Što je bilo princu u glavi da u Istanbul pošalje 15 uočljivih agenata, jednog s pilom za rezanje kostiju?

“Ovo neće dugo trajati, pet minuta i gotovi smo,” rekao je doktor okupljenima. “Dok ja završim, vi slušajte muziku.” i doista, nije dugo trajalo – sedam minuta, kaže snimka, ako je vjerovati Turcima koji su čak i tamo – u uredu saudijskog generalnog konzula u Istanbulu – imali špijunsku kameru. Agenti su se okrenuli na drugu stranu, a doktor se okrenuo stolu za sastanke i mesarskom pilom za rezanje kostiju počeo komadati obamrlo tijelo Džamala Kašugdžija.

Novinar se našao na diplomatovom stolu par minuta nakon što je došao u konzulat po papire za vjenčanje sa zaručnicom. Nije dobio papire, nego injekciju u vrat. Agenti su ga odvukli u konzulovu sobu. Kad je doktor s pilom zarezao, Kašugdži se probudio i počeo batrgati. Injekcija nije bila dovoljno jaka. Jedan agent je prišao i dokrajčio ga. Sad ga doktor može u miru raskomadati. I stvarno, imao je pravo – da se nije budio, trebalo bi pet minuta, a ne sedam.

Kašugdžijev kraj označiti će početak kraja karijere saudijskog princa

Tako je u glavnim crtama izgledala stravična smrt novinara Washington Posta, kojega su pred dva tjedna ubili i raskomadali saudijski agenti. Tako vjerojatno izgleda i početak kraja karijere ambicioznog krunskog princa i de facto vladara Saudijske Arabije Mohameda bin Salmana, mete Kašugdžijevih kritika i izglednog naručitelja njegova umorstva. Čak i da izdrži prvi nalet osuda, princ znan kao MbS teško će izgraditi državničku karijeru s ovako gnusnim zločinom u džepu. Taj 33-godišnjak već je zgrnuo ogromnu moć koja ga je, ironično, stjerala u kut – MbS teško može pronaći krivca na kojega bi svalio odgovornost za Kašugdžijevo ubojstvo jer u gornjim ešalonima saudijske vlasti više nema nikoga osim njega i njegova dementnog oca.

Saudijskom dvoru zločin se činio izvedivim – sve je govorilo da neće biti problema. Princ se već riješio brojnih kritičara i konsolidirao vlast; sam Donald Trump amenovao je neke njegove dubiozne poteze. Čuli smo i da pod geslom “America First” svatko može raditi što hoće. A da novinari nisu na visokoj cijeni – pogotovo novinari Washington Posta – to je predsjednik davno dao do znanja. Gruzijski brk već se umorio od smješkanja iz groba svaki put kad Trump ponovi Staljinovu maksimu o novinarima – “narodnim neprijateljima”. Trump je ignorant, ali njegove riječi mijenjaju svijet – ovdje tako da se netko usudi ubiti i raskomadati nepoćudnog novinara.

Nije prvo nasilje iz Rijada

No, MbS se preigrao – ovo neće proći bez posljedica. Iako Trump očekivano relativizira zločin i brani osumnjičenika, republikanci i demokrati su jedinstveni. “MbS mora otići!”, kaže čak i Lindsey Graham, jedan od Trumpu najbližih senatora. Što je bilo u glavi Saudijaca koji su u Istanbul – na maltene neprijateljski teritorij – poslali 15 uočljivih agenata, jednog s pilom za rezanje kostiju?

Što je bila end-game kad su ih pitali gdje je Kašugdži, snimljen nadzornom kamerom da ulazi, ali ne i da izlazi? Koja je pileća pamet naredila ubojstvo u konzulatu, gdje je jasna nadležnost? Što su mislili reći da se sve odvilo po planu? Kako su to mislili objasniti?

Ovo nije prvi put da se “bahata okrutnost” veže uz režim u Rijadu, koji i danas održava javna pogubljenja, lopovima odsijeca ruke, a ženama glave zbog “vještičarenja”. Sad smo otišli korak dalje, do “glupe bahate okrutnosti”. I sve to na početku ere princa, millenniala koji je došao obećavajući modernizaciju. Zašto je MbS tako bešćutan i zašto je – još važnije – tako glup?

Prinčev uzlet počeo 2015. godine

Uspon MbS-a počeo je 2015., kad je njegov otac Salman postao kralj. Redom šesti brat koji se izmijenio na prijestolju pustinjske kraljevine, Salman je naslijedio svoga brata Abdulaha, koji je prethodno naslijedio brata Fahda, a on brata Halida, a on brata Fajzala, a on brata Sauda. Svi su oni sinovi Ibn Sauda, utemeljitelja Saudijske Arabije, i zapravo nisu braća nego polubraća. U kraljevstvu sa zakonom dopuštenom poligamijom – u kojoj i danas živi pola milijuna saudijskih muškaraca – šestoricu kraljevske braće rodilo je pet majki. Samo su aktualni kralj Salman i pretprošli Fahd prava braća. Ibn Saud je imao 22 supruge, 45 sinova i pedesetak kćeri.

Kad je preuzeo vlast, Salmanu je bilo 80 godina, ali je već bio vrlo moćan jer je prethodnih pola stoljeća proveo na mjestu guvernera Rijada. Kako brojna kraljevska obitelj živi u glavnom gradu, Salman je bio obiteljski šerif – kad bi nekog princa uhvatili s drogom ili alkoholom, na Salmanu je bilo da ga diskretno izvuče iz problema. Isto je vrijedilo i ako bi stariji članovi obitelji imali poslovnih problema. Salman je bio taj koji ih je spašavao, ali i taj koji je znao njihove tajne.

Kao guverner Rijada izgradio je odlične odnose i s vahabitskim vjerskim establišmentom – drugom granom vlasti, s kojom kraljevska obitelj ima pakt, ali nad njom nema kontrolu. Pod Salmanovom vlašću, Rijad se iz selendre pretvorio u velegrad, a on se pobrinuo da to bude striktno islamski velegrad – Rijad je i danas najvahabitskiji grad na svijetu.

Kralj nikada nije objasnio zašto je ukinuo očev nasljedni red

S dva tako moćna oslonca – uvidom u obiteljsko prljavo rublje i dobrim odnosima s vehabijama – Salman je mogao razmišljati dalekosežnije od prethodnika: ne samo o tome kako upravljati danas, nego i o tome tko će upravljati sutra. Salmanov nasljednik bio je njegov brat Mukrin, zadnji još živi sin Ibn Sauda. Ideja da se na čelu kraljevine izmjenjuju utemeljiteljevi brojni sinovi funkcionirala je šest desetljeća, ali je neizbježno vodila prema teškom pitanju: tko će biti kralj kad umre zadnji Ibn Saudov sin?

Salman je odlučio poštedjeti Mukrina te muke i sam riješiti dilemu – svoga je brata, zadnjeg Ibn Saudovog sina, izbacio iz nasljednog reda. U potezu bez presedana – i bez objašnjenja – za novog krunskog princa postavio je nećaka Mohameda bin Najefa, a za zamjenika – dakle drugog u nasljednom redu – svoga sina Mohameda bin Salmana. Kralj nikad nije objasnio zašto je ukinuo nasljedni red koji je uspostavio njegov otac.

Otad porijeklo vuče danas globalno poznati akronim MbS: da bi se krunskog princa Mohameda bin Najefa lakše razlikovalo od njegova zamjenika Mohameda bin Salmana, jedan je postao MbN, a drugi MbS. Mukrin je preživio dvorski udar, ali za njega više nismo puno čuli – umjesto na prijestolju, zadnji sin prvog kralja (i brat šestorice kraljeva) završio je na protokolarnim dužnostima: kad je u posjet došao Trump, Mukrinu su dali da bude domaćin – Ivanki.

Kuću al-Saud na kraju će preuzeti Mohammed bin Salman

Prvi krunski princ iz nove generacije tako je postao MbN, bez sumnje najkvalificiraniji među vršnjacima. Dugogodišnji šef tajnih službi, spriječio je jedan veliki teroristički napad – 2010. je otkrio plan da se avion zabije u zgradu u Chicagu. Al-Kaida ga je htjela ubiti četiri puta. U posljednjem napadu teško je ozlijeđen – operativac al-Kaide htio se predati i tražio da razgovara s njim. Pretresli su ga, ali se terorist pred princem raznio eksplozivom skrivenim u debelom crijevu. MbN je jedva preživio. Sad se MbN-u smiješila kruna, ali ne i dinastija – 56-godišnjak ima samo dvije kćeri. Kuću al-Saud, postalo je jasno, na kraju će preuzeti MbS.

Jasno je da je Salman za nasljednika odabrao sina, ali zašto baš ovog sina? Jer MbS ima stariju braću – i to ne bilo kakvu: jedan je astronaut (prvi Arapin i prvi musliman u svemiru), drugi medijski mogul. MbS je s 29 godina najmlađi princ ikad imenovan u nasljedni red – možda baš zato što je mlad. Saudijom, u kojoj je polovica stanovništva mlađa od 25 godina, već pola stoljeća vladaju starci. Kuća al-Saud zabrinula se za svoj legitimitet nakon Arapskog proljeća.

Sin iskorištava dementnog oca

No, pojavilo se i drugo objašnjenje, koje sad spominju i američki političari. Kralj navodno nije potpuno funkcionalan. Po jednoj teoriji pati od Alzheimera, po drugoj je samo vrlo dementan. Sin ga, kažu, iskorištava. Vlast koju je zgrnuo MbS doista je bez presedana. Otac ga je postavio za ministra obrane i šefa vijeća koje odlučuje o ekonomskoj i financijskoj politici – od nafte do privatizacije. Takva koncentracija moći je neobična, pogotovo za ovog princa – MbS nije samo mlad, nego je završio fakultet u Rijadu.

Nema ambicioznijeg princa koji diplomu nije stekao na prestižnom američkom ili britanskom sveučilištu ili vojnoj akademiji. Može se raspravljati što prinčevi, koji na Harvard dođu s čekom od par milijuna, doista i nauče. Ali barem budu izloženi profesorima i literaturi koju ne nude saudijska sveučilišta. Iako je dobio ogromnu vlast, MbS nije jedan od njih – princ jedva da govori engleski, ili bilo koji strani jezik.

Prvi zadatak kojega se prihvatio kao ministar obrane bio je rat u Jemenu. Bila je to, bez ikakve sumnje, apsolutna katastrofa u svakom pogledu: ratni ciljevi nisu postignuti, saudijska vojska pokazala se potpuno nesposobnom, rat je uzrokovao humanitarnu katastrofu. MbS je svojom neumjerenošću potkopao neka savezništva te svoju zemlju učinio još ranjivijom. Na kraju je kraljev sin postao meta kritika i u samoj Saudijskoj Arabiji, što se ne događa često.

Ideja Iranskog uporišta na Arapskom poluotoku bila je nepodnošljiva

U tri kratka poteza, ovo je priča s Jemenom. Saudijski južni susjed prošao je svoju verziju Arapskog proljeća – diktator Ali Saleh je svrgnut, ali tek u nizu ustanaka u toj brdovitoj, klanski i vjerski rascjepkanoj zemlji. Kad je saudijski saveznik Mansur Hadi naslijedio Saleha, stvari se nisu smirile. Pod vodstvom obitelji Huti, šijiti sa sjevera pokušali su zauzeti cijeli Jemen. Mediji u Teheranu trubili su da šijiti kontroliraju četiri prijestolnice – Bejrut, Damask, Bagdad (točno) i Sanu (netočno). U Rijadu je nastala panika.

Ideja da Iran dobije uporište na Arapskom poluotoku bila je nepodnošljiva. Hadi je pobjegao, a Rijad intervenirao. Operaciju “Odlučna oluja” vodio je 29-godišnji MbS. Ništa tu nije bilo “odlučno”. Saudijci su imali zračnu prednost i američku vojnu opremu vrijednu barem bilijun dolara, ali je učinak bio nikakav. Hadi se nije vratio na vlast, ali su Hutiji zauzeli Sanu. Stanovnici najsiromašnije arapske države i danas trpe jer je intervencija zapala u pat poziciju – bombardiranje se nastavlja, a ishoda nema na vidiku.

Nuklearna dvosmislenost Saudijske Arabije

MbS je potkopao i samu Saudiju. Inzistirao je da se koaliciji priključi Pakistan, koji bi u Jemen poslao kopnenu vojsku. Još od 1990-ih vjerovalo se kako Rijad i Islamabad imaju dogovor da će, u ljutoj nevolji, Pakistan dati Saudijskoj Arabiji nekoliko nuklearnih glava. Špekuliralo se da pakistansko nuklearno oružje i nije njihovo, jer Pakistan nije imao novca da ga razvije, nego saudijsko. Nitko to nikad nije potvrdio, ali su saudijski diplomati potiho sugerirali da takav dogovor postoji.

Rijad je od Kine kupio balističke rakete srednjeg dometa, koje ne služe ničemu ako nemate nuklearne glave da ih nataknete. Time je Rijad postigao neku vrstu “nuclear ambiguity” kakvu ima Izrael – koji nikad nije priznao nuklearno oružje, ali nije ni demantirao. Onda je došao MbS, proglasio rat u Jemenu egzistencijalnom krizom za Saudijsku Arabiju i zatražio da Pakistan pošalje vojsku. Skeptična pakistanska vlada pitala je parlament, koji je zahtjev odbio – jednoglasno. Ako od Pakistana ne može dobiti ni vojsku za rat protiv Hutija, koliko se Rijad može osloniti na nepisani dogovor koji uključuje – nuklearno oružje? Rat koji je trebao pokazati saudijsku snagu, na kraju je pokazao saudijsku nemoć na svim frontovima.

Ne postoji država koja troši više na obranu od Saudijske Arabije

Cijena nije bila samo vojna, nego i financijska. U prvoj godini vladavine kralja Salmana, Jemen je spržio 100 od 600 milijardi dolara saudijskih rezervi; ogroman novac proždire i danas. U međuvremenu je nafta pala na normalne cijene, a Iran je potpisao nuklearni sporazum i oslobodio se sankcija. Rijad se našao u omči – sigurnosni izazovi sve veći, a zarada sve manja. Vojni izdaci despocije u Rijadu i prije su bili nevjerojatni – Saudija ima treći najveći vojni budžet na svijetu, nakon Amerike i Kine.

Pritom Amerika ima trećinu milijarde, Kina milijardu i trećinu, a Saudijska Arabija 20 milijuna stanovnika. Nema države na svijetu koja troši toliko na obranu po glavi stanovnika. Neki šaljivi ljudi izračunali su da bi – s tolikim troškom po stanovniku, bilo jeftinije održavati koloniju na Mjesecu, nego braniti Saudijsku Arabiju.

Gotovo svi zaposleni Saudijci rade za državu

I nemojte misliti da u pustinji cvjetaju ruže. Nezaposlenost je 20 posto, nezaposlenost mladih 40 posto. Govorimo samo o muškarcima, jer žene uopće ne rade – da rade, brojke bi bile gore. Zemlja od 20 milijuna svejedno ima 10 milijuna stranih radnika. Kako je to moguće? Tako što država građanima daje novac, iako ne rade. Gotovo svi zaposleni Saudijci rade za državu. U privatnom sektoru, na jednog zaposlenog Saudijca dolazi devet stranih radnika na minimalcu. Saudijci ne plaćaju porez – proračun se puni zaradom od nafte i vjerskog turizma.

Kad se pokazalo da je Jemen propast, MbS se okrenuo ekonomiji. Njegov plan bi diversificirao ekonomiju i smanjio ovisnost o nafti. Za održavanje javne potrošnje, plaćanje Jemena i klijenata u regiji treba više keša, pa je planirao privatizaciju dijela naftne kompanije Aramco, vrijedne oko dva bilijuna dolara. Plan je odgođen, ali ako se provede, bit će to najveći IPO u povijesti.

Ljubav Trumpa i Saudijske Arabije cvijeta više nego ikad

“Saudijska Arabija? Odlično se slažem sa svima tamo! Kupuju od mene stanove, troše po 40 milijuna, 50 milijuna dolara. Jel bi trebalo da ih ne volim? Jako ih volim!” – govorio je u kampanji kandidat Trump. Brojke su u njegovom prepričavanju prošle lovački tretman – riječ je o deset puta manjim iznosima, ali i dalje o milijunima. Kad su njegovi casini 1991. nagomilali gubitke i počeli propadati, saudijski milijarder pomogao mu je tako da je za 12 milijuna dolara kupio njegovu jahtu. Deset godina kasnije, Trump je prodao cijeli kat Trump World Towera na Central Park Westu jednom Saudijcu za 4,5 milijuna.

Kad je postao predsjednik, ljubav je procvjetala – u klasičnom primjeru kupovanja utjecaja, oko inauguracije 2017. saudijska lobistička tvrtka potrošila je u Trumpovom hotelu u Washingtonu 270.000 dolara na smještaj i hranu. Trump nikad nije objavio poreznu karticu, pa javnost zna samo za pojedinačne slučajeve koje su iskopali novinari. Sa Saudijcima i susjedima posluje i zet Jared Kushner, kojega je Trump zadužio za odnose s Rijadom. Vrištalo se o korupciji, Trump je samo odmahivao rukom.

Trump je dočekan spektakularnim kičem

Taman kad je tražio financijera koji bi ga spasio od propasti zbog jedne goleme loše investicije, Kushner je razvio blizak, prijateljski odnos s MbS-om. Krunski princ Mohamed i krunski princ Jared, nazivali su ih mediji. Dvojica krunskih prinčeva susreli su se više puta, u Rijadu i Washingtonu, gdje su znali razgovarati do jutra. Bio je to početak ljubavi kuće Saud i kuće Trump. Na Kushnerovu sugestiju, predsjednik je odabrao Saudijsku Arabiju za svoje prvo putovanje.

Bio je to spektakl kiča kakav se samo Trumpu može svidjeti – sve u zlatu i ceremoniji, s divovskim Trumpovim portretima na zgradama u Rijadu. Sadržaja nije bilo – čak je i deal da Saudijci kupe vojnu opremu za 110 milijardi dolara ostao na riječima – ništa nije potpisano. No, Trump je bio sretan. Bili su sretni i domaćini, jer je prvi put došao američki predsjednik koji nije gnjavio s ljudskim pravima, položajem žena i sličnim glupostima.

Rijad blokirao Katar, pa se Trump priklonio saudijcima

Ubrzo će se shvatiti da je sadržaja ipak bilo, ali one vrste o kojoj se ne govori novinarima. Dva tjedna nakon Trumpova posjeta, Rijad je uveo blokadu susjednog Katara. Trump se smjesta svrstao na saudijsku stranu. Otkrilo se da je u Rijadu zapravo dao suglasnost. Mnogi nisu mogli vjerovati, jer je u Kataru najveća američka zračna baza u regiji, s 11 tisuća vojnika. Saudijci su tvrdili da Katar financira teroriste, što nije bila istina, a pravi razlog bio je u tome što je emir surađivao s Iranom.

Nije bilo naodmet to što su, par tjedana ranije, propali Kushnerovi privatni pregovori s katarskom vladom. Trumpov zet morao je naći novac za otplatu više od milijarde dolara kredita koji je uzeo da kupi zgradu na adresi Peta avenija 666 u New Yorku. Bila je to prva nekretnina koju je mladi Kushner kupio kad je preuzeo obiteljsku firmu jer mu je otac otišao u zatvor. Bio je to i najskuplje plaćeni kvadrat u povijesti američkog tržišta nekretnina.

Rijad je toliko ljut da je odlučio od Katara napraviti otok

Blokada Katara na snazi je i danas – Rijad je toliko ljut da je odlučio prokopati kanal, koji će poluotočni Katar pretvoriti u otok. Na novoj obali prema Kataru grade skladište nuklearnog otpada. No, američka pozicija se nakon godine dana blokade promijenila, a Kushner pokušava posredovati između Dohe i Rijada. Kako se to dogodilo? Tako što su Katarci razmislili, vratili se na pregovore i pristali od krunskog princa Jareda otkupiti nekretninu na adresi Peta avenija 666. Tako se u Trumpovoj Americi vodi vanjska politika.

Nekoliko tjedana nakon posjeta predsjednika Rijadu, MbS je nagrađen za stvaranje dobrih odnosa s kućom Trump. Nagrada je došla u obliku još jednog nezapamćenog preustroja kuće Saud. Krunski princ MbN (onaj s kćerima) izbačen je iz nasljednog reda, a dotadašnji zamjenik MbS imenovan novim krunskim princem i nasljednikom svoga oca. Donald je bio prvi koji je nazvao MbS-a i čestitao mu. Kuća Saud i kuća Trump potvrdile su svoj savez. Dogodilo se to u ljeto 2017. godine – u istom tjednu počelo je emitiranje sedme sezone Igre prijestolja.

Prenamijenili su hotel u zatvor s mučionicama

Sve što se do kraja 2017. dogodilo u Saudijskoj Arabiji pratilo je taj televizijski uzor. Nakon još jednog posjeta princa Jareda, koji mu je navodno donio listu imena, MbS je – kršeći čak i rastezljive zakone Saudijske Arabije – dao mimo sudskog postupka zatočiti desetke članova kraljevske obitelji i druge bogate Saudijce, optuživši ih za “korupciju”. Nisu završili u zatvoru, nego u rijadskom Ritz-Carltonu, gdje je ranije bio odsjeo Trump.

