud nikada. On očito nema čistu savjest i nema što jasno za ponuditi pa se po potrebi stalno vraća na teme iz prošlosti koje, naravno, tumači na svoj način”, smatra istoričar Hrvoje Klasić, prenosi N1.

Ponavljanje teze iz Memoranduma SANU-a

On napominje kako nije Vučić patentirao takav odnos prema Hrvatskoj poređenjima s NDH.

“To me nevjerojatno podsjeća na 1986. godinu kada je objavljen Memorandum SANU (Srpska akdemija nauka i umetnosti) u kojemu je, između ostalog, pisalo da Srbi u Hrvatskoj od vremena NDH nisu živjeli gore. Ja sam tada živio u Sisku u kojemu je bilo preko 70 odsto Hrvata, ali su na svim važnim funkcijama bili Srbi. I svi moji prijatelji Srbi živjeli su u boljim uvjetima od mene koji sam stopostotni Hrvat. Znamo u kojem je to smjeru tada otišlo. Danas neće otići, ali je simptomatično da se uvijek poseže za istom tezom ne uvažavajući, recimo, činjenicu koliko je Hrvata sudjelovalo u partizanskom pokretu i koliko ih je bilo protiv NDH. Sve to Vučića ne zanima. On se bavi izvrtanjem i prošlosti i sadašnjosti u vlastite svrhe”, rekao je Klasić.

Vučić je, dodaje Klasić, mnogo puta pokazao da se voli suočavati s tuđom prošlošću, ali ne i s prošlošću vlastite nacije. No, u svemu tome, kaže, postoji nešto što ga demantuje.

“Demantira ga sama stvarnost. Vučić može govoriti da nema razlike između današnje Hrvatske i NDH, međutim 30 hiljada Srba dolazi u Hrvatsku i raditi i uživati. Radije dolaze ovdje, nego u neke druge zapadnije zemlje. Očito je da ne dijele mišljenje svoga predsjednika”, ističe.

“Seme revizionizma posejano 90-ih stiže na naplatu”

Klasića smo upitali bi li Hrvatska trebala nekim institucionalnim putevima odlučnije reagovati na učestala poređenja s NDH.

“E, oko toga postoji jedan veliki problem. Iza takve reakcije trebao bi biti jasan stav premijera i drugih visokih dužnosnika koji bi rekli da to osuđuju, ali da i sami odsude svako negiranje genocida u Jasenovcu. Međutim, to se ne događa, nego se reagira u stilu “što vi nama solite pamet, to nije dobrosusjedski”. Volio bih da hrvatske dužnosnike zaista smeta kada netko uspoređuje današnju Hrvatsku s NDH. A da ih zaista smeta, onda bi gradonačelnik Dubrovnika bio smijenjen već idućeg dana nakon što je na skupu rekao ‘Za dom spremni’, isto kao i ministar branitelja koji mu je pljeskao. To govori o našem licemjerju”, smatra Klasić.

Seme revizionizma spram ustaštva i NDH, posejano 1990-ih, sada stiže na naplatu, kaže Klasić.

“Zato nam svatko može soliti pamet. Ponekad s pravom, ponekad posve neutemeljeno, poput Vučića. Nismo bili najdosljedniji i često se trebamo vaditi iz toga. Izvikivanje ustaškog pozdrava i isticanje ustaških simbola ne izaziva uvijek jednaku i nedvosmislenu osudu u Hrvatskoj. To, naravno, svatko može iskoristiti i naravno da to mnogi koriste za svoje interese”, zaključio je.