Velika jutarnja vrelina već je prešla u sećanje. Popodnevna izmaglica je došla i otišla. U sumrak je postalo sveže, sa senkama koje su se protezale, i dok je sunce zalazilo za Ande Ugo Čaves je još uvek pričao. Sat je pokazivao 19 časova. Venecuelanski predsednik počeo je da govori u 11 časova, više od osam sati ranije – što predstavlja novi rekord.

Velika jutarnja vrelina već je prešla u sećanje. Popodnevna izmaglica je došla i otišla. U sumrak je postalo sveže, sa senkama koje su se protezale, i dok je sunce zalazilo za Ande Ugo Čaves je još uvek pričao. Sat je pokazivao 19 časova. Venecuelanski predsednik počeo je da govori u 11 časova, više od osam sati ranije – što predstavlja novi rekord. On je pogledao u kameru i nasmejano rekao: „Prvi put u istoriji“.
Dobrodošli u „Alo presidente“, jedinstvenu televizijsku tok-šou emisiju. Nedeljna emisija, 295. po redu, bila je najduža do sada, naime predstavljala je maraton politike i veštine u privlačenju pažnje javnosti i za mnoge dokaz da je Venecuela postala zemlja kojom se umnogome upravlja preko televizije. Održavaju se sastanci ministara, debate u narodnoj skupštini i komitetska saslušanja u državnim kancelarijama u centralnom Karakasu, ali najjasnija primena vlasti odigrava se tokom nedeljnog šou programa, čiji je domaćin sam predsednik. Upravo se tu Čaves približava običnim građanima, objavljuje svoje političke odluke, razmišlja o svojoj političkoj filozofiji i signalizira naredne korake u okviru svoje, kako je naziva, socijalističke revolucije.
„Čaves vlada iz emisije ‘Alo presidente’. U tom šou programu ministri saznaju da li su dobili zaposlenje ili su otpušteni, a gradonačelnici i guverneri bivaju kritikovani za pogrešne korake“, rekao je Arturo Serano, politički analitičar s Katolika Andres Belo univerziteta u Karakasu.
Poslednji šou u nedelju, prenošen uživo na državnoj televiziji, kao i na Internetu (www.alopresidente.gob.ve), oslikava kako se ova vladina mašinerija uklapa u programsku šemu. U skladu s tradicijom da svake nedelje bira novu lokaciju, Čaves je ovoga puta posetio fabriku petrohemije u El Tablazu, na obali jezera Marakaibo. Emisiju je počeo sa šlemom na glavi, dok je nadgledao fabrička postrojenja. Ogromne naftne i gasne rezerve zemlje biće iskorišćene za izgradnju industrije, rekao je on, pre nego što je seo za svoj sto. Među mnogobrojnim osobama u crvenim majicama ispred njega, tu su se nalazili i ministri, gradonačelnici i guverneri. Ovoga puta nije bilo specijalnih gostiju kao što su Fidel Kastro, Madona, ili Deni Glover, iako je predsednik pomenuo da će ga uskoro posetiti glumac i režiser Kevin Spejsi.
„‘Alo presidente’ je nalik na „ćaskanja kraj kamina“ Frenklina Ruzvelta, ali na latinoamerički način“, rekao je Majkl Šifter iz istraživačkog centra Interamerički dijalog. „Na taj način Čaves komunicira sa svojim pristalicama i jača svoju vezu s njima. To, zapravo, ima malo veze s donošenjem odluka ili vladanjem. Za Čavesove birače program predstavlja veliki teatar i jača osećanje da se predsednik brine za njih“, dodao je Šifter. Tokom druge, skorašnje epizode, koja je emitovana s plaže, grupa seoskih žena je tokom sedam časova stajala u okeanu i razdragano slala poljupce svom predsedniku. On je, naravno, uzvraćao i flertovao.
Čaves je prvi put izabran 1998. i on je i danas veoma popularan zahvaljujući trošenju naftnih prihoda na siromašne. Očekuje se da će na ustavnom referendumu krajem godine izvojevati ukidanje ograničenja predsedničkog mandata. Tokom jedne od nedavnih emisija rekao je da će vladati do 2027. „Biću star, ako još uvek budem živ“, rekao je Čaves. Za zvanice, gostovanje u emisiji predstavlja privilegiju, ali kako časovi prolaze i test izdržljivosti. Za političare, diplomate i novinare u pitanju je obaveza i mnogi se žale na izgubljene nedelje. Nedavno je novinar jedne britanske novinske agencije zbog frustracije podneo ostavku. „Nisam mogao da napustim kancelariju, ništa da radim osim da gledam Čavesa“, objasnio je on. Za profesora Serana, oštrog kritičara Uga Čavesa, program odaje dozu autoritativnosti. „Čoveku koji želi da bude lutkar, koji vuče konce, neophodna je televizija da bi to radio“, ističe profesor.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari