Šezdeset godina prve konferencije Pokreta nesvrstanih: Od centra sveta do „slepog creva“

Svoju ulogu u svijetu Jugoslavija je počela ostvarivati kroz afirmativnu, svjetsku akciju, pokazujući kako se inicijative i vrijednosti Trećeg svijeta ne mogu i ne trebaju svoditi na obojene kontinente. Stvarala se tako politika koja će postati dogma, početak i kraj, izvorište svega što će Jugoslavija zastupati i to do samoga kraja. Bit će to politika koju je Budimir Lončar osmišljavao i provodio – piše hrvatski istoričar Tvrtko Jakovina u svojoj knjizi „Od preka do vrha svijeta“, koja opisuje život uglednog jugoslovenskog diplomate Budimira Lončara.

U knjizi se pojašnjava kako se Lončar na konferenciji u Kairu izborio da prva konferencija bude baš u Beogradu – u srcu Evrope.

„Kubanci su odmah tražili da Havana bude domaćin. Mahmud Rijad, specijalni savjetnik predsjednika Nasera, predlagao je Egipat. Lončar je zagovarao Beograd. ‘Potrebna nam je distanca od blokova. U Europi je sve začeto, trebamo tamo, gdje je rivalstvo i hrvanje započelo, pokazati da smo mi alternativa’, govorio je Lončar, poslednji ministar inostranih poslova SFRJ.

U izjavi za Danas istoričar Jakovina kaže da je „Beograd 1961. bio u jedinstvenom povijesnom trenutku: dekolonizacija se otvorila, novi su narodi izlazili na svjetsku scenu, Jugoslavija je trebala saveznike koji su mislili slično, a onda se pretvorila u njihovog koordinatora, mentora, usmjerivača, što su sve eufemizmi za vođu“.

Naš sagovornik ističe da je „Beograd bljesnuo kao domaćin, tu su i Beograđani (ili Jugoslaveni, ako hoćete), gledali svijet koji je došao njima, ljudi iz svjetskih vijesti defilirali su beogradskim salonima i ulicama, a okruženi su istinskim zanimanjem, promatrali su ih zainteresirani i razdragani građani“, što je, dodaje, mnogim od lidera Afrike i Azije izgledalo kao čudo. “ Do jučer bijelom čovjeku nisu smjeli pogledati u lice, a sada im iskreno kliču.“

Na pitanje da li bi sličan pokret bio primenjiv u današnjem svetu, naš sagovornik navodi da „s jedne strane svijet populističkih diktatora ne ostavlja nadu da bi se stvari od ranije mogle obnoviti“, mada je, kaže, Pokret i dalje tu, funkcioniše, iako pasivno i ne osobito vidljivo.

„Čini mi se da je to velikim dijelom posljedica i neambicioznosti, pa i provincijalnog gledanja vodstva Pokreta danas, ali i svih nekadašnjih članica.“ Jakovina naglašava da ono što je Pokret 1961. u Beogradu zastupao, to je i dalje aktuelno.

„I dalje je velika ekonomska diskrepancija bogatih i siromašnih, i dalje prijeti ugrožavanje velikih prema malima, i dalje je UN slab, ali bolje organizacije nema… U tome smislu ono od prije 60 godina i dalje je tu, pokriveno pepelom, ali žar nije ugašen. Treći se svijet danas zove Globalni jug, no mnogi od problema su isti“, zaključuje naš sagovornik.

Branka Prpa, istoričarka i bivša direktorka Istorijskog arhiva Beograda, u izjavi za Danas ocenjuje da je Beograd danas na prostoru zvanom Zapadni Balkan, čime se, kako ukazuje, „kategorizira nedefinisani i problematični prostor Evrope“.

Drugim rečima, dodaje, „njeno slepo crevo“. Prpa navodi da je danas u svetu, više nego ikada u modernoj istoriji, politika multilateralizma, suvereniteta država i naroda neophodan uslov za svetski mir. „Drugim rečima, neoliberalna ideologija rezultirala je imperijalnom politikom i gubitkom temelja kojeg su simbolisale UN“, zaključuje naša sagovornica.

Dragocena posleratna tekovina

Pokret nesvrstanih danas ima 120 članica i 17 država posmatrača. Svrha pokreta, kako je napisano u Havanskoj deklaraciji iz 1979, bila je da se osigura „nacionalna nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i bezbednost nesvrstanih zemalja u njihovoj borbi protiv imperijalizma, kolonijalizma, aparthejda, okupacije, blokovske politike…“ Ideja nesvrstanosti je postala jedna od najdragocenijih tekovina posleratnog vremena.