Biseksualne žene i lezbejke su jedna od najmanje vidljivih marginalizovanih grupa u našem patrijarhalnom društvu.
Problemima i potrebama ovih žena ne posvećuje se dovoljna pažnja, niti se radi na njihovim sistemskim rješenjima. Suočavamo se svakodnevno s nepostojanjem zakona, neprimjenom ili neadekvatnom primjenom postojećih zakona i zakonskih regulativa, predrasudama i stereotipima u javnom prostoru, pogrešnim i senzacionalističkim medijskim pristupima, kao i verbalnim i/ili fizičkim napadima – kaže za Danas Maja Šenk iz Organizacije za lezbejska ljudska prava.
Iako Srbija ima premijerku lezbejku, dodaje naša sagovornica, koja je u vezi sa svojom partnerkom dobila dijete, uopšte se ne govori o tome da je lezbejskim parovima u Srbiji uskraćeno pravo na zasnivanje porodice.
– Lezbejke i biseksualne žene, također, susreću se sa diskriminacijom u pristupu zdravstvenom sektoru, naročito zdravstvenim uslugama od značaja za seksualno i reproduktivno zdravlje. Lezbejke i biseksualne žene su često žrtve nasilja, poput zastrašivanja, ucjena, psihičkog nasilja. Fizičko nasilje je samo vrh ledenog brijega. Žene, uglavnom, zbog straha i nepovjerenja u državne institucije ne prijavljuju pretrpljene zločine, te počinitelji ostaju nekažnjeni. Ono što je posebno zabrinjavajuće je da su počinitelji u velikom broju slučajeva najbliži članovi porodice i/ili prijatelji. Ne smijemo zaboraviti ni dvostruku diskriminaciju koju LBQ žene trpe svakodnevno. U ovom društvu je dovoljno teško biti žena, a pogotovo žena drugačije seksualne orijentacije – ističe Maja Šenk.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.