Samardžić: Ruska obaveštajna hobotnica obavila čitav region

Odgovarajući na pitanje koliko je Crna Gora, iako članica NATO, sigurna od eventualnog destruktivnog uticaja iz Rusije, Samardžić kaže da je ruska obaveštajna hobotnica obavila svojim pipcima čitav region i vešto se, kaže, kamuflira i po potrebi “ispušta crnilo” da prikrije aktivnosti i zavara svoje protivnike.

“Obzirom da je hobotnica beskičmenjak nije joj bio problem da nađe srodne domaće jedinke (čitaj izdajnike) gdje će prilijepiti svoje pipke. Poznato je i da hobotnica ima više srca, od kojih je jedno centralno, a nije teško detektovati gdje je ono locirano u region”.

Ne pomaže, dodaje, što proterate po nekog agenta, jer hobotnici seći deo ili pak celi krak, zaludan je posao. “Svaki ribar zna kako se istjeruje i onesposobljava hobotnica.

Dakle, u svim crnogorskim bezbjednosnim službama i institucijama, hitno treba ubaciti ‘galicu'(plavi kamen) da  sitne domaće hobotnice, izmile iz jazbina i istjeraju se na čistac. Trebaće dosta galice, nakotilo se to”.

*Crna Gora je među poslednjima odreagovala kada je reč o zatvaranju vazdušnog prostora za ruske avione. Takođe, na hitnom sastanku Vojnog komiteta NATO 28.februara kada je zahtevano od članica da se izjasne o preduzimanju novih preventivnih mera na istočnom krilu Saveza,  načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore Milutin Đurović je odbio da se izjasni, a da pre toga nije informisan niko iz Saveta za odbranu i bezbednost Crne Gore, niti je tražen stav, iako je pitanje iz  nadležnosti Saveta. Kako to tumačite?

-Načelnik Generalštaba VCG je postupio po instrukciji “ekspertske” ministarke Olivere Injac i onih čije naredbe ona pokorno izvršava. Sakrili su informaciju od predsjednika CG, da bi izbjegli mogućnost zakazivanja  sjednice Savjeta i nastavili igru varanja, kako se ne bi do kraja ogolila njihova “privrženost” Zapadu.

U pitanju je bila jedna laka, rekao bih benigna odluka, koja nije uključivala nikakvo dodatno slanje trupa van Crne Gore, samo promjenu statusa, već angažovane jedinice, u cilju preduzimanje preventivnih i isključivo odbrambenih mjera Alijanse.

I na takvom, prvom laganom testu, u najdelikatnijoj situaciji po Alijansu od njenog osnivanja,  pala su dva člana Savjeta za Odbranu i bezbjednost, Strahinja Bulajić i Zdravko Krivokapić, a sa njima oni koji ih podržavaju. Pokušajem prebacivanja loptice odgovornosti u tuđe dvorište i apsurdnim opravdanjima samo su dublje upadali u živo blato sopstvene politike.

Konačno, pale su maske, ali one prave. Mišljenje dijela javnosti i “zapada” o nekim političkim akterima i strankama, kako su baš oni novi pouzdani partneri  i nosioci demokratskih promjena u Crnoj Gori, raspršilo se kao mjehur od sapunice.

Nadam se da smo naučili lekciju, te da više nikad u Savjetu za OiB, neće sjedati član kojem su tuđi interesi ispred crnogorskih.

* Nedavno je izaslanik Bundestaga za Zapadni Balkan Adis Ahmetović ocenio da “tinjajuće sukobe na Kosovu, Crnoj Gori i BiH podstiče ruski predsednik Vladimir Putin i koristi ih kao kapiju za destabilizaciju regiona”. Bivši Visoki predstavnici Šiling i Incko zatražili su od NATO garancije da će zaštiti BiH. Treba li da strepimo od ukrajinskog scenarija u regionu?

-Izreka francuskog pisca Pjer Korneja: “ Požar koji biva ugašen često spava ispod pepela“, najbolje opisuje bezbjednosnu situaciju na Zapadnom Balkanu. Uvjerili smo se da je međunarodna zajednica, do sada, djelovala tek kad se požar razbukta. Nažalost, broj piromana u regionu se umnožio.

EU su jako dobro poznati “remetilački faktori” u BiH i regionu, kao i uticaj Rusije na pojedine vođe, bez čije podrške teško da bi se ovako ponašali i opstali svo ovo vrijeme. Promptna reakcija EU i slanje dodatnih snaga Eufora, jasno govori o stabilnosti situacije i koliko međunarodna javnost  vjeruje da eventualni pokušaj izazivanja sukoba mogu institucije u BiH same riješiti.

Takođe, za Kosovo postoje dodatne snage KFOR u rezervi, koje će, bez oklijevanja, biti upotrebljene u slučaju bilo kojeg pokušaja narušavanja bezbjednosti.

Dakle, ne bih savjetovao nikom u regionu, da pomisli, a kamoli pokuša kršiti međunarodne sporazume, izazvati bilo kakve nemire ili sukobe. Odgovor međunarodne zajednice biće brz i žešći nego ikad prije.

