Za kakav cilj je napad bio dizajniran i zašto baš sada: Analiza Gardijana o operaciji Hamasa u Izraelu 1Foto: EPA-EFE/ATEF SAFADI

Nakon iznenadnog napada Hamasa na Izrael, postavljaju se dva ključna pitanja – za kakav cilj je bio dizajniran i zašto baš sada?

I dok je izraelski premijer Benjamin Netanjahu objavio da je Izrael u ratu s Hamasom i drugim frakcijama iz Gaze, važno je razumeti šta Hamasovi vojni ciljevi nisu uključivali.

Hamas vodi svoje periodične sukobe iz političkih razloga, kako bi osigurao podršku u Gazi i drugde i kako bi osigurao svoju kontinuiranu relevantnost.

Vođstvo Hamasa svesno je svojih sopstvenih sposobnosti, piše Piter Bomon u analizi za Gardijan.

Zauzimanje i održavanje teritorije u Izraelu je daleko izvan njihovog dosega. Kao što jasno pokazuje otmica i ubijanje izraelskih civila, ovo je operacija koja je dizajnirana kako bi izazvala teror i privukla što širu međunarodnu publiku.

I dok su neposredni uzroci izraelsko-palestinskog nasilja uvek hitni i važni, uključujući decenije okupacije, ono što se čini ključnim za vreme ovog napada je širi kontekst u regionu, posebno nastavak američkog posredovanja u normalizaciji između Izraela i Saudijske Arabije koje je nedavno dobijalo na brzini.

Uz kontinuiranu nemoć i irelevantnost Palestinske vlasti pod predsednikom Mahmudom Abasom u Ramali, napori Vašingtona, prvo pod Donaldom Trampom (s Abrahamovim mirovnim sporazumima) i nedavno pod Džoom Bajdenom, da velike delove procesa na Bliskom istoku prenesu u sporedne dogovore s Kraljevinama Persijskog zaliva uvek su bili nepredvidljivi.

Iako su SAD i Saudijska Arabija odavno shvatile da je svaki napredak u normalizaciji zavisio o koracima prema rešenju s dve države, dva preprečenja su uvek viđena kao desna izraelska vlada koju mnogi smatraju nesposobnom za kompromis i Hamasov pokret u Gazi izvan razgovora i podložan delovanju kao saboter.

Iako su u izraelskoj politici oduvek postojali oni koji su gurali proces mira koji se bavi pitanjem Palestinaca kao dodatkom širem procesu s nadom da će taj mir predstaviti Palestincima kao svršen čin, Hamas je uvek bio jasno svestan šta takav pristup može značiti za njega.

Ono što je iznenađujuće jeste da se čak i ranije ove godine činilo da se komplikovan i često fragmentiran odnos između Saudijske Arabije i Hamasa zagreva, sa posetom Hamasove delegacije Rijadu prvi put u sedam godina. To je došlo u pozadini pivota Rijada prema Kini i boljim odnosima s Bašarom al-Asadom iz Sirije, što se smatralo otvaranjem za Hamas.

Detaljna analiza razmišljanja Hamasa u pokretanju ovog napada verovatno će biti dug proces, pre svega zato što je Izrael, razumljivo kao zemlja s najbližim uvidom, bio iznenađen tim razmišljanjima.

Realnost je da je Hamas ovaj napad udesio kako bi odgovorio na izraelske upade oko džamije al-Aksa u Jerusalimu, ali je izabrao da pokrene ovaj konflikt – u ovom trenutku i na ovaj način – kao način da se nametne u tom širem diplomatskom kontekstu.

Jedan od najstarijih opaženih stavova između elita u vlasti u arapskim državama i stavova šireg stanovništva u tim zemljama je percepcija jaza. To je jaz koji su sukobi između Izraela i Palestinaca ranije izložili i koji su primorali arapske zemlje – čak i one koje nisu tajili svoje frustracije s palestinskim rukovodstvom pod Abasom – da hoda po konopcu između javnih izjava i akcija.

Zapravo, jezik Hamasovog vojnog komandanta Muhameda Deifa u najavi napada bio je poučan.

„Danas ljudi ponovo dobijaju svoju revoluciju“, rekao je u snimljenoj poruci, pozivajući Palestince s istočnog Jerusalima do severnog Izraela da se pridruže borbi, što sugeriše da Hamas vidi napad kao pokušaj povratka kontrole nad palestinskom pričom.

I dok je apel prema al-Aksa popularan, potkrepili su ga rastuće napetosti oko tog mesta, ozbiljnost Hamasovog napada čini se da je namerno dizajnirana kako bi podstakla veoma značajan izraelski napad na Gazu, s neizbežnim civilnim žrtvama koje bi to uključivalo.

Deifov širi apel islamskom otporu u Libanu, Iraku i Siriji takođe je bio usmeren specifično prema zemljama koje podržavaju militantne pokrete podržane od strane Irana, pre svega Hezbolahu u Libanu.

Ono što je jasno jeste da konflikt ima koristi izvan Hamasa.

Iako su se pre infiltracije iz Gaze dešavale manje, obim ovog napada je razbio ideju da su Izraelci, s milijardama potrošenim na bezbednost, bili sigurni unutar svojih granica. To je stanje koje neće promaći Hezbolahu u Libanu i militantnim grupama u Siriji.

Sve informacije u vezi sa sukobom Izraela i Hamasa čitajte u Danasovom BLOGU UŽIVO.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari