Zlatan Begić: Mi u BiH već živimo aparthejd, Šmit uvodi nove oblike diskriminacije

„Ono što javnost primjera radi ne zna“, dodaje Begić,  i „povodom toga evo ja trenutno vodim postupak u Strazburu jeste recimo to što se u Parlamentu BiH može destiti da za određeni zakon bude 30 ZA a 0 Protiv i da zakon ne bude usvojen. Dakle, mi smo jedina zemlja na svijetu gdje je 0 veća od 30. Ja sam za potrebe ovog postupka u Strazburu radio komparaciju sa sistemom aparthejda u Južnoj Africi i sličnost je nevjerovatna“.

*O čemu se zapravo radi?

Od same agresije, rata koji se dogodio ovdje i svega onoga ružnog što se dešavalo postoji jedan pristup međunarodne zajednice koji slijedi zahtjeve velikodržavnih politika a čiji zahtjevi su maltene identični ovome što Rusija trenutno radi u Ukrajini – fizički razdvojiti Bošnjake, Srbe i Hrvate.

Podijeliti Srbe, Bošnjake i Hrvate i Ostale u BiH znači zapravo dijeliti porodice. Mi smo jedan narod bosansko-hercegovački narod.

To što se neki izjašnjavaju kao Srbi, neki kao Hrvati, neki kao Bošnjaci, neki kao Bosanci mi to smatramo kao izraz sloboda, prava i to smatramo bogastvom ove zemlje. Mi nikada nismo imali suživot, imali smo život i nećemo suživot da nas neko dijeli u rezervate i da ti rezervati jedan kraj drugog egzistiraju.

To je napravljeno Dejtonom, pa čak i kroz Institucije gdje imate, rekoh, da je 0 veće od 30.

Recimo u doba pandemije virusa korona, Predstavnički dom koji neposdredno biraju građani, čak jednoglasno donese određene odluke i one odu na Dom naroda tamo bude 9:4 ZA, a zakoni ne mogu proći, ne mogu se nabaviti vakcine, lijekovi i ovdje nam ljudi umiru zbog toga. Dakle, ne zna korona virus ko se izjašnjava kao Srbin, Bošnjak, Hrvat i tako dalje, i to nam je valjda jasno svima.

Imamo aparthejd koji je već sudski dokumentovan kroz presude Evropskog suda za ljudska prava gdje recimo ja ne mogu biti kandidat za određene pozicije u ovoj zemlji iz razloga mog etničkog izjašnjavanja. Ja bih njima to vrlo rado oprostio i moje generacije bi to njima oprostile, ali mi sad imamo nove generacije, našu djecu od pet, šest, osam godina… gledate u njih i znate da su oni u svojoj zemlji diskriminisani, znate da će plaćati isti porez ali neće imati ista prava.

Kristijanu Šmitu bi to trebalo da je sve poznato?

Gospodin Visoki predstavnik ide korak dalje. Pored oblika aparthejda koji su dokumentovani kroz sudske presude pred Evropskim sudom on zapravo uvodi nove oblike diskriminacije i kažnjava one građane BiH koji se izjašnjavaju kao Srbi i Hrvati samo zato što su ostali da žive sa Bošnjacima. U tome je dakle suština.

Poništava njihova građanska prava i faktički im kaže ‘ako želite da budete građani u punom kapacitetu vi morate da selite iz tog kantona’. To je izraziću se onako kako nas Zapad i Evropa vide, destilacija muslimana iz ostatka kršćanskog svijeta Bosne i Hercegovine. I stvaranje preduslova da se u nekom narednom periodu donese žica, da se sve lijepo ogradi.

Da se naprave  evropski Palestinci. U dobroj mjeri, većina građana u BiH, već jesu evropski Palestinci e sad očigledno je da gospodin Šmit ima namjeru da nas pretvori ne samo u Palestince nego možda i u evropske Jevreje i da je ovo dio toga riješenja koje su svijet i Evropa nama ovdje namijenili.

Prvo vam priznaju državu, pa vas prime u UN, onda dođe do otvorene agresije i opsade glavnog grada, dolazi do genocida, ratnih zločina, svijet to sve mirno promatra nadajući se da će se to tad riješiti. Kada se nije riješilo onda nam dolaze sa aparthejdskim vašingtonskim i dejtonskim mirovnim sporazumom, kada ljudi odu pred  Evropski sud i donesu presude – Romi, Jevreji, Bosanci… Pazite, Ustavom BiH nisu prekršena samo prava onih koji ne pripadaju “konstitutivnim narodima” nego su prekršena prava i “konstitutivnih naroda”.

Recimo Srbin iz Tuzle već sada ne može biti kandidat za člana Predsjedništva, ne može biti kandidat za Dom naroda državnog parlamenta, i to je već dokumentovana diskrimincija pred Evropskim sudom, tu su sudske presude. E sad Visoki predstavnik uvodi takve oblike diskriminacije na nivoe vlasti tamo gdje ih prije nije bilo.

Time on bespovratno udaljava BiH sa evropskog puta jer mi nismo ispunili ni ove presude koje su donesene a otvara se prostor za donošenje novih presuda.

*Da li Šmit, zapravo, prevazilazi svoje nadležnosti?

To je jako važno.  Obaveze Visokog predstvanika su striktno pravne naravi, što znači da on treba da osigura provedbu Dejtonskog mirovnog sporazuma. Implementacija Dejtonskog mirovnog sporazuma podrazumijeva obavezu pravne naravi na implementaciju ratifikovanih međunardnih sporazuma među kojima je i Evropska konvencija sa svojim protokolima a pogotovu presude Evropskog suda čiju jurisdikciju smo mi u BiH prihvatili.

Dakle, oni su morali reagovati do sada ovi čitavih 10, 15 godina na način da provedu presude Evropskog suda. Jer neprovođenje presuda Evropskog suda zapravo znači direktno kršenje Dejtona. Takođe, treba znati da je po našem Krivičnom zakonodavstvu neprovođenje presuda Evropskog suda krivično dijelo za koje je propisana kazna zatvora.

Međutim, nekako se vrlo volšebno desilo u momentu kada su ljudi počeli dolaziti sa tim presudama iz Strazbura da je OHR odlučio eto da bi oni to sve to prepustili domaćim političkim snagama da se dogovaraju iako znajući da postojeći ustavni inženjering zapravo omogućava vlast razbojnika koji se pokrivaju nacionalnim interesima.

A da bi se pokrivali nacionalnim interesima treba nas da podijele, treba da nas zavade i da stvore uslove za novi konflikt.

Javnost u regionu treba da zna da svaki novi konflikt u Bosni i Hercegovini nije konflikt između Bošnjaka, Srba i Hrvata nego je konflikt unutar porodica i tu je tragedija toga sukoba, između kumova, školskih drugova, između prvih komšija….

Ono za šta se mi borimo jesu demokratske vrijednosti, ni za šta drugo, kako je svuda u svijetu da bude i u Bosni i Hercegovini sa dodatkom postojanja mehanizama zaštite kolektivnih prava koji već postoje u BiH i koji su toliko prenaglašeni da se pretvaraju u aparethejd.

I te mehanizme kolektivne ravnopravnosti ne samo građanske nego i kolektivne treba prilagoditi sa evropskim i demokratskim standardima. I tu je dakle suština čitave priče.

*Čitajući i slušajući režimske medije u Srbiji stiče se utisak da su u BiH ljudi podeljeni, da su prava Srba ugrožena…

Nije tačno da su ovdje ljudi podijeljeni na Bošnjake, Srbe i Hrvate.  To se tako prikazuje naročito radikalno u medijima u Srbiji zato jer je ovo sve posledica velokodržavne politike.

Za mjesec dana počinje prediznna kampanja. U tuzlanskom kantonu recimo prvi na listi političke partije kojoj ja pripadam, jeste Srbin, tek peti je Bošnjak. Prvo ide Srbin kao nosilac liste, pa onda žena koja dolazi iz mještovite sredine dakle iz reda Ostalih, pod broj tri iz reda hrvatskog naroda… tek na petom mjestu je kandidat iz reda Bošnjaka.

Iz razloga što smo mi ovdje multiuetnička sredina, nisu ti ljudi došli juče ovdje, oni su starosjedeoci ovdje. Mrzim povlačiti takve paralele. Nema loših naroda postoje samo loše politike.

Vitalni interes HDZ je recimo zakon o kladionicama, tu oni prijete da će pokrenuti vitalne interese. Jer naš ustavni sistem čak i to omogućava, sve živo možete podvesti pod vitalni interes pa i klađenje, kocku.

Dakle riječ je o finansijskim interesima, a naš sistem je podešen tako da recimo HDZ sa svega sedam posto glasova od ukupnog biračkog tijela drži sve ključne pozicije u državi, može čak da odluči da li će dozvoliti implementaciju izbornih rezultata. To nije demokratija, to se zove aparthejd, koji je snažno podržan finansijskim, kriminalnim, koruptivnim motivima.

Predsjdnik HDZ (Dragan Čović) je zamislte promijenio tok rijeke da bi ona prolazila ispod balkona. Ujutru kad izlazi da pije kafu da može gledati u rijeku. Možete samo da zamislite koja je to vrsta perverzije i svega ostalog.

Sva mudrost tih kreatora života i sudbina u BiH ide za sljedećim – kako osigurati “bjelačkoj manjini” da kroz mehanizme države pod kontrolom drži “crnačku većinu”

Suština BiH je u tome – neka se svako osjeća sigurnim i tolika je autonomija tih zajednica, ali izgleda da Hrvatske kroz svoje veze u NATO savezu, u EU se snažno stavila na tu stranu. Pri tom im je Milorad Dodik poslužio kao svojevrsna poluga da ih sa te strane zatrese i na kraju imamo ovakav stav međunarodne zajednice gde zvanični stavovi i EU, Nemačke i SAD nešto sasvim različito od onoga što se dešava na terenu. Ja mislim da čak tu ima političke korupcije.

Ovo je priprema svojevrsnog finalnog rešenja – Evropa i svijet i velikodržavne politike ovdje zapravo žele po osnovu vjerske pripadnosti jedan dio građana BiH da ograde žicom i  nikada neću pristati na to. Jer ovim izmjenama se zapravo kažnjavaju Srbi i Hrvati koji žele da žive sa svojim sugrađanima koji pripadaju islamskoj vjeroispovjesti.

I to sve dolazi od Visokog predstavnika.  On time narušava princip vladavine prava što je na nivou religijskih postulata u njegovoj zemlji. Kad kažete ‘rule od law’ tu svijet mirno stoji. E u BiH on izlazi izvan granica Dejtona, izvan granica Evropske konvencije. Dakle Dejton, da potpuno pojednostavim, ako kršite Evropsku konvenciju kršite i sam Dejton

*Ukoliko Šmit nametne izmene kako se očekuje, šta dalje, postoji li mogućnost da se ta odluka ospori pred Sudom? Spominju se i mogućnosti da Šmit bude proglašen personom non grata.

Mi ćemo se boriti svim sredstvima, nećemo više da nas dijele, da dijele porodice, ljude pojedinačno. Ne možete čovjeka po pola podijeliti, mi smo ljudi, želimo da živimo, da je svaki građanin ravnopravan i da je svaka etnička skupina ravnopravna.

Ne treba niti jednom građaninu BiH, koji je normalan, da dominira nad bilo kim, a ovo što radi gospodin Šmit i ovo na čemu se temelji Dejtonski mirovni sporazum to je stvar dominacije a ne ravnopravnosti.

Sva mudrost tih kreatora života i sudbina u BiH ide za sljedećim – kako osigurati “bjelačkoj manjini” da kroz mehanizme države pod kontrolom drži “crnačku većinu”.

Na stranu što se gubi jedan bitna karakteristika demokratskih izbora – njihova neizvjesnost, da se ne zna ko će pobijediti. Sad sa ovim i na nivou entiteta Federacije vi dobijate dakle da su oni usjeli podijeli na troje, pri čemu se dvije strane znaju unaprijed jer se i Miloradu Dodiku daje ulazna karta i u drugom entitetu. Faktički se čeka da se tamo završi u ostatku BiH da se vidi ko je treći partner.