Dejton 2

Činjenica da bivši gradonačelnik Dejtona pokreće inicijativu o novoj međunarodnoj konferenciji meni ne govori mnogo. U Sjedinjenim Američkim Državama spoljnu politiku vodi predsjednik. Kakvu god inicijativu pokrene kongres, ukoliko je predsjednik ne potvrdi, od toga neće biti ništa.

Karabeg: Bošnjački lider Bakir Izetbegović novu međunarodnu konferenciju ne smatra realnom i misli da bi ona, ako ne bude ozbiljno pripremljena, mogla – kako kaže – stvari povući unazad.

Elmir Sadiković: Stav gospodina Izetbegovića je izraz ravnodušnosti bošnjačke politike prema poretku i postojećim društveno-političkim odnosima u BiH. Mislim da nije ni dobro, niti politički mudro da se član državnog predsjedništva i lider najveće bošnjačke stranke, koja se smatra državotvornom, na taj način distancira od inicijative koja dolazi od člana američkog kongresa. To pokazuje da i u bošnjačkom nacionalnom korpusu postoje strukture kojima odgovara konzerviranje postojećeg stanja koje nije dobro. Moj je utisak – ne moram biti u pravu – da Bošnjaci danas u svijetu imaju mnogo manje prijatelja i mnogo manje podrške nego devedesetih godina.

Šolaja: Dejtonski mirovni sporazum uspostavio je diskontinuitet između Republike Bosne i Hercegovine i države koja je nastala 1995. koja ima apsolutno drugačiji i politički sistem i unutrašnje odnose. Republika Srpska je de facto nezavisna u većini stvari o kojima može samostalno da odlučuje: 70-80 posto zakona, kojima se reguliše život građana, definiše se u entitetima.

Sadiković: Ne slažem se sa kolegom Šolajom. BiH je još u ustavu SFRJ bila definirana kao država. U prvom članu Dejtonskog ustava nedvosmisleno se potvrđuje kontinuitet državnosti BiH i njen međunarodno-pravni subjektivitet.

Šolaja: Amerika ima interes da održi ovakav Dejtonski sporazum. Za nju je najvažnije da sve države jugoistoka Evrope, dakle i BiH, postanu članice NATO pakta. Međutim, danas taj proces ide u drugom pravcu. Republika Srpska je slijedeći Srbiju donijela deklaraciju o vojnoj neutralnosti. Šta će tim povodom da urade SAD u ovom trenutku nije poznato, tim prije što se u spoljnoj politici Donalda Trampa sve više pojavljuje izolacionizam.

Sadiković: Rusija nastoji da po svaku cijenu spriječi ulazak Srbije i BiH u NATO savez. Destabilizacijom zemalja zapadnog Balkana, posebno BiH, Rusija želi da obezbijedi bolju poziciju u geopolitičkom sukobu sa Zapadom. Ja sam uvjeren da će zbog tog sukoba ovaj prostor biti integrisan u euroatlantski političko-sigurnosni okvir. Ako pratimo američku vanjsku politiku od kraja Prvog svjetskog rata do danas – bez obzira na promjene predsjednika i administracije – interes SAD za ovo područje uvijek je postojao.

Šolaja: Amerika se ne bavi svim globalnim krizama istovremeno. Ona rješava krize jednu po jednu, dok ostale drži na stand by-u. To se događa i nama. Hojt Ji je ovih dana iznenada smijenjen, ili je podnio ostavku, što znači da ćemo tek na osnovu aktivnosti njegovog nasljednika vidjeti kakav bi mogao da bude američki pristup.

Sadiković: Tačno je da je Hojt Ji podnio ostavku, ali se govori da bi mogao postati ambasador u Makedoniji ili možda čak i u Bosni i Hercegovini. Čini mi se da je gospodin Dodik, nakon što je stavljen na američku crnu listu i nakon njegove međunarodne izolacije koja je uslijedila, svoju političku sudbinu u potpunosti stavio u ruke Rusije koja ga, po meni, i drži na vlasti.

Karabeg: Ako se nastavi kriza u Bosni i Hercegovini, ako bi mir bio ponovo ugrožen, mislite li da bi moglo doći do sazivanja nove međunarodne konferencije kako bi se izbegao novi sukob?

Šolaja: Ono što mene u ovom trenutku ohrabruje jeste da nema volje za ratom. Ima nekih zuckanja koja dolaze prije svega od nekih biznismena koji su u ratu jako dobro živjeli, ali oni nemaju ni političku, ni ekonomsku, ni bilo kakvu drugu moć. Moramo da shvatimo da je mir jedino što u ovom trenutku Bosnu i Hercegovinu drži na okupu.

Sadiković: Mir je najveća vrijednost, ali mir u Bosni i Hercegovini danas, kao i u prošlosti, ne ovisi o odnosima unutar BiH, već o odnosu snaga u međunarodnoj zajednici. U postojećem međunarodnom poretku opstanak BiH kao države nije upitan, niti je njen raspad moguć. Svjedoci smo intenzivnog naoružavanja naših susjeda – Srbije i Hrvatske i jačanja nacionalizama u tim zemljama, mada u ovim geopolitičkim okolnostima izbijanje novih sukoba nije realno. Mir moramo čuvati po svaku cijenu.