Djetinjstvo od slova satkano

Poslije ih je krotila. Hvatala nestašno L u talasima Lima. Jer, sa L počinje riječ lutka. I to kod Blage nije bila obična lutka, već lutka koja govori. Koliko je samo priča ispričala svojoj lutki, kojoj je redovno šila haljine kod čaršijskih šnajdera, a ostala slova je prikupljala i od njih pravila pjesme. Da ti srce zaigra kad ih čuješ. Od njih zatreperi brezov list na Obrovu. Vjetar zamrsi kose djevojkama na bjelopoljskom korzou kad čuje Blagine pjesme.

Tu negdje, u Gornjoj mahali, ili Karahmetovića sokaku, kada je poodrasla, Blagu je srelo slovo B. „Bajka!“ kliknula je Blaga i proturila ruku kroz gornju rupicu Slova, koje je povelo pravo u Gradsku biblioteku i upoznalo sa braćom Grim i sa finim gospodinom Andersonom.

Bože, koliko se Blaga poslije sa njima družila. I oni su nju zavoljeli. Upoznali je sa Snežanom i sedam patuljaka, sa Trnovom ružicom i sa onim smiješnim Mačkom u čizmama, kojem se Blaga toliko divila zbog promućurnosti.

– U bajkama je čarolija umjetnosti, rekla je Blaga i odlučila da se upozna još i sa Mark Tvenom, Žil Vernom i Arturom Klarkom.

– A mi, Blago, nasmiješio se jednog dana Branko Ćopić i dobrodušno joj predstavio Vladimira Nazora i Čeda Vukovića. „Ko bi im ovakvim odolio“, pomislila je Blaga i zakoračila u njihovo drištvo.

– Kad sam prije 10 godina putovala Minesotom, prelazeći jedan dugi most, pitala sam koja je to rijeka ispod. Kada su mi rekli da je to Misisipi, bila sam iznenađena i srećna. Jer, moje djetinjstvo je bilo ovdje. „Bezbroj puta sam bila na Misisipiju!“, rekla sam na iznenađenje svih, jer su znali da sam prvi put u Americi. „Zahvaljujem Tvenu!“, rekla sam. „On me je vodio širokim američkim prostranstvima“.

Kad je Blaga razvezala kikice i počela da se šminka, odnekud je banuo, glavom i bradom, Kunt Hamsun. Pod miškom mu je bio roman „Pan“. Ništa nije rekao, samo je Blagi pružio knjigu. A ona, opčinjena, odmah je počela da lista strane.

– Hamsun prikazuje svu protivurječnost položaja čovjeka modernog doba. Njegova knjiga „Pan“ je aktuelna u današnjoj trci sa vremenom u kojem živimo. Asocira na jedinstvenu ljepotu Crne Gore od Prokletija do Durmitora, od Gusinja do Herceg Novog, šumore tišine u zagrljaju svjetlosti najbistrrijih izvora. Mnogi znaju da botanička bašta u Čikagu ima dva miliona i trista hiljada vrsta biljaka. Da li znaju da u Biogradskoj gori, na crnogorskoj planini Bjelsici, živi 29 noćnih leptira, pita Blaga i možda zahvaljujući tim leptirima iz Biogradske gore, onom ljekovitom bilju sa Lovćena, bistrim potocima i jezerima bjelasičkim, obrovskom vjetru, talasima Lima, Kanjonu tare i granama đulabije u poetskoj bašti Daničinoj, Blaga se našla u Kraljevstvu slova.

Džaba zloduhov glasnik i njegova pećina, džaba strah od svjetlećih očiju i Mračna dolina – ništa, ama baš ništa, nije moglo zaustaviti Blagu Žurić da pronađe kraljevstvo slova.

Porodična harmonija i strah od tehnike

Blaga Žurić ističe da joj porodična harmonija mnogo pomaže u pisanju. Kaže da ima punu podršku sinova Ivana i Aca i kćerke Vesne. „Davno sam pročitala negdje da se odgovornost roditelja ne sastoji u tome da popločaju životni put svojoj djeci, nego da im obezbijede kartu koja će im pomoći da se njime kreću. Mislim da smo Mirčeta i ja u tome dosta uspjeli. On, koji je bio kosmopolita, ostavio im je mnogo ljubavi u nasljedstvo, posebno prema putovanjima. A ja, ponekad se zapitam da li sam svojoj djeci dovoljno pomogla da bolje vide“.

– U mom djetinjstvu nije bilo kompjutera, mobilnih telefona i elektronskih igara. Sve što me je interesovalo, tražila sam i nalazila u knjigama. S njima sam putovala, upoznavala egzotične predjele i različite narode, dodaje.

Biografija

Blaga Žurićje magistar književnosti i prosvjetni nadzornik u Zavodu za školstvo Crne Gore. Objavila je knjige „Bajka na izