"Zelenski i saveznici ulaze u neistražene vode": Šta posle Minhena? 1Foto: EPA-EFE/Javad Parsa NORWAY OUT

Minhenska bezbednosna konferencija nešto je najbliže (američkom sportskom događaju) Super Bowlu što međunarodna diplomatska zajednica ima: bogata analizama pre i posle događaja, neumorno praćena uživo i u konačnici usmerena na spektakl.

No, prava dešavanja ove godine odvijaju se izvan same konferencije.

Ukrajina, njeni evropski saveznici i Kremlj pozicioniraju se za pregovore s Trampovom administracijom, koja je jasno dala do znanja da tradicionalna geopolitička pravila više ne važe, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Uobjavi na mreži X, direktorica Međunarodnog centra za odbranu i sigurnost u Talinu Kristi Raik sažela je sumornu atmosferu među evropskim promatračima konferencije:

„Napustila sam Minhen s osećajem anksioznosti. (Predsednik Ukrajine Volodimir) Zelenski je jasno dao do znanja da Ukrajina ne očekuje od SAD da radi na pravednom miru. To je zadatak za Evropu. Nisam sigurna da je Evropa dorasla tom zadatku. Trebalo bi da (Evropa) prestane kukati zbog toga što nije pozvana na pregovore i da se fokusira na ono što može isporučiti.“

Situacija je sledeća: evropski lideri ove sedmice održavaju hitan samit o ratu u Ukrajini, Trampova administracija šalje pregovarački tim u Saudijsku Arabiju kako bi započela razgovore s ruskim zvaničnicima o okončanju rata, a Ukrajina, barem zasad, nema svoje mesto za pregovaračkim stolom.

Svi ovi događaji usledili su nakon borbenog nastupa američkog potpredsednika Džejn Di Vensa u Minhenu, koji je evropske saveznike kritikovao zbog, kako je rekao, njihovog povlačenja od slobode govora i „neproverene“ imigracije na kontinent.

„Pretnja koja me najviše brine kada je reč o Evropi nije Rusija“, rekao je. „Nije ni Kina, niti bilo koji drugi spoljni akter. Ono što me zabrinjava je unutrašnja pretnja. Povlačenje Evrope od njenih najfundamentalnijih vrednosti.“

Ruski napadi na ostatke svoje demokratske opozicije ili kršenje međunarodnih normi nisu bili ni spomenuti.

Vens je takođe dao malo konkretnih informacija o tome kako Trampova administracija planira postići ono što naziva „razumnim sporazumom“ za okončanje neprijateljstava u Ukrajini.

Za pristalice Ukrajine, to je bio uznemirujući razvoj događaja. Vensov napad na evropsku publiku usledio je samo nekoliko dana nakon što je američki predsednik Donald Tramp 12. februara izjavio da je imao „dug i vrlo produktivan“ razgovor s Putinom.

Takođe se čini da je Trampu upućen poziv za posetu Moskvi.

Taj razgovor između Trampa i Putina postavio je ton Minhenske konferencije ove godine, izazivajući zabrinutost u Kijevu i evropskim prestolnicama da bi Tramp mogao zauzeti mnogo više transakcijski pristup pregovorima o okončanju rata u Ukrajini.

Tačan format takvih mogućih pregovora i dalje je nejasan. Tokom panela na Minhenskoj konferenciji, Kit Kelog, Trampov izaslanik za Ukrajinu i Rusiju, dao je naslutiti da Evropa možda neće imati svoje mesto „za stolom“ kada dođe vreme za dogovaranje kraja rata.

U svakom slučaju, konferencija je bila ključni trenutak za Ukrajinu i njene saveznike.

U svom obraćanju, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski naglasio je da Evropa mora kolektivno povećati podršku Ukrajini jer se prioriteti Vašingtona menjaju.

„Ukrajina nikada neće prihvatiti dogovore iza naših leđa, bez našeg učešća“, rekao je. „Isto pravilo treba vrediti i za celu Evropu. Nema odluka o Ukrajini bez Ukrajine – nema odluka o Evropi bez Evrope.“

Glavno pitanje koje proizlazi iz ovogodišnje Minhenske konferencije jeste da li će mir biti dogovaran preko glava Ukrajinaca.

No, ako nas je iskustvo poslednje tri godine ičemu naučilo, onda je to da Ukrajina može da djeluje, da ima spremnost da se bori i moćnog međunarodnog komunikatora u osobi Volodimira Zelenskog.

Zavisno o gledištu koje neko zauzme, ovogodišnja konferencija može se smatrati ponavljanjem 1938. godine – neuspele politike britanskog premijera Nevila Čemberlena prema Adolfu Hitleru – ili reprizom žestokog nastupa Vladimira Putina u Minhenu 2007. godine, kada je osudio pojavu „unipolarnog sveta“ pod vođstvom Vašingtona.

No, da parafraziramo bivšeg američkog ministra odbrane Donalda Ramsfelda: Naslov pišete s istorijskom analogijom koju imate, a ne onom koju biste možda želeli ili priželjkivali u nekom kasnijem trenutku.

Istorija nudi samo nesavršene paralele, a Ukrajina i Evropa sada ulaze u potpuno neistraženu teritoriju nakon Minhena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari