Basara: Nemojte kopati po zloj prošlosti, izuzev ako se ne želite pokajati

Loš odnos prema kritičarima društva izraz je primitivizma tog društva. Smatra to pisac Svetislav Basara, koji se našao na meti dijela opozicije u Srbiji zbog njegovih oštrih tekstova prema političkim oponentima srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću, piše Al Jazeera Balkans.

Basara kaže da su nakon ubistva premijera Zorana Đinđića 2003. demokratski procesi u Srbiji zaustavljeni, optužujući bivšeg predsjednika Borisa Tadića da je doprinio tome, uključujući i neke od danas najglasnijih opozicijskih političara u Srbiji, poput Dragana Đilasa i Vuka Jeremića.

„Ukoliko se opozicija žali na kritiku, a pritom se žali da podržavate protivničku stranu, onda to nije opozicija već neka šarlatanska grupa“, kaže Basara, dodajući da još ne vidi koji bi to političar mogao vratiti promjene u Srbiju.

Srbijanski književnik, dobitnik brojnih nagrada, u petak je na Festivalu „Dani Jurislava Korenića 2019“ u Kamernom teatru 55 u Sarajevu održao promociju svoje knjige Andrićeva lestvica užasa, raspravu dvojice Basarinih junaka o samom Andriću, dobitniku Nobelove nagrade za književnost 1961, a zatim i o srpsko-hrvatskim odnosima, koje taj pisac simbolizira. Andrić, jedini jugoslavenski dobitnik te svjetske nagrade, i danas je predmet etničkih tenzija u zemljama nekadašnje Jugoslavije.

„Danilo Kiš je Jevrej, ali spada u srpsku književnost jer je pisao na srpskom jeziku, Filip David također…“, kaže Basara, odgovarajući na pitanje može li se pisac odvojiti od njegovog etničkog identiteta i biti posmatran isključivo kroz njegova djela.

„Domovina pisca je jezik“, kaže Basara, dodajući da „pisci u svakom slučaju pripadaju jezicima, a ne nacijama“.

‘Handke je licemjeran’

O dobitniku Nobelove nagrade za književnost, Austrijancu Peteru Handkeu, koji se našao pod snažnim kritikama zbog podrške Slobodanu Miloševiću, bivšem predsjedniku Jugoslavije tokom ratova devedesetih i osumnjičenom za ratne zločine, Basara ima prilično oštre stavove. Vjeruje da je Handke podržao Miloševića kako bi kontrirao Zapadu, navodeći da je nakon toga pokazao da je licemjeran kad je otišao i primio nagradu od Zapada. Basara je, opisujući Handkea, upotrijebio termin „budala“ koja je željna svjetske pažnje po svaku cijenu.

Vjeruje da narodi na Balkanu nisu inferiorni u odnosu na zemlje Zapada ni u čemu, osim trenutno u ekonomiji, a tu tezu pravda činjenicom da najveća zla 20. stoljeća, nacizam i fašizam, nisu nastala na Balkanu nego „među najkulturnijim nacijama na svetu“, poput Francuske i Njemačke.

„Šta želim da kažem: kultura je jedna krhka građevina, koju može 12 sumnjivih tipova da sruši“, kaže Basara, podsjećajući da je Hitlerova stranka u začecima imala samo 12 članova, te da je ona poslije napravila haos u cijelom svijetu.

Pisac je iz Sarajeva pozvao mlade da se uključuju u politiku i mijenjaju društvo nabolje, istovremeno pozivajući društva u zemljama zapadnog Balkana da prestanu tragati za pitanjima na koja ne postoji odgovor već da se uključe u rješavanje problema za koje postoje rješenja.

„Zlo koje se desilo se ne može popraviti. Po njemu je besmisleno kopati, izuzev ako nije u svrhu pokajanja i doživljavanja katarze“, kaže Basara.