Ima tome dve i po godine otkako su Barak Obama i Hilari Klinton vodili završnu bitku za nominaciju Demokratske partije na novembarskim predsedničkim izborima. U toj završnoj fazi predizbornog rvanja njih dvoje bili su složni bukvalno kao „rogovi u vreći“, što je prilično teško i zamisliti imajući u vidu njihove odnose od kad je narod njega izabrao za predsednika, a on nju postavio na čelo američke diplomatije.

U nečemu su, međutim, Obama i Klintonova bili su na istoj talasnoj dužini i u tom prethodnom periodu. Bilo je to u istupanjima oko osetljive teme međurasnih odnosa, a pogotovo kad bi se tu postavljalo pitanje demokratskog ustrojstva države u kojoj Afroamerikanci čine 14 odsto stanovništva – dok su u sveukupnoj zatvorskoj populaciji (2,4 miliona) zastupljeni danas sa 45 odsto. Januara 2008. Obama je oko toga bio veoma radikalan. Obećao je da će, kao predsednik, prekinuti praksu da se belci i crnci „hapse po različitom aršinu“, odnosno da im se „drugačije i sudi i presuđuje za isti zločin“. Ni Klintonova nije zaostajala na tom klizavom predizbornom terenu, gde se vodila bitka za desetak miliona crnačkih glasova. Ponavljala je i dograđivala svoju mantru o „nacionalnoj sramoti pravosudnog sistema, koji toliko neproporcijalno šalje na robiju neuporedivo više Afroamerikanaca u odnosu na belačko stanovništvo“.

I u izveštaju organizacije Hjuman rajts voč ukazano je tad na tu rasnu dimenziju u politici prevencije, zaustavljanja i procesuiranja odgovornih za širenje i korišćenje droge u SAD. To je dokumentovano podatkom da je čak 12 puta više crnaca nego belaca koji odlaze u zatvor zbog uzimanja ili rasturanja narkotika, što je posle toga iniciralo žestoku kampanju radikalnih afroameričkih medija sa tezom da da se „rat protiv droge pretvara u rat protiv crnih Amerikanaca“.

U polemici koja je usledila, pojavili su se dodatni podaci koje su obe strane koristile kao argument. Amerika je među potpisnicima Međunarodne konvencije o eliminisanju svih oblika rasne diskriminacije, ali je nadležni komitet UN, u jesen 2008, upravo na toj osnovi optužio Bušovu administraciju za „rasni disparitet, koji se i dalje sprovodi kroz pravosudni sistem“. Prorepublikanski Vašington Tajms reagovao je na to tekstovima kojima je taj problem predstavljen u sasvim drugačijem svetlu. A, kao glavni argument korišćen je tu podatak Ministarstva pravde da su, pored ostalog, u periodu 2000-2007. crnci sveukupno počinili čak sedam puta više ubistava nego zajedno belci i Hispanoamerikanci.

Polemike na tu temu se intenziviraju i sad se iščekuje kako će na taj stalno prisutni problem rasnog dispariteta reagovati Erik Holder, državni tužilac u Obaminoj administraciji. Holder je, kao i njegov šef iz Bele kuće, prvi Afroamerikanac na tom visokom položaju u američkoj istoriji, a podaci koji su nedavno stigli iz njegovog sektora upozoravaju da više nema mesta odlaganju razgovora na tu temu. Na primer: na svakih 100.000 crnaca u SAD iza rešetaka je 4.780, dok je kod belaca taj prosek 727, ili ovaj drugi, još drastičniji: belci sačinjavaju 66 odsto američkog stanovništva, a među robijašima ih je 34 odsto, hispanici čine 15 odsto stanovništva, a u zatvorima 20 odsto, dok je kod crnaca taj procenat u ukupnom zbiru 14 odsto – a iza brave 45 odsto.

Kraj

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari