
„Skoro kao da su znali da Tramp blefira“. Tako je kolumnista Blumberga Džon Auters opisao ponašanje meksičke predsednice Klaudije Šejnbaum i kanadskog premijera Džastina Trudoa prema predsedniku SAD nakon što je neopravdano zapretio njihovim zemljama carinama od 25 odsto.
Carine su odložene neposredno pre nego što je trebalo da stupe na snagu. Razlog je, prema Keli En Šo, bivšoj Trampovoj savetnici, bio to što su američki susedi „došli za sto… sa obavezivanjima koja su u dovoljnoj meri odgovorila na zabrinutosti predsednika“.
Ali šta su ponudili Šejnbaum i Trudo? Koliko mogu da procenim, oni su se obavezali stvarima na koje su se već obavezali, ali uz neke ekstra dodatne simbolične gestove, poput novog kanadskog „fentanil cara“.
Podsetimo se na 21. januar 2025. (datum koji se već povukao u maglu vremena), kada je Tramp najavio da će OpenAI, SoftBank i Oracle pokrenuti masovni projekat infrastrukture veštačke inteligencije koji obećava da će gotovo odmah otvoriti „više od 100.000 radnih mesta“.
Novinarka CBS-a Dženifer Džejkobs napustila je taj događaj, verujući da se „očekuje da kompanije ulože 500 milijardi dolara u Stargate u naredne četiri godine“ iako „detalji o novom partnerstvu nisu odmah objavljeni“.
Zapravo, neće biti 500 milijardi dolara, a partnerstvo nije bilo novo (bilo je aktuelno mnogo pre Trampove inauguracije). Ni blizu 100 milijardi dolara, a kamoli 500 milijardi dolara, neće biti odmah raspoređeno, a neće biti otvoreno ni blizu 100.000 radnih mesta. Dobrodošli nazad u haos koji je vladao tokom Trampovog prvog predsedništva, 2017-20.
Ali naredne četiri godine neće predstavljati samo haos. Druga Trampova administracija će takođe sprovoditi politiku sa efektima na Sjedinjene Države koja će gotovo sigurno biti duboko štetna.
Osim deportacija, smanjenja poreza za bogate, simboličnih mera za podsticanje kulturnog rata (zabrane svakog pominjanja „različitosti“) i planova za iznuđivanje masivnog mita od korporacija i drugih privatnih strana, svako može da nagađa kako će izgledati agenda. Ali bilo bi pogrešno zaključiti da je Tramp II „tigar od papira“.
Šta god da sledi, moramo zapamtiti da je glavna svrha svake Trampove izjave da privuče pažnju. U svakom slučaju, šašave ideje koje izazivaju smisleno odbijanje – posebno sa tržišta – biće tiho odbačene, sve dok se neposredni ciklus vesti može zatvoriti proglašavanjem pobede.
Videli smo da Šo daje takvu izjavu u slučaju carina; a Džejkobs je savesno prepisala cifru od 500 milijardi dolara, koja je čista aspiracija. Tramp sada može da tvrdi da je nadmašio Džo Bajdenov zakon o čipovima i nauci od 280 milijardi dolara, a trampisti i drugi neupućeni Amerikanci će mu verovati.
Da, Ilon Mask – koji je igrao ulogu kopredsednika – odmah je izazvao bes nakon objave Stargate-a, ističući da „nemaju novac“. Ali ovo je čovek koji tvrdi da će sve „tesle“ koje su trenutno na putu postati potpuno automatizovani sajbertaksiji bez vozača u naredne dve godine.
Kako mi koji želimo da obavestimo javnost i unapredimo javni razum treba da reagujemo na svu ovu performativnu prevaru, kada znamo da je to 90 odsto fatamorgana i deset odsto destruktivni haos?
Većina nas čini ono što može. Na primer, Majkl R. Strein iz Američkog instituta za preduzetništvo je tamo na mreži „X“ (bivši Tviter) i iskreno govori ljudima da bi Trampove pretnje carinama verovatno bile destruktivne po američku ekonomiju kao što je Bregzit po britansku ekonomiju:
„Potpredsednik tvrdi da predsednik Tramp pazi na interese američkih građana. Ali ove carine će podići cene za potrošače i smanjiti mogućnosti zapošljavanja proizvodnih radnika. Prvi trgovinski rat predsednika Trampa povećao je potrošačke cene. To je smanjilo zaposlenost u proizvodnji i učinilo domaću proizvodnju manje konkurentnom. Nije uspelo da smanji trgovinski deficit. Drugi trgovinski rat će najverovatnije ozbiljnije povećati cene i smanjiti zaposlenost i konkurentnost. Prvi trgovinski rat pogodio je uvoz od 380 milijardi dolara. Ovaj dostiže 1,4 biliona dolara. A ekonomska integracija sa Kanadom i Meksikom je značajna“.
Naprezanje je potpuno ispravno. Ali ono što je SAD očajnički potrebno jesu mediji koji se trude da razaznaju koje Trampove izjave podržavaju posvećeni timovi za kreiranje politike i birokratije sa namerom da ih realizuju, a koje nisu.
Kako stvari stoje, previše uglednih medija zastupljenih među novinarima Bele kuće više je zainteresovano da budu deo šoua nego da procenjuju predstavu.
Autor je bivši zamenik pomoćnika američkog ministra finansija, profesor je ekonomije na Kalifornijskom univerzitetu u Berkliju. Njegova knjiga nosi naziv „Slouching Towards Utopia: An Economic History of the Twentieth Century“ (Basic Books, 2022).
Copyright: Project Syndicate, 2025.
www.project-syndicate.org
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.