Vučićev režim ima direktne koristi od eskalacije krize u BiH

Opozicija u RS se hrani i ohrabruje lažnim nadama, pa tako iznose tvrdnje da se svojom posljednjom izjavom ruski ambasador u BiH Igor Kalabuhov tobož ogradio od Dodika. Iznose tvrdnje da se ministar policije Dragan Lukač tobož usprotivio Dodikovim inicijativama za usvajanje protivustavnih zakona. To nije prava slika stvari, kaže u razgovoru za Danas Srđan Šušnica, kulturolog, pravnik i publicista koji je, pre par godina, zbog pretnji smrću bio prisiljen da napusti Banjaluku.

Dodaje da je Lukač trenutno pod kontrolom Dodika jer je pritisnut istragama MUP-a RS koje orkestrira upravo Dodik preko svog čoveka, direktora policije RS Siniše Kostreševića. „Smatram, možda sam u krivu, da je sukob na relaciji Lukač – Dodik fingiran ili u najmanju ruku prenaglašen. Dodik gaji izvjesno političko nepovjerenje prema Lukaču i osigurava se“.

*Koliko je izvestan politički pad Milorada Dodika i pre izbora naredne godine?

– Dodik možda na momente gubi neke medijske bitkice, ali on čvrsto stoji unutar svog glasačkog korpusa u RS, drži 52 od 83 zastupnika u skupštini RS, budžet i institucije RS, čvrsto drži pod kontrolom većinu zaposlenih bosanskih Srba i izabranih funkcionera iz RS u državnim institucijama i parlamentu BiH. Potpuno vlada pravosuđem u RS i kontroliše procese u Tužilaštvu BiH. Zato je i moguće da bez sankcija orkestrira ovu, od opštih izbora 2018. već treću i najozbiljniju blokadu državnih institucija u BiH. Dodik je uspješno razbio i onako bezidejnu, potkupljivu i uplašenu opoziciju u RS, rasturajući im partije i kupujući poslanike. Ono što je ostalo od opozicije Dodik nastavlja da razbija pomoću svog političkog „torpeda“ Draška Stanivukovića. Dodik na raspolaganju ima ogroman i javni i privatni novac za dalju političku eskalaciju krize.

*Kako gledate na nedavnu navodnu oružanu pomoć koju je Dodik tražio od šefa ruske diplomatije Sergeja Lavrova?

– Godinama postoji sinhronicitet između Dodikovih provokativnih i destabilizirajućih poteza u BiH i njegovih konsultacija sa ruskim zvaničnicima. Tako je djelovanje Dodikovog režima u vezi sa izborom novog Visokog predstavnika u BiH u potpunosti dio ruskih napora u diskreditaciji i pasivizaciji uloge i značaja OHR-a i Visokog predstavnika, ali i zapadnih aktera u BiH, prije svega NATO i SAD-a. Sjetite se samo Dodikovog brutalnog napada na Visokog predstavnika u Savjetu bezbjednosti UN-a koji je režirala Rusija u novembru prošle godine. Dodik je trabant i serviser politika Kremlja i zvaničnog Beograda. Nedavno su i ruski ambasador u BiH i predsjednik Srbije dali slične izjave na Dodikove najave da će, čak i nasilnom pobunom, „vratiti“ vojsku i druge državne nadležnosti BiH u mandat RS-a. U njima su oni doveli u pitanje ustavni poredak i suverenitet BiH i upućivali na „dogovore“ oko pitanja koja su već dogovorena. Sva ta podrška Dodikovim udarima na ustav i mir u BiH je u funkciji stvaranja „nove normalnosti“ i nametanja „novih dogovora“. Kremlj i Beograd na entitet RS gledaju kao na „državu“, a na BiH kao na uniju dvaju država, te ova otpakivanja mirovnog sporazuma teže stvaranju „nove realnosti“ i „prava RS na samoopredjeljenje“ koje može biti pretočeno u državni suverenitet i nezavisnost . Ukoliko uspiju u tome, Vučić i Dodik će osvanuti na ikonama. Takva pozicija Beograda je protivna Dejtonskom sporazumu, predstavlja poziv na nasilnu pobunu i puzajuću secesiju RS, te razmontiravanje Dejtona. To bi imalo tragične posljedice za sve u regionu.

*Koliko Aleksandar Vučić ima uticaja na Dodika?

– Pored Kremlja, Vučićev režim ima direktne koristi od eskalacije krize u BiH. Posljednja krize u BiH je sinhronizovana sa političkom i vojnom eskalacijom krize na Kosovu, kao i sa političkom krizom u Crnoj Gori. Nemojmo zatvarati oči pred činjenicom da centralnu ulogu u svim ovim regionalnim procesima igra Vučićeva radikalska Srbija i njeni eksponenti u regionu. To je ona „prva“ Srbija, namjerno neću reći većinska jer još uvijek vjerujem u ljude, koja je ostala i nepomirena i nesuočena sa bilancom ratova, ratnih zločina i genocida počinjenih u ime srpstva i nastanka RS-a, kao ni sa državnom ulogom i ciljevima Srbije u ratovima u BiH i na Kosovu 1990-ih. Vučić i ne želi da suspreže Dodika, on ga podržava. Dodik je previše sam involviran u vanjsku politiku Moskve da mu Vučić može nauditi. Dodikovo bogatstvo, uglavnom uskladišteno u Rusiji, još uvijek je mnogo puta veće i zaštićenije od zapadnih sankcija nego što je to bogatstvo porodice Vučić. Pad Dodika jeste jednako reforme u BiH i pad RS-a ovakve kakva je sada, što je u biti pad „srpskog sveta“ i postavljanje kursa ka pacifikaciji Srbije i njenom čvršćem partnerstvu sa NATO – a to je ambijent za raspad naprednjačkog režima.

*Da li možete zamisliti nove oružane sukobe u BiH?

– Imajući sve ovo u vidu odgovor je da, mogu. Rusija postaje sve ratobornija na Crnom Moru, a RS i Vučićeva Srbija su previše vrijedni resursi za destabilizaciju zaleđa NATO zemalja da bi ih Kremlj tek tako prepustio Zapadu. Dodikov režim je dragulj ruske vanjske politike. Jedan od najuznemirujućih scenarija jeste da Kremlj obezbjedi kinetičku podršku Dodikovom režimu slanjem svojih ili rusko-srpskih proksija u RS. Rusija je već nekoliko puta u regionu demonstrirala da može dovesti paravojne pa i vojne snage u Srbiju, a preko nje i u BiH i Crnu Goru. Nemam tu iluzija. Očekujem da će Rusija upotrebiti sva moguća sredstva da spriječi sve bliži ulazak BiH u NATO.