Foto: EPA-EFE/MIKHAIL METZEL Jučerašnje rusko obaranje američkog drona bila je namerna provokacija. Radi se o zabrinjavajućem incidentu, a čini se da je takvo ponašanje predodređeno da postane još gore, navodi u svom komentaru za britanski The Telegraph Hamiš de Breton-Gordon, stručnjak za hemijsko oružje, koji je služio u britanskoj vojsci kao zapovednik Združenog hemijskog, biološkog, radiološkog i nuklearnog puka Ujedinjenog Kraljevstva i NATO bataljona za brzo reagovanje, prenosi Jutarnji.hr.
De Breton-Gordon navodi da je ruski predsednik Vladimir Putin sateran u kut – njegova pozicija svakim danom slabi kako su zapadni tenkovi sve bliže ukrajinskom bojištu, a približava se i prolećna ofanziva ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog i njegovih vojnih snaga.
Istovremeno, čini se da veliki ruski napad u istočnoj Ukrajini zapinje i guši se uz veliku cenu u ljudstvu za agresora. Prošlonedeljni masivni raketni udari, koji su uključivali i toliko hvaljene, ‘nezaustavljive‘ hipersonične projektile Kindžal, nisu bili preterano uspešni, a sankcije su napokon počele gurati rusku ekonomiju prema dnu.
Ukrajinci, sa svoje strane, imaju namjeru izbaciti ruske snage iz istočne Ukrajine, ali i s Krima. To bi, navodi autor, bez sumnje značilo kraj Putinove vladavine – ali to bi isto tako bio vrlo opasan trenutak.
Ruski diktator je, kako se navodi, uživao u tome da javno ponavlja priču o svojoj mladosti u Lenjingradu (danas Sankt Peterburgu) kada je posmatrao kako štakor iako sateran u ugao uzvraća udarac.
Godinama je Kremlj marljivo negovao Putinov imidž nemilosrdnog bivšeg časnika KGB-a koji se ne boji preduzeti hrabre akcije u obrani domovine, osobito kada se suočava s ujedinjenim snagama Zapada.
Nuklearni udar kao zadnja opcija
Zapadna publika uglavnom je nasela na ovaj narativ, no stvarnost otkriva mnogo nijansi same stvari. Putin je, navodi autor, daleko racionalniji i proračunatiji nego što mu mnogi protivnici priznaju.
Ima ‘nos‘ za ‘namirisati‘ slabost, što uključuje i njegovu vlastitu krhkost, ali nije nepogrešiv. Voli ugodan život – kao što je Gari Kasparov istakao, ‘Putin želi vladati kao Staljin, ali živeti kao (Roman) Abramovič‘.
U studiji za Zakladu Heritage, kako navodi autor, u The Telegraphu su utvrdili da postoji još jedno područje na kojem su zapadni promatrači previše pojednostavili realnost Putinovih sposobnosti, posebno u vezi s nuklearnim pitanjem.
Tvrdi se da je pretnja ruske uporabe nuklearnog oružja primarno taktika zastrašivanja zapadne javnosti kojom se želi oslabiti veze između Ukrajine i njenih zapadnih saveznika. Oni koji veruju da sami Rusi vide taj resurs kao konvencionalno ratno oružje, smatra autor, nisu u pravu.
Uprkos tome, ne može se biti siguran da Rusija neće koristiti nuklearno oružje u Ukrajini kao ‘zadnju opciju‘. Kremlj je čak postavio lingvistički okvir za njegovu upotrebu: Četiri su okolnosti u najnovijoj ruskoj nuklearnoj doktrini koje mogu opravdati raspoređivanje nuklearnog oružja – vrlo moguća i skora upotreba nuklearnog oružja protiv Rusije, stvarna nuklearna upotreba nuklearnog oružja protiv Rusije, pretnja da se spreči kontrola Rusije nad njenim nuklearnim oružjem i pretnja postojanju Rusije.
Iako nijedan od tih uslova nije ispunjen u ratu u Ukrajini, rusko vodstvo iznova govori o „pretnji“.
Putin je nedavno, citirajući vojnu doktrinu svoje zemlje, rekao da bi Rusija mogla upotrijebiti oružje za masovno uništenje – „zaštititi svoj suverenitet, teritorijalni integritet i osigurati sigurnost ruskog naroda“.
Takođe, Putin i njegovi kremaljski saveznici definisali su ukrajinski rat u egzistencijalnom smislu – ako NATO ‘zauzme‘ Ukrajinu, onda će sama Rusija biti iduća, tvrde oni.
Stoga je pitanje što zapadne vlade moraju učiniti po tom pitanju.
U prvom redu, kako se navodi, moraju uveriti javnost da su svesne ekstremne pretnje ruskog nuklearnog oružja. Naime, nuklearne pretnje nisu puki blef – konstantno umanjivanje prijetnje ne može pripremiti Zapad za odvraćanje Rusije ako, ili kada, dođe do krizne tačke.
Takođe, jedna od ključnih lekcija naučenih iz civilne nuklearne katastrofe u Fukušimi 2011. godine u Japanu, bila je da nedostatak informacija, posebno tačne procene nivoa radijacije, može dovesti do odluka donesenih na temelju loših informacija.
AD i njegovi saveznici trebali bi poboljšati način na koji detektiraju i prate zračenje u slučaju uporabe nuklearnog oružja, raketnog udara na nuklearno postrojenje ili nesreće u nuklearnom postrojenju koje se nalazi u području vojnih operacija.
Doći će trenutak kad će Putin morati odlučiti
To će prje svega pomoći u zaštiti civilnog stanovništva u slučaju civilnih nuklearnih nesreća, ali bi takođe moglo pomoći u vreme rata. S tim u vezi, zapadne zemlje bi trebale održavati medicinske zalihe, poput kalijevog jodida, te zalihe osobne zaštitne opreme.
Kao treće, treba osigurati da se na svaku uporabu taktičkog nuklearnog oružja od strane Kremlja odgovori snažnim zapadnim i globalnim odgovorom koji bi bio precizno podešen, oslanjao se na konvencionalno oružje i temeljio se na razumevanju ruskog ponašanja i načina razmišljanja.
Što je još važnije, Moskva bi dugo unapred trebala znati tačno kakav će taj odgovor biti. Strateška dvosmislenost, naime jednostavno je previše riskantna u ovom slučaju.
Četvrto, Zapad mora držati kanale komunikacije s Moskvom otvorenima, čak i ako Kremlj ne reaguje.
Putinovi snovi o ponovnom uključivanju Ukrajine u Rusiju, o raspadu NATO-a i o Rusiji koja predvodi globalni antizapadni savez se ruše. Katastrofa za ruske oružane snage mogla bi još pričekati neko vrijeme, ali u nekom trenutku ukrajinske oružane snage će verojatno zapretiti prekidom ruskog kopnenog koridora koji povezuje Krim s Donbasom.
U tom trenutku Putin će doneti jednu od najsudbonosnijih odluka vekaa – hoće li upotrebiti nuklearno ili kemijsko oružje. SAD i Velika Britanija moraju delovati sada kako bi umanjili tu pretnju i osigurali zaštitu američke i britanske javnosti te saveznika, zaključuje u komentaru Hamiš de Breton-Gordon.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
