Beograd (ni)je protiv manjinske vlade

Daliborka Uljarević: Ne znamo šta je danas narodna volja jer je prošlo dosta vremena od avgusta 2020. Ne znamo ni kakva će biti nova parlamentarna većina, ali činjenica je da je ta većina promijenila strukturu, da aktuelna vlada više nema podršku i da su pred CG promjene koje će biti potvrđene tek nakon prijevremenih parlamentarnih izbora.

Zlatko Vujović: Svaka politička partija i svaki poslanik ima puni legitimitet da glasa u skladu sa svojim ubjeđenjem. Ukoliko je dosad podržavao vladu gospodina Krivokapića ima puni legitimitet i pravo da promijeni mišljenje i uskrati podršku toj vladi. I to nije prekrajanje volje.

Karabeg: Vlada nije mogla da padne, a nova neće moći da se održi bez podrške najveće partije u Skupštini CG – Demokratske partije socijalista koja je izgubila vlast na izborima u avgustu 2020. Oni su pristali da budu deo nove paralamentarne većine, a da ne učestvuju u vlasti. Da li će oni ipak imati nekakav uticaj na novu vlast?

Uljarević: Nesumnjivo će imati. Tačno je da se predstavnici DPS neće naći među članovima kabineta novog premijera, međutim, ta partija će u zamjenu za svoju podršku postaviti određene uslove u programskom i političkom smislu. A to je čuvanje građanskog koncepta CG i spoljnopolitičkih prioriteta onako kako su oni ranije bili postavljeni. I pored toga što je DPS, dok je bila na vlasti, zaslužila kritiku zbog brojnih devijacija, ipak su njeni spoljnopolitički prioriteti bili jedna od svijetlih tačaka njihove politike, a oni su zaista bili ugroženi u mandatu prethodne vlade.

Vujović: Teško je očekivati da će DPS podržati vladu i dati sva upravljačka prava Dritanu Abazoviću, a da ne traži ništa zauzvrat. Da bi mu oni dali podršku i on njima mora dati nešto zauzvrat. U narednom periodu vidjećemo što je sve dogovoreno na toj relaciji.

Karabeg: Da li će Srpska pravoslavna crkva, koja je imala presudan uticaj na formiranje bivše vlade, imati ikakav uticaj na novu vlast?

Uljarević: Kao građanka CG iskreno se nadam da nikad više nijedna vjerska zajednica neće uticati ni na jednu vladu kao što je SPC uticala na vladu gospodina Krivokapića. Takođe sa nadam da naši političari više neće ići u Beograd da bi dobili instrukcije za ono što treba da budu autonomne odluke političkih predstavnika CG.

Karabeg: A zašto je Abazović išao kod patrijarha Porfirija?

Uljarević: Mogu samo da pretpostavljam zato što mi o tom sastanku ne znamo mnogo. Imajući u vidu dosadašnje uključenje SPC u društvenopolitičke procese u CG rekla bih da je to bio pokušaj dogovora da do takvog uključenja ovog puta ne dođe. Zasad nemamo tu vrstu uključenja. Osim saopštenja episkopa i jedne izjave mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija zaista nije bilo nečega što smo ranije mogli da vidimo. Vidimo i da su i beogradski mediji, koji su pod kontrolom Aleksandra Vučića, zasada prilično mirni. A sjetimo se samo koliko su bili aktivni u nekim ranijim mnogo manjim previranjima u CG. Pretpostavljam da postoji neka vrsta prećutne saglasnosti Beograda – prije svega političkog, a onda i vjerskog – da procesi u CG idu u pravcu formiranja manjinske vlade.

Vujović: Ne mogu da znam zašto je Abazović išao kod patrijarha, niti što je tamo govorio, ali mislim da je to veoma loš potez i da šalje ružnu poruku da je SPC i dalje akter političkoga procesa u CG bez obzira da li se u ovom trenutku miješa ili ne miješa. Ona je na neki način umiješana samim tim što je crkveni Beograd bio jedna od prvih adresa na koju se Abazović obratio oko formiranja nove crnogorske vlade. To možda može da koristi Abazoviću da umiri jedan dio agresivne javnosti, ali mi vidimo da su brojna bratstva, koja su pod pokroviteljstvom ili u organizaciji SPC u CG, bila veoma aktivna u organizaciji protesta koji su trebali da spriječe pad vlade. Složio bih sa sagovornicom da dosta zavisi od toga kako će se postaviti zvanični Beograd.

Karabeg: Da li će se Vučić držati svoje izjave da se neće baviti situacijom u CG jer je to druga država?

Vujović: Svakako da se neće držati s obzirom da nije baš sklon tome da drži datu riječ. Sva dosadašnja praksa govori da će se Srbija, predsjednik Vučić i zvanični Beograd miješati u politička dešavanja u CG. Beograd ima ambiciju da korišćenjem srpskih nacionalnih grupa u raznim zemljama regiona utiče na politiku tih država. Tako je bilo za vrijeme Miloševića, ali i tokom mandata Tadića i Nikolića. To će biti konstanta politike zvaničnog Beograda dok na čelo Srbije ne dođe neko formata Latinke Perović koji će je snažno gurnuti ka evropskim integracijama i koji neće voditi retrogradnu politiku koja zadnjih decenija dominira u stavovima zvaničnog Beograda.

Karabeg: Kakva će biti sudbina Mila Đukanovića? Neki kažu da dogovor o stvaranju nove skupštinske većine i obaranju Krivokapićeve vlade podrazumeva i odlazak Đukanovića sa čela DPS. Ima li u tome istine?

Uljarević: O tome se dosta pričalo u javnosti, ali još uvijek nemamo nikakvu potvrdu. Činjenica je da se Đukanović sve manje pokazuje kao moderan političar koji može da reformiše sopstvenu partiju i utiče na progresivne procese u državi. Dolazi vrijeme kad treba ozbiljno da razmisli o svom političkom penzionisanju. Ali na drugoj strani ni u samoj DPS nema lidera koji bi mogao na adekvatan način da ga nasledi – tako da je Đukanović već duže vremena i sidro i teg za DPS. S jedne strane on homogenizuje jedan broj pristalica te stanke, ali i u DPS sazrijeva uvjerenje da je potrebno da se partija mnogo ozbiljnije reformiše nego što je to bilo na kongresu januara prošle godine. Vjerujem da se ide ka tome, ali meni se to ne uklapa u političko-psihološki profil Đukanovića. Ne vjerujem da bi se on zarad podrške novoj vladi tako lako odrekao svoje pozicije. Tako da pretpostavljam da će on ostati na mjestu predsjednika države do predsjedničkih izbora, a da će se možda tokom ove godine održati neki novi vanredni kongres DPS gdje bi se on pomerio na mjesto počasnog predsjednika.

Vujović: Ako pitanje odlaska Đukanovića sa čela DPS vezujete za formiranje manjinske vlade, ja ne mislim da to ima veze jedno s drugim. Ali mislim da će se postepeno u nekoliko koraka dogoditi da na mjesto predsjednika partije dođe neka nova ličnost. Đukanović svakako neće davati ostavku na mjesto predsjednika države, niti je to iko od njega tažio, a da li će se kandidovati na narednim izborima – to ne znam. Mislim da je vrijeme da dođe do smjene generacija u svim političkim partijama i da se otvori prostor da što veći broj političkih partija ima koalicioni kapacitet da ne bismo bili zarobljenici blokada i lidera bez obzira sa koje strane dolazili.