Već više od decenije Iran i Zapad pokušavali su bezuspešno da premoste razlike povodom rešenosti Islamske Republike da razvija nuklearni program i sumnji da Iran želi da napravi nuklearno oružje. Brazil i Turska su, međutim, odigrale veoma ambiciozne uloge na svetskoj sceni i čini se pronašli formulu za rešenje ovog pitanja.

Mnogi se pitaju kome pripisati najveće zasluge za postizanje sporazuma. Brazilski predsednik Luis Inacio Lula da Silva, učesnik pregovora, pozdravio je dogovor kao dokaz da je njegova zemlja konačno postala nova globalna pregovaračka sila. „Jasno je da je ovo veliki poen za Lulu“, smatra Kristofer Garman, šef odseka za latinoamerička istraživanja pri Eurasia grupi iz Vašingtona. On će svoj sedmogodišnji mandat, koji se uskoro završava, okončati na veliki način: iskoristio je lični politički kapital i odigrao ulogu na Bliskom istoku“. Umeo je Silva, kažu upućeni, veselo i iskreno da razgovara i sa Bušom i Čavesom. Takođe zbijao je šale sa Obamom, a i zagrlio se sa Ahmadinedžadom. Analitičari su jednoglasni da je Iranu bilo lakše da prihvati dogovor sa Turskom i Brazilom, nego manje prijateljskom zemljom sa kojom bi bilo kakav kompromis izgledao kao kapitulacija.

Garman smatra da dogovor bez sumnje uzdiže Brazil kao geopolitičku silu, te da je sada mnogo teže za SAD da odbace dogovor i zagovaraju novu rundu sankcija protiv Irana. Da li će dogovor sa Iranom značiti da će Brazil i po odlasku Silve igrati važnu ulogu na globalnoj sceni ostaje da se vidi, dodaje Garman.

Tursko-brazilski dogovor koji predviđa da se gorivo iz Irana prebacuje u Tursku na dalje procesiranje izaziva i dalje dosta sumnji, a biće opažljivo razmotren u Međunarodnoj agenciji UN za atomsku energiju (IAEA). Dogovor je projektovan ne bi li se zadovoljio zabrinuti Savet bezbednosti UN kada je reč o transparentnosti iranske nuklearne agende, navodi jedan deo stručne javnosti. SAD i UN su u proteklih šest meseci tražile od Irana da prihvati dogovor sličan tursko-brazilskom. Razlika je što bi se gorivo procesiralo u Francuskoj. Iako je prvobitno prihvatio ponudu, iranski lider Mahmud Ahmadinedžad kasnije je odbacio.

Budući da je Iran odbacio sličnu ponudu SAD, Obamina administracija mogla bi videti dogovor kao taktiku odlaganja sve dok jednog dana sankcije ne postanu jedino i neizbežno sredstvo za rešenje nuklearnog Teherana. Iako postignuti sporazum naiđe na odobrenje IAEA i primenu, on možda neće umiriti Izrael, koji veruje da je iranski nuklearni program pretnja po jevrejsku državu.

 

Dogovor SAD, Rusije i Kine oko sankcija

Vašington – Administracija Baraka Obame juče je objavila da je postigla dogovor sa drugim svetskim silama, uključujući i Rusiju i Kinu, o uvođenju sankcija Iranu, što je znak odbacivanja dogovora koji je samo dan ranije uz posredovanje Brazila i Turske postignut sa Teheranom. „Postigli smo saglasnost. Tokom dana predaćemo Savetu bezbednosti UN nacrt rezolucije“, izjavila je državna sekretarka SAD Hilari Klitnon pred komitetom Senata za spoljne odnose. Ukoliko rezolucija bude usvojena u Savetu bezbednosti UN biće to četvrta runda sankcija protiv Irana čiji je cilj da se podstakne ta zemlja da odustane od namera da napravi nuklearno oružje. S. D.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari