Pre godinu dana, profesor Bertran Badi, direktor doktorskih studija za međunarodne odnose na Visokoj školi političkih nauka (Sciences Po) u Parizu dao je prvi intervju za Danas. Iskoristili smo njegov ponovni boravak u Beogradu, tokom kojeg je održao predavanja na Fakultetu političkih nauka, da opet razgovaramo sa njim, i ujedno proverimo da li je promenio pređašnje stavove o Kosovu.

Pre godinu dana, profesor Bertran Badi, direktor doktorskih studija za međunarodne odnose na Visokoj školi političkih nauka (Sciences Po) u Parizu dao je prvi intervju za Danas. Iskoristili smo njegov ponovni boravak u Beogradu, tokom kojeg je održao predavanja na Fakultetu političkih nauka, da opet razgovaramo sa njim, i ujedno proverimo da li je promenio pređašnje stavove o Kosovu.
U intervjuu za Danas ste rekli: „Opasna su rešenja koja su ponižavajuća za neku državu i njeno stanovništvo. Poniženje je u budućnosti izvor nestabilnosti, sukoba… Samostalnost bi bilo poniženje za Srbiju, rešenje koje ona nikako ne može da prihvati.“ Da li i danas mislite isto?

Sarkozi udaljava Srbiju od Evrope

Posle nekoliko dana od dolaska na mesto predsednika, zapažamo da spoljna politika Sarkozija više nalikuje onoj koja je prethodila dolasku De Gola na vlast 1958. Oslanja se mnogo više na atlantsku saradnju, možda umerenu, ali ipak dovoljno vidljivu. Sarkozijeva spoljna politika je tradicionalnija, teži zatvorenijoj Evropi, umesto otvorene i sklone proširenju. On ne želi da širi EU tako da Srbija postaje udaljenija, kao što je već slučaj sa Turskom, Ukrajinom i verovatno i Crnom Gorom. U toj političkoj geometriji, EU je sve više sekcija NATO pakta. Očito Francuska sa predsednikom Sarkozijem ne vidi više, poput De Gola, Evropu od Atlantika do Urala. Najverovatnije su to objašnjenja zašto predsednik Sarkozi ide sve više u korak sa Bušom, udaljavajući se od Rusije.

– Danas sam još više uveren u istinitost te tvrdnje nego pre godinu dana. Uveren sam da je poniženje osnovni uzrok ratova. Mesta potencijalnih žarišta na svetskoj mapi odgovaraju poniženjima, bilo da je to Palestina, Balkan, Afrika… Uvek nailazimo na isti uzrok nestabilnosti i potom oružane sukobe, opakost vlasti, izopačenost moći.
Na osnovu kojih argumenata Ahtisari i zagovornici njegovog plana za Kosovo tvrde da je Kosovo jedinstven slučaj i da rešenje za Kosovo nije primenljivo na druga područja?
– Budimo jasni: nema jedinstvenih slučajeva. Istorija je popločana slučajevima koji su povezani. Ne znam ni za jedan koji je ostao trajno „jedinstven slučaj“. Balkanska regija i, najverovatnije, ceo postsovjetski deo Evrope je ispunjen regijama koji su nalik Kosovu. Prema tome, mislim da se Ahtisarijevom planu, koji smatram opasnim, treba suprotstaviti argumentom da se na taj način stvara vrlo štetan presedan. Potpuno je nemoguće objasniti drugim separatističkim pokretima koji deluju danas, da su događaji na Kosovu nespojivi sa zbivanjima kod njih. Slični problemi postoje u Slovačkoj gde živi značajna mađarska manjina, u Rumuniji čiji je jedan deo naseljen Mađarima, ili u Makedoniji čiji su delovi naseljeni Albancima, ili u BIH, ili…
Najbitniji razlog zašto ne treba prihvatiti Ahtisarijev plan jeste taj što će ostati upamćeno da su Ujedinjene nacije lagale. Rezolucija 1244 pravda intervenciju na Kosovu, ali i potvrđuje da je ono integralni deo Srbije. Ne može se sada autonomija Kosova prevoditi u nezavisnost. Poništavanje Rezolucije 1244 bi onemogućilo buduće slične intervencije UN.
Kako Vi kao Francuz objašnjavate da je Francuska – koja se često protivila politici SAD, nedavno u slučaju Iraka – danas najodaniji saveznik SAD oko pitanja Kosova? Čak se ponekad Ahtisarijev plan naziva američko-francuskim planom.
– Irak je izazvao najveći razlaz do sada viđen između Francuske i SAD, tako da mnogi iz francuskog političkog vođstva smatraju da treba zaceliti rane koje su poremetile francusko–američke odnose čineći izvesne ustupke američkoj politici. Na primer, Francuska se unekoliko priklonila SAD na Srednjem istoku oko libanskog problema, Palestine, takođe i oko Afrike. Francuska je želela da se izmiri sa SAD da bi regulisala problem Obale Slonovače gde se njena politika našla u ćorsokaku. Za izlaz joj je bila neophodna pomoć SAD, naročito prilikom glasanja u Savetu bezbednosti. Najzad, dolazak na vlast Nikole Sarkozija najverovatnije označava kraj ere De Gola, pogotovu u spoljnoj politici. Sarkozi, za razliku od Širaka, nije poznavao De Gola (imao je 14 godina kada se De Gol povukao, a 15 kada je umro) i nikada zaista nije bio uključen u njegovu spoljnopolitičku doktrinu.
Koja će na kraju biti pozicija Rusije? Da li će uložiti veto na Ahtisarijev plan?
– Smatram da je interes Rusije da stavi veto. Rusiji je potrebno da se pred svetom pokaže kao svetska sila. Antisrpska rezolucija na koju bi Rusija pristala protumačila bi se kao znak ruske slabosti. Sa druge strane, Rusija ima trenutno zategnute odnose sa Zapadom zbog antiraketnog štita i, najzad, nezavisno Kosovo bi bio neprijatan presedan i dodatni argument za zagovornike nezavisnosti Čečenije. Ali ne treba isključiti trgovinu, Rusija može od SAD za Kosovo da dobije, na primer, ustupke oko antiraketnog štita, ili razoružanje, ili… Lako je moguće da je Rusija zainteresovana da razmeni Kosovo za neki ustupak prema njoj. U svakom slučaju, u pogledu Kosova, Rusija raspolaže vrlo značajnim mogućnostima da vrši snažan pritisak na SAD.
Da li bi dve albanske države, jedna uz drugu, Albanija i Kosovo, naseljene istim narodom, koji govore istim jezikom, imaju istu politiku,… ostale odvojene države?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari