Sjedi đe si, ni za to đe si nijesi

 Iako je Crna Gora već deset godina nezavisna, svi učesnici izborne utakmice bave se i državno-pravnim statusom Crne Gore, što na prvi pogled djeluje kao potrošena priča. Međutim, partije dobro znaju da priča o ugroženosti, prijateljima i neprijateljima Crne Gore i dalje ima prođu kod birača. Takođe se i dalje spominju četnici i partizani, patriote i izdajnici, ratovanje za Dubrovnik…

Novina je što vladajuća DPS (nastupa pod sloganom „Sigurnim korakom“) poslije nekoliko izbornih ciklusa prvi put nastupa samostalno, što mnogi ocjenjuju kao mudar potez i znak samopouzdanja jer ne želi više da „šlepa“ nikoga, naročito SDP sa kojom je prije nekoliko mjeseca raskinula koaliciju. Tada je Đukanovićevu vlada podržala Pozitivna Crna Gora, kao i nekoliko poslanika SDP koji su otkazali poslušnost lideru Ranku Krivokapiću i osnovali novu partiju – Socijaldemokrate.

Podsjećamo, DPS, SDP i Liberalna partija nastupale su zajedno na izborima 2012. godine i osvojile najviše mandata, ali ne i apsolutnu većinu pa su formirali vlast zajedno sa partijama koje predstavljaju manjinske narode u Crnoj Gori. U predizbornoj kampanji DPS je akcenat stavljao na pozivnici za NATO, otvaranju novih poglavlja na putu ka EU, početku izgradnje auto-puta Bar – Boljare, nekoliko značajnih investicija u turizmu.

Hapšenje Svetozara Marovića i još nekoliko visokih partijskih funkcionera u Budvi može biti i plus i minus za DPS. Kada je riječ o statusu Crne Gore, lider DPS-a Milo Đukanović tvrdi da će država biti ugrožena ako opozicija dobije vlast, da su na sceni isti protivnici kao maja 2006. godine, da opozicija za kampanju dobija novac iz Moskve, te da se na predstojećim izborima ne odlučuje ko će biti vlast već hoće li biti države Crne Gore.

U ovoj kampanji je Đukanović, koji i dalje uživa veliku popularnost, bio veoma aktivan, a novina je njegovo pojavljivanje u nekoliko spotova u kojima govori i susreće se sa građanima boraveći kod njih u domovima, na gradilištima. Svoje političke protivnike ne štedi, zna da bude duhovit i posluži se narodnim izrekama pa je jednom opozicionaru, koji inače Đukanovića redovno naziva pogrdnim imenima, poručio „sjedi đe si, ni za to đe si nijesi“.

Sličnu retoriku u predizbornoj kampanji imaju i partije koje su sada na vlasti zajedno sa DPS-om, Pozitivna Crna Gora (slogan „Jer volim Crnu Goru“) i Socijaldemokrate („Dosljedno“), dok su se partije koje okupljaju manjinske narode Albance, Bošnjake, Hrvate uglavnom fokusirale na svoj položaj smatrajući da zaslužuju bolji status od postojećeg.

Kada je riječ o opozicionom bloku, situacija je prilično složena. Očekivanja dvije koalicije: Demokratski front („Mi ili on“) i Velika koalicija Ključ („Najbolje za Crnu Goru“) su velika, nadaju se da će zajedno osvojiti većinu i formirati Vladu bez DPS-a i Mila Đukanovića. Njihova retorika je takođe prepoznatljiva: Đukanovića i DPS nazivaju lopovima, kriminalcima i slično i obećavaju „novu“ Crnu Goru kada dođu na vlast.

O rejtingu ove dvije koalicije i njihovim šansama da ugroze DPS teško je reći jer je i kod njih bilo sukoba, napuštanja koalicija i stvaranja novih, što je kod njihovog biračkog tijela stvorilo određenu dozu nepovjerenja. Demokratski front čini desetak partija i udruženja, ali najjači u njoj su NOVA (predsjednik Andrija Mandić), Pokret za promjene (Nebojša Medojević) i Demokratska narodna partija (Milan Knežević).

Osim obećanja o boljem životu Demokratski front obećava da će poništiti odluku o priznanju Kosova, organizovaće referendum o ulasku u NATO, jačati savez sa Rusijom, mijenjati državnu himnu.

Velika koalicija Ključ pak ima nešto drugačiju retoriku, nijesu protiv države ali jesu protiv Vlade i vladajuće partije. U ovoj koaliciji utočište je našla i nekad najjača opoziciona Socijalistička narodna partija čiji se broj mandata od izbora do izbora smanjivao. U Ključu je respektabilna ličnost lider Miodrag Lekić, a tu je i povratnik u politici Žarko Rakčević.

Ostale izborne liste od ukupno 17 ne izazivaju posebnu pažnju građana, bez šansi su da pređu cenzus, sem donekle Demokrata Alekse Bečića, nove partije koju je podržalo nekoliko bivših poslanika SNP-a.