Čudesnost svakodnevnog

Ovu najznačajniju pjesničku nagradu u regionu Šehić je dobio za knjigu „Moje rijeke“, dok je Aleksiću ovo priznanje pripalo za knjigu „Biti“.

Na konkurs za ovogodišnju nagradu Risto Ratković prispjele su 43 knjige sa prostora bivše Jugoslavije, a žiri je odlučio da nagradu ove godine ravnopravno podijele Faruk Šehić i Dejan Aleksić. Obrazlažući odluku žirija, Svetlana Kalezić Radonjić govoreći o poetskoj zbirci „Moje rijeke“, Faruka Šehića je kazala da je od davnina poznato i katarzičko dejstvo patnje kada se preobrazi u oblikom dostojnu riječ.

– Međutim, u ovom slučaju ne postoji i izlaz – ova poezija osjenčena je osjećajem očaja i usamljenosti, ispunjena žudnjom za rastvaranjem u beskonačnosti svemira za duševnim oslobađanjem iz svake vremenske povezanosti. Osnovne koordinate Šehićeve poetike čine patnje, kosmos, stvarnost i etika, a sve to pod dubokim obilježjem bola koji prerasta u krik. Farukova poezija stoga je satkana iz tkiva napetosti i poput Vitmenove, obrušava se kao lavina na čitaoca. Dejan Aleksić u nagrađenoj poetskoj zbirci „Biti“, za razliku od Šehića, na sasvim drugačiji način takođe pjeva o čovjeku kao otvorenoj rani i o zamršenoj praznini bitisanja. U njegovom doživljaju svijeta prisutna je neobična kombinacija: spokojstvo u egzistencijalnoj rezigniranosti i stalno pretapanje vidljivog sa apstraktnim, pri čemu se akcenat stavlja na čudesnost svakodnevnog, kazala je Kalezić Radonjić.

Zahvaljujući se na priznanju, Aleksić se prisjetio 1994. godine, kada je dobio prvu nagradu Ratkovićevih večeri poezije za pjesnike do 27 godina. „Tada sam postavio jedan međašni kamen, spreman da u narednim godinama uspinjem svoju pjesničku građevinu. Tako je i objavljen moj pjesnički prvjenac, knjiga „Potpuni govor“. Dvije decenije kasnije, primajući nagradu „Risto Ratković“, bivam u prilici da zaviri pod taj davno položeni temeljni kamen i provjerim ima li živoga vrva nekog svijeta koji opravdava moje, je li se šta promijenilo pod teretom nagona da se osvoji prostor za lirsko kazivanje. Provirivanjem, odmjeravanjem, zagledivanjem, uočio sam da se nešto miče. Dakle, dobar je čas da počnem sa pisanjem stihova“, rekao je Aleksić.

Faruk Šehić je istakao značaj nagrade dobijene izvan svoje zemlje, jer to znači da je riječ o piscu čija djela imaju širu recepciju od one koja postoji na domaćem terenu. A pošto poznaje dosta dragih ljudi u Crnoj Gori, nagrada, nazvana po bjelopoljskom piscu i boemu Ristu Ratkoviću za njega ima dodatnu vrijednost, jer dolazi iz zemlje gdje se cijeni i poštuje riječ.

Centralno pjesničko veče

U okviru 44. Ratkovićevih večeri poezije, u bjelopoljskom Centru za kulturu održano je Međunarodno pjesničko veče. Svoje pjesme predstavili su Alen Bešić, Jela Hajnal, Tanja Bakić, Nadija Rebronja, Zvonko Karanović, Goran Samardžić, Duško Novaković, Pavle Goranović, Dragan Jovanović Danilov, Jasmina Topić, Zvonko Taneski, Marijan Hajnal, Nikola Madžirov, Zoran Bognar, Anton Gojčaj, Tomislav Stevanović, Damir Uzunović, Duška Vrhovac, Bogić Rakočević, Ljubeta Labović i Petar Matović. Muzičkim nastupom program je upotpunila Natali Dizdar iz Zadra.