Hotel je prenamijenjen u pritvorsku jedinicu gdje su ispitivani, mučeni, a jedan je umro od ozljeda. Sedamnaest drugih zatražilo je liječničku pomoć. MbS ih je držao tridesetak dana, a puštani su kad bi – izvansudski – priznali grijehe i krunskom princu ispisali milijunske čekove za iskupljenje. Jedan od zatočenih bio je princ Al-Valid bin Talal, najbogatiji saudijski poduzetnik koji drži, među ostalim, pristojne udjele u bankovnom divu Citigroup i News Corporationu Ruperta Murdocha.

Smisao ovog MbS-ovog terora nije bilo reketarenje, nego utjerivanje straha i dokazivanje tko je gazda. No, ni prikupljeni novac nije loše došao. MbS je zadnjih godina imao dosta troškova – u predgrađu Pariza kupio je palaču za 300 milijuna dolara, koja je odmah postala najskuplja privatna rezidencija na svijetu (Kushnerova zgrada od 1,2 milijarde na Petoj aveniji 666 se ne računa jer je poslovne namjene).

Za jahtu i da Vincijevu sliku dao milijardu dolara

MbS je onda morao kupiti i novu jahtu, što ga je koštalo dodatnih pola milijarde dolara (toliko Hrvatska godišnje troši na obranu), a povrh svega je kupio i sliku “Salvator Mundi”, zadnje platno Leonarda da Vincija na tržištu. Leonardo ga je došao 450 milijuna dolara – taman koliko mu je za izlazak iz Ritz-Carltona platio Al-Valid bin Talal. Nije jeftino biti saudijski princ, ali dobro dođe ako imate od koga iznuditi milijune.

Da potvrdi reputaciju reformatora, kako ga doživljava Zapad, MbS je progurao dvije značajne reforme – ukinuo je zabranu ženama da voze i ponovno otvorio kina, koja su bila zabranjena od 1979. Takve društvene intervencije u vahabitskoj Saudiji ne prolaze lako. MbS-ov stric kralj Fajzal pristao je 1962. – na nagovor predsjednika Johna Kennedyja – ukinuti robovlasništvo u Saudijskoj Arabiji. Ali kad je 1970-ih odlučio uvesti televiziju, to ga je koštalo glave.

Krajem 2017. MbS je preuzeo i zadnju polugu vlasti u kraljevini – konkurentskog princa Muteba izgurao je s mjesta zapovjednika Nacionalne garde, pretorijanske jedinice koja brani kraljevsku obitelj od pokušaja puča ili revolucije. Tad je izveo i jedan od najskandaloznijih poteza svoje vladavine – oteo je libanonskog premijera Sada Haririja, koji je došao u posjet Rijadu, i držao ga zatočenog dok ovaj nije pristao u televizijskom obraćanju podnijeti ostavku. Razlog je – kao i u slučaju Katara – bio u Haririjevoj navodnoj bliskosti s Iranom.

Da nije riječ o novinaru Posta, priča bi se zaboravila u dva dana

Sve ovo govori o obrascu ponašanja moćnog, drskog i ničim sputanog vladara, koji radi što hoće jer zna da mu nitko ništa ne može. Savez s kućom Trump to samo osnažuje. Zato je teško zamisliti da je itko mogao ubiti i raskomadati novinara Džamala Kašugdžija bez MbS-ova znanja, pa čak i bez njegova odobrenja. No, tu se MbS vjerojatno preračunao. Iako ga Trump ovih dana brani energičnije od saudijske državne televizije, takav gnusan zločin neće proći neoprošten u svjetskoj javnosti. Politička budućnost MbS-a je u pitanju. I razlog za to je prvenstveno u činjenici da je Kašugdži bio novinar Washington Posta.

Da je bila riječ o “samo nekom disidentu”, o tome bi se pričalo dva dana i zaboravilo. Ali ubijati novinare, i to one iz najuglednijih američkih novina – to ne prolazi bez posljedica. Na tome MbS može zahvaliti svom sponzoru iz kuće Trump – upravo su njegove tirade protiv New York Timesa i Washington Posta te napadi na novinare kao “narodne neprijatelje” stvorile dodatni senzibilitet o važnosti medija. MbS se vara ako misli da njegova reputacija može preživjeti novi nadimak koji su mu dali insajderi u Washingtonu – MbS: Mister Bone Saw (Gospodin Pila za Kosti).