*Nakon što je odbila više rezolucija EU o sankcijama Rusiji, Srbija je podržala rezoluciju u UN kojom se osuđuje agresija na Ukrajinu. Mislite li da će Rusija za to “ispostaviti cenu”?

-Raduje što je Srbija glasala za UN rezoluciju kojom se osuđuje ruska agresija na Ukrajinu. Svakom normalnom odgovara stabilna, demokratska i ekonomski bogata Srbija, koja neće biti prijetnja za region. Od takve Srbije svi u regionu mogu imati samo korist. Međutim, bojim se, načekaćemo se.

Apsurdno je da će Srbija koja je igrala na dva kolosjeka, sada dobiti račune na naplatu sa obje adrese. “Ispostava cene” je počela  24.februara agresijom Rusije na Ukrajinu, a računi će stizati decenijama, politički, ekonomski, vojni…

*Kako vidite razvoj situacije u Ukrajini – Putin preti da mu je cilj potpuno osvajanje Ukrajine, čuju se pretnje nuklearnim oružjem, već je upotrebljeno i termobarično oružje, gađaju se svakodnevno civilni objekti.

-Napad na Ukrajinu je dugo planiran i proigravan kroz strategijsku vježbu “Zapad-2021” i vojne vježbe koje su se nastavile do samog početka operacije. Naravno, uz aktivnu ulogu Bjelorusije.

Glavni vojni cilj, pretpostavljam, bio je izbijanje na rijeku Dnjepar, cijelim njegovim tokom kroz Ukrajinu i spajanja teritorija Krima i Transnistrije sa teritorijom Rusije. Kao što znamo, još od vremena Sun Cua, politički ciljevi sežu mnogo dalje od vojnih.

Nakon lakog “osvajanja teritorija“ 2008. u Gruziji i 2014. u  Ukrajini,  i mlakog odgovora međunarodne zajednice, sigurno da Putin nije očekivao ovako herojski otpor Ukrajinaca. Posebno ga je iznenadilo, nikad prije viđeno, jedinstvo EU i NATO, te osuda cijele međunarodne zajednice. Dakle, katastrofa u Ukrajini mogla se spriječiti mnogo ranije, ali prevladili su sebični interesi pojedinih država EU.

Suočavamo se sa Putinovim ozbiljnim odsustvom racionalnosti. Rusija kao nuklearna sila, iracionalna i agresivna, kojoj je upotreba sile postala sastavni dio spoljnje politike, postala je globalna prijetnja.

Veliki vođa ne trpi poraze, te će Putin brzo proglasiti pobjedu u Ukrajini, pretpostavljam nakon pada Mariupolja. Nakon pregovora, a pod pritiskom međunarodne zajednice ruska vojska će se povući iz pojedinih okupiranih područja, ali zadržaće proširene zauzete oblasti oko Donjecka i Luganska, uključujući Mariupolj i kontrolu Azovskog mora, kao i teritoriju koja će Krimu trajno obezbjediti pristup pitkoj vodi.

To će biti „ruski kompromis“ postizanju kakvog takvog sporazuma, kojeg će poštovati kao i prethodni iz Minska. Dakle, konflikt će dugoročno ugrožavati bezbjednost Ukrajine, ali i Evrope.

Cijenu “Putinovog rata” ćemo plaćati svi a najviše ruski narod, i to decenijama.

*Hoće li, po vašem mišljenju, rat u Ukrajini ubrzati EU integracije regiona i članstvo BiH i, eventualno Kosova, u NATO?

Prije svega, očekujem da će EU i NATO naučiti lekciju i konačno shvatiti da samo ujedinjeni mogu očuvati globalnu bezbjednost. Samo sinergijom vojnih (NATO) i nevojnih (EU) instrumenata moći moguće je odgovoriti izazovima budućnosti.

U tom smislu očekujem da će, još tokom ove godine,  NATO i EU završiti potrebne strateške adaptacije shodno promjenjenom bezbjednosnom okruženju, te da će novi  „Strateški kompas EU“ i „Strateški koncept NATO“, u najvećoj mogućoj mjeri, biti sinhronizovani.

Jasno, je da jedino integracijama u NATO i EU, možemo duboko zakopati sjekire, naše sukobe ostaviti u prošlost i otvoriti perspektivu regiona. Ne znam da li će rat u Ukrajini ubrzati integracije, ali će sigurno ubrzati kraj pogrešnih politika i pad njihovih aktera.

Razočaran sam brojem mladih ljudi zadojenih duhom prošlosti i srednjovjekovnim vrijednostima. A upravo od njih najviše zavisi brzina integrisanja regiona sa pravim vrijednostima življenja i bitisanja.

Vrijeme je da oni koji su sve ove godine opstali u foteljama na podjelama i trvenjima „sjašu“ i prepuste kormilo u ruke ljudima  koji prepoznaju prednost života u demokratski uređenim zemljama, te da region uvedu u mirne vode i osvjetle budućnost generacijama koje dolaze.

Mladi obrazovani ljudi čitavog regiona su na potezu. Da li će izabrati da budu zatočenici prošlosti, „gastarbajteri“ ili borci za izgradnju boljeg i pravednijeg društva, na njima je.