Postizbornu Crnu Goru bih voleo da vidim kao zajednicu koja će, simbolički rečeno, nakon 30. imati i 31. avgust, kaže u razgovoru za Danas Srđan Perić iz podgoričke organizacije KOD, komentarišući političke promene u Crnoj Gori nakon tri decenije vladavine DPS-a.
Uz podsećanje da se često može čuti da je u Srbiji izostao 6. oktobar u smislu potpunog otklona u odnosu na nepoželjne političke prakse, naš sagovornik ukazuje da bi bilo „dragoceno i poštedjeli bismo sebe dodatnih političkih, pa i istorijskih trauma“ ukoliko bi se moglo nešto naučiti iz iskustva drugih.
Perić dalje ukazuje da je sasvim razumljiva euforija kod većeg dela građana jer je nakon trideset godina usvojena jedna od podrazumevajućih pretpostavki demokratije – smjenjivost vlasti.
„Ono što je, takođe, jasno jeste da je okončana faza pretpolitičkog djelovanja i da ćemo sada, po prirodi stvari, ući u dinamičniju fazu parlamentarizma kada nijedna partija neće moći računati na toliku „institucionalnu prednost“ – što je eufemizam za zloupotrebu državnih resursa u partijske svrhe, a čisto sumnjam da će ijedan lider više biti u prilici da ima toliku koncentraciju moći u svojim rukama. Sve su to impulsi koji bi trebalo da demokratizuju političke procese“.
Perić je uveren da ima razloga za određeni optimizam, ali da još nije jasno šta će realnost pokazati.
Kako gledate na najave formiranja ekspertske vlade?
– Taj model je sam po sebi izazovan, ali izvjesno i mjera kompromisa kako bi se amortizovale značajne ideološke razlike konstituenata buduće vlasti. Sa jedne strane vi promovišete autoritet znanja i struke – što je pohvalno, a sa druge strane ste pred izazovom kako pronaći kadrovska rješenja koja će zadovoljiti tako visoke standarde, a da pritom nemaju političku moć.
Ta Vlada će izvjesno morati donositi seriju nepopularnih mjera kako bi sredila javne finansije i otvorila prostor za ekonomski oporavak.
To obavezuje političke lidere koji su predložili koncept ekspertske vlade da daju punu političku podršku onima koje delegiraju i da, sljedstveno tome, i preuzmu odgovornost za kadrovska rješenja koja ponude. To bi značilo da smo ne samo u političkom, nego i u suštinskom smislu, napravili ogroman iskorak.
Nova rukovodeća struktura će morati da pokaže da je spremna da promijeni političku paradigmu a to je, po meni, prije svega da pokaže volju da radikalno umanji – ako se već ne može iskorijeniti u ovoj fazi – partokratsku praksu, da izvrši korjenite zakonodavne promjene u oblasti pravosuđa i da se u ovoj sferi izbori za kadrovsku politiku koja će biti oslobođena partijskih stega.
Nova vlast, takođe, mora osloboditi tržište za inicijativnost i inventivnost, što automatski znači demontiranje mreže povlašćenih i od strane građana subvencioniranih tajkuna.
To su ogromna iskušenja koja će ova vlada imati pred sobom.
Nadam se da će to i učiniti, ali živim u uvjerenju da u javnoj politici nikome ne treba pružati blanko i neoročenu podršku. Valja biti dobronamjeran, a o rezultatima se izjasnimo kada oni budu vidljivi.
Ipak, čini mi se da će ubjedljivo najveći izazov biti zadovoljiti sva očekivanja koja su usmjerena ka radu buduće Vlade. Odgovor na ovo iskušenje će biti osnov uspjeha ili neuspjeha nove rukovodeće garniture.
Na koji način bi nove vlasti mogle da ublaže očite podele u crnogorskom društvu?
– Nažalost, crnogorsko društvo jeste duboko podijeljeno i ako bude mudrosti više od politikanstva, ovo je prilika za njegovo iscjeljenje.
Ne mislim da to može ići brzo, ali je prilika da se uspostavi poželjan pravac. U prirodi je svake zajednice da ima podijeljene stavove o različitim pitanjima.
U konačnom, uniformnost i obaveznost jednog mišljenja je prije odlika diktature nego li demokratije.
Međutim, ono što je u Crnoj Gori posebno osjetljivo je što sve naše podjele nisu po jednom šavu, one imaju različite razloge i istorijsku genezu, a čini mi se da se u okruženju one sasvim pogrešno interpretiraju. Moguće da je spolja najuočljivija podjela po nacionalnom pitanju.
Ona nije jedina, ali svakako najsnažnije upućuje na, po mom dubokom uvjerenju, pogrešan zaključak da je situacija do krajnjih granica pojednostavljena – odnosno da je pola zajednice zlo, a pola pravedno – zavisno iz koje optike i kroz čiji interes sagledavate realnost.
Ako promjena vlasti ispuni makar dio očekivanja koje je probudila, uvjeren sam da će se i ta percepcija mijenjati – doduše ne u kratkom periodu.
Po mom sudu, klasna podjela je moguće i jedina stvarna i realna podjela koja se prikrivala sve ovo vrijeme i čije je premošćavanje ključ za otvaranje društva koje integriše a ne ko je se dijeli do granice njegovog neprepoznavanja.
Skretanje pažnje na tu komponentu moglo bi biti blagotvorno za cio region, ne samo za Crnu Goru.
Promena dobra ali nedovoljna
Jasno je da je kohezivni faktor tri opozicione koalicije – želja za smjenom vlasti što su pokazale i blagovremene i s mjerom izrečene izjave lidera dosadašnje opozicije neposredno nakon izbora, a što je zapravo bio samo logičan slijed predizbornih poruka.
Kada je promjena glavni pokretački motiv, to znači povećan entuzijazam, ali i velike opasnosti kada se radi o ideološkoj kompoziciji buduće Vlade.
Odmah da kažem da tu ne razmišljam samo o identitetskoj komponenti, već o orijentaciji u kojem pravcu vidite dalji razvoj cjelokupne zajednice – po principima koje promoviše ljevica, desnica, kombinacijom tih pristupa ili na neki sasvim drugačiji način.
Nekoliko rješenja koja su promovisana, a tu prije svega mislim na najavljeno usvajanje zakona kojim bi se utvrđivalo porijeklo imovine, su više nego zanimljiva, ali na drugom koraku vi morate da ponudite viziju razvoja zemlje i snažan otklon od dosadašnje partitokratske prakse.
Drugim riječima, sama promjena jeste dobra, ali nije dovoljna da bismo transformisali zajednicu u pravcu efikasnog i pravednog društva. Za to će biti potrebno uložiti veliki napor.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.