Đe nije čeljad besna nije ni kuća tesna

U Rožajama je počeo da se širi krug ljubitelja likovne umjetnosti i stvaralaca. Počeli su da stižu pozivi za gostovanja i u drugim sredinama. Vremenom, u „Kulu“ se uselio veliki broj članova. Pored ljudi sa različitim visokoškolskim diplomama iz oblasti likovne umjetnosti, došli su i ljubitelji likovne umjetnosti koji nijesu imali sreće da se upišu na fakultete likovnih umjetnosti, a koji su u sebi imali talenta i voljeli ovaj vid stvaralaštva. Život ih je odveo u drugom pravcu, ali im je slikarska kičica i štafelaj stalno titrao pred očima.

– Danas je naša slikarska porodica velika i sastavljena od ljudi različitih generacija. Među našim članovima imamo od penzionera, poštara, nastavnika, studenata do ljekara. Svi su se oni našli u Likovnom klubu da daju duši oduška a boji svjetlost do oka posmatrača, kaže Ibrahim Kurpejović, predsjednik Likovnog kluba „Kula“.

U „Kulu“, kaže, živi pet članova Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, tri člana Udruženja likovnih umjetnika Srbije, devet članova Sandžačkog udruženju likovnih umjetnika. Često prozore „Kule“ odškrinu i dvoje Francuza i jedan Andrijevčanin. I, kao što bi naš narod rekao, „Đe nije čeljad bijesna, nije ni kuća tijesna“, vrata „Kule“, a i prozori su otvoreni za svakog. Ali, svakako, kućni red, odnosno Statut Kluba, se mora poštovati, jer, da se nije kućni red poštovao, ni „Kula“ ne bi bila ono što je danas. Ne bi stekao prijatelje kao što su Centar za kulturu u Novom Pazaru, Bijelom Polju, Društvom „Ikre“ u Prijepolju, galerijom „Most“ u Podgorici, Asocijacijom „Betton-Montenegro“ iz Francuske, gradom pobratimom Pernikom iz Bugarske preko udruženja „Rožaje-Pernik 2002“, sa kojima su postali, što bi se reklo, kućni prijatelji.

– Ta naša pozitivna energija nas je motivisala da svake godine u okviru manifestacije „Septembarski dani kulture“ povodom Dana opštine organizujemo i Septembarski likovni salon. Ove godine je održan sedmi po redu, gdje se zapravo prikazuje stvaralaštvo svih članova sa po jednim nastalim radom u protekloj godini. Za sve te naše aktivnosti, Likovni klub „Kula“ je 2004. godine dobitnik Plakete opštine Rožaje, najvećeg opštinskog priznanja. Takođe, Likovni klub je dobitnik Zahvalnice 2006. godine od Sandžačkog udruženja likovnih umjetnika za poseban doprinos u razvoju i njegovanju likovne umjetnosti u Sandžaku, priča Kurpejović.

Ljuti rožajski kamen brusio je likovni izraz tamošnjih slikara, snjegovi i litice planine Hajle nudili inspiraciju. Prozračni dani davali bistrinu slikama. A „Kula“ rasla. I porasla. „Radili mi apstraktne forme i kompozicije, ili konkretno pejzaž, uticaj rožajske prirode dolazi do izražaja. Skoro svaki detalj prirodnog okruženja oko nas je slika za sebe. Sva godišnja doba nude inspiraciju za umjetnika. Nekada nismo ni svjesni ljepote okruženja, valjda zbog prezasićenosti, jer su oči uvijek natopljene tim koloritom, tim motivima koje susrećemo na sve strane, ali u suštini priroda nam je ponudila i te kakvu ljepotu. Na nama je samo da je pretočimo na slikarska platna“, kaže Kurpejović.

Ganića kula

Ganića kula predstavlja simbol rožajske kuće iz turskog vakta kao i najstariju koliko-toliko očuvanu građevinu u Rožajama. Oko nje se svojevremeno i formiralo mlađe – drugo jezgro grada Rožaja. Kula je sagrađena 1797. godine. Prvenstveno je napravljena kao vojno utvrđenje za odbranu od Karađorđevih ustanika, a kasnije je služila za stanovanje porodice Ganić, koji su 150 godina davali činovnike Turskoj upravi u Rožajama. Tokom vremena Ganića kula je izgubila prvobitni značaj, a 1979. godine je znatno oštećena uslijed zemljotrsa. SO-e Rožaje je smatrala da ne postoje uslovi za njeno revitalizovanje pa je odlučeno da se po njenom projektu izgradi novi objekat na novoj lokaciji pored OŠ „Mustafa Pećanin“ u centru grada, što je i učinjeno 1991. godine. U tom novom objektu je 30. septembra 2007. godine otvoren Zavičajni muzej „Ganića kula“.

U periodu poslije Drugog svjetskog rata, i pored bogatog kulturnog nasljeđa, nije se vodilo računa da se orijentalne građevine stambenog tipa u Rožajama sačuvaju u autentičnom obliku, većsu nemilosrdno bile izložene propadanju i rušenju. Tako su zidovi stare Ganića kule i poslije zemljotresa i dalje bili izloženi zubu vremena, pa je teško oštećenu i napuštenu kulu 2003. godine pr