Davos nudi socijalizam

Uzbuna zbog septembarske Bele knjige Svetskog ekonomskog foruma

Ostavite komentar


  1. Kapitalizam zaintresovanih strana ili Manifest iz Davosa udara u same temelje naseg drustveno politickog sistema, naseg dragog liberalnog kapitalizma. Zato se autor skoro dogmatski trudi da odbrani ova „kontrarevoluciorna“ skretanja. Prosto je zadovoljstvo I citati I zamisljati muke g. Brkica.. Ali neminovnost je restartovanje sistema posle korone po drugacijim osnovama,,da li kapitalizma zaintresovanih strana, ili na uzas autora slobodnog udruzivanja rada(radnicke klase) I sredstava (novca) vlasnika uz regulisanje njihovih odnosa od strane drzave po novim gore navedenim pravilima to je stvar semantike.. Ali izgleda da ce Marks na kraju zadnji da se smeje..

    1. ovde ne postoji „iiberalni kapitalizam“, niti ga je ikada bilo, zapravo. A te ‘ideje’ oko slobodnog udruzivanja radnicke klase vec odlicno funkcionisu u Severnoj Koreji i na Kubi. Prethodno su proslavljene u praksi SSSR, SFRJ, Rumunije, Albanije….

      1. Nije korektno mešati SFRJ sa navedenim zemljama,SFRJ je bila jedna od najotvorenijih,najbezbednijem i najcenjenijih zemalja sveta,koliko god je mrzeli iz raznoraznih razloga,navedeno nemozete da opovrgnete.

      2. ‘ne postoji liberalni kapitalizam’ … a ti zivis u Srbiju kojoj kompletnu ekonomiju, privredu i bankarstvo vode ‘super-liberalni’ savetnici MMFa iz svoje beogradske kancelarije! Ako nisi primetio, oni salju dopise vladi Srbije o tome kolika ce biti visina penzija ili cena struje koju placas!!!
        Bas kao sto to komunisti rade na Kubi i Severnoj Koreji!
        I sve to da bi se dobio ‘pass’ za kredite i karta za ucesce u robovlasnickom liberalizmu na vucicevom garantovanom minimalcu, … po ‘Kuvaru’ iz MMFa!
        Dobrodosao u vucicevu liberalnu Srbiju.

        1. Zbilja je zastrasujuce kada laz postane istina! To sto nasa vlast radi nema veze ni sa cim normalnim. Oni nisu ni kapitalisti, ni komunisti, vec pljackasi, a MMF je im je izgovor da nam uzmu jos vise. Samo ovde je prica o velikim kompanijama, koje ispod zita isto to rade, sve pod krinkom liberalnog kapitalizma. Za njih ne postoji slobodno trziiste jer su monopolisali sve najvaznije grane privrede. Zato mogu, ne samo da formiraju damping cene (medjusobno se dogovarajuci), vec izbegavaju placanje poreza, drze pare na nekim egzoticnim mestima, ucenjuju radnike minimalcem koji je sraman… To je omogucilo da se pojedinci basnoslovno obogate (imaju stotine MILJARDI!). Sta ce im? Samo za ovih par meseci dok se svet raspada, oni su svoje bogatstvo uvecali cak za 25%!!! Cak i ako ne prodje ova drustvena prica, bilo bi interesantno kada bi morali da objave sve svoje mutne novcane transakcije.

  2. Malo su pogrešili u vezi sa dogovornom ekonomijom u Jugoskaviji. Nisu država i partija propisivale su koliko će čega proizvoditi, po kojoj ceni i kolika će biti plata zaposlenih, tj. jesu samo tamo gde je država bila vlasnik. No gro preduzeća je bilo društveno a ne državno, drzavno je bilo samo ono što je i u zapadnim zemljama državno. Tačno je da je to uništilo ekonomiju jer su delegati birani u radničke savete tako što su obećavali veće plate ako budu birani. Veće plate značni da ako je profits i bilo on bi se sav spucao u stomak, ništa se ne bi ostavilo za akumulaciju kapitala, za investicije… Prethodni sistem je zahtevao da se ostvari profit bar onoliko koliko je društveno fond tražio nazad za uložen kapital. Preko toga limita sve je ostajalo firmi za slobodno raspolaganje. Ukidanjem toga a zbog neprosvećenosti i kratkovidosti samoupravljača em je pao profit em se ceo jeo. Pa su krediti postali jedini izvor investicija sve dok zapad nije zavrnuo pipu. Zakp je učitelj Kardelj mešajući političku teoriju u privrednu praksu preko Zakona o udruženom radu srušio ekonomiju Jugoslavije. Onda je Sloba u vreme kad su druge socijalističke zemlje uvodile naš sistem (SSSR tržišnu privredu koju smo mi imali od 60tih ka su ukinute petoletke) i državno vlasništvo nad fabrikama vraćali radnicima vaučerskom privatizacijom (našibradnici subveć bili vlasnici samo nisu imali formalnonakcije u rukama i nisu mogli da ih prodaju) uakonom preko noći društvenu imovinu prepisao državi! Pokradeni radnici su ćutali ko zaliveni.

  3. Ako sam razumeo clanak, isti zeli da nam poruci nesto ovako:
    Mudri i dobrocudni davoski kapitalisticki carobnjaci, oduvek iznad svega zabrinuti za globalnu dobrobit covecanstva i sasvim nezainteresovani za profit, svoj i onih oko njih, … su se jako uplasili od onoga sto od skora vide u medijima, i odlucili da ucine nesto zbog cega ce ih Papa Franja (grupno!) sigurno proglasiti za Svece?!?!
    A kako bi zvucalo sledece objasnjenje:
    Suoceni sa kataklizmom Bretonvudovskog koncepta liberalnog kapitalizma i kolaps globalnog trzista koji je prvi napustila upravo njegov izumitelj, Amerika, i svedoceci da je najvecu korist od americke ‘briljantne kapitalisticke ideje’ imala zemlja koju vodi Politbiro Komunisticka Partije (i kojoj sigurno isti nije bio namenjen), … doslo se do odluke da Amerika zbog ove teske kapitalisticko-ekonomske ‘veleizdaje’ ostatka Planete – mora biti kaznjena!
    Zato u gornjem clanku citate da ekipa iz Davosa, dosadasnji najveci sluga i demagog americke Globalizacije, odjednom ‘zabrinuta’ usvaja odrednice i politicke odluke koje su u potpunoj suprotnosti sa onim sto njihovi americki Mentori danas misle i zele.
    Zato ovo nije nikakvo ‘Davosko prosvetljenje’, nego cista politicka osveta i pretnja ‘izdajnickoj’ Americi koja vise ne zeli da ih predvodi u ‘kineski kapitalisticki Raj’!?

    1. Zato im je Kina trn u oku. Sustinksi Kina je trn u oku globalistima. Mozda jedino ona bi mogla da im se suprotstavi.

  4. U novini Danas su dosli odavno do onoga do cega su dosli najveci ekonomsiti sveta u Davosu i to tako sto su svesni cinjenice, objavljujuci komentare o samodrzivoj drzavi, da samo sa socijlizmom ali opet ne u svim sferama privrede bi se ostvarila takva samodrziva drzava i to sa proizvodnjom kvalitetnih proizvoda.
    Da li su rekli nesto o Berzama i preuzimajnu na Berzama i da se tu nesto treba promeniti.
    Razlika izmedju socijlizma kapitalizma gledamo na jednoj obicnoj cokoladi za kuvanje , evo da ne gledamo ne necem sto je mnogo znacajnije. Primer ako je u socijalizmu cokolada po standardima drzave morala da ima toliko i toliko kakaoa i svega ostalog da bi bila dobra i da bi je domacice kupovale i da bi im torte uspevale i bile ukusne takva se i prozvodila dugo godina , onda dodje privatnik i skupo mu je, hoce pare dojednom da strpa u dzep te smanji procenat kakaoa i svega ostalog sto je bitno za kvalitet te vrste cokolade i odjednom , posto domacive nisu mutave , smanji se kupovina istih, jednostavno predju kod drugog proizvodjaca koji se i dalje drzi standrda iz socijlaizma, ova stipsa privtanik vidi gde je pogresio pa napravi novu cokoladu z akuvanje ali ni sada nece domacice da rizikuju jer su izgubile povrenje, tako se radi i u klanicama i u proizvodnji deterdzenata i svemu ostalom.
    Svi bi trebali bojkotavati takve privatnike i takve korporacije koje se bave time. Problem su siromsaniji slojevi koji gledaju u cenu i to im mnogo znaci te tako stpse privatnici opstaju .
    Jos jedan problem je inspekcija koja s emora pridrzavati prilkom ipsitivanja hrane standarda koji su propisani za istu i sa trzasta izbacivati javno objavljuci u cemu je greska i zbog cega je nesto odbaceno s atrzista , uradice to i narod ali treba vremena ali bacace svoj tesko steceni novac dok se shvati da proizvod nije dobar a dotle ce se stipse obogatiti na losim proizvodima varajuci narod.

Ostavite komentar


Društvo

Naslovna strana

Naslovna strana za 27. i 28. jul 2024.
Galerija

Pretplati se i postani deo Kluba čitalaca Danasa

Klub čitalaca Danasa je zajednica pretplatnika na dnevni list Danas kojima je, pored ekskluzivnog pristupa novinama u PDF formatu veče pre nego što se štampano izdanje nađe na trafikama, dostupna i celokupna arhiva lista onlajn. Članska kartica obezbeđuje i preko 50 popusta naših partnera, kao i pozivnice za naše događaje i akcije.

Ana Ćurčin, muzičarka

Danas predstavlja pokušaj objektivnosti i relavantnosti prema nekakvoj istini koja bi trebalo da bude jedna vodilja kada je žurnalistika u pitanju.