Jedva čekam da kuhinja ponovo počne sa radom. Da mi nije te pomoći bila bih gladna i ne znam kako bih preživela, priča pirotska, socijalno ugrožena baka, jedna od 850 korisnika narodne kuhinje koja tri meseca nije radila.


I pored najava, narodni kazan u Pirotu 1. oktobra, posle tromesečne pauze nije ponovo krenuo, zbog nedostatka para i namirnica za pripremu obroka. Svi su izgledi da će kuhinja ponovo početi sa radom 1. novembra sa istim brojem korisnika kao i ranije – 850, mada je interesovanje veliko.

Sekretar pirotskog odbora Crvenog krsta Miroljub Mijić kaže da će namirnice početi da dobijaju od 15. oktobra od Vlade koja je izdvojila dodatna sredstva za najsiromašnije opštine.

– Dobićemo desetak namirnica za 850 korisnika kuhinje koja bi trebalo da radi naredna četiri meseca. Broj korisnika ne možemo da povećamo, iako je interesovanje veliko. Na listi čekanja već imamo preko 350 lica, kaže Mijić. Prema njegovim rečima u toku su razgovori sa lokalnom samoupravom koja bi finansirala pripremu obroka za novembar i decembar.

– Očekujemo da se rebalansom budžeta obezbede sredstva za pripremu obroka za ova dva meseca, a za januar i februar iduće godine iz budžeta za narednu godinu, kaže Mijić.

Dok kuhinja u ovom gradu nije radila, njeni korisnici su dobijali lanč-pakete čekajući njen novi početak. U tom periodu se Crvenom krstu prijavio veliki broj ugroženih kojima je pomoć potrebna. Mijić kaže da je među njima veliki broj nezaposlenih, ali Crveni krst nije u stanju svima da pomogne.

– Nigde ne radim, supruga je takođe bez posla i bar jedan dnevni obrok bi nam puno značio. Ne znam da li ću imati pravo kad kuhinja ponovo krene – priča je radnik jedne propale firme koji se obratio Crvenom krstu za pomoć.

Mijić kaže da od 850 korisnika narodne kuhinje dok je ona radila, 36 lica je svakog dana dobijalo obrok na kućnom pragu. Reč je uglavnom o starim i invalidnim licima koja nisu sposobna da dolaze na kazan.

– Vozilo kojim smo vozili hanu je dotrajalo i više ne može da se popravlja. Ukoliko nam se ne pomogne oko nabavke vozila, ovi ljudi bi ostali bez te pomoći i hrane koja je mnogima jedini dnevni obrok, kaže Mijić.

Penzionerka Ljiljana Vidanović ima penziju od 5.000 dinara od koje ne može da živi. Kaže da joj nije ove porcije, bila bi gladna.

– Imam skoro osamdeset godina i bolesna sam. Ova pomoć mi mnogo znači. Imam bar za dva obroka dnevno. Svakog jutra čekam da mi donesu porciju – kaže ona.

Član Opštinskog veća zadužen za vanprivredu Boban Nikolić kaže da lokalna samouprava pomaže rad narodne kuhinje koliko može, ali da očekuju značajnu pomoć iz Ministarstva za rad i socijalnu politiku.

Nema donatora

– Za rad narodne kuhinje, ali i ostalih vrsta pomoći veliki problem je nedostatak para, ali donatora gotovo da nema. Jedan našzemljak koji živi u Švajcarskoj većdve godine svakog meseca uplaćuje po 100 švajcarskih franaka Crvenom krstu. Ovog meseca je uplatio 800 franaka za rad narodne kuhinje. On je jedini donator. Nema drugih, ni firmi ni pojedinaca – kaže Mijić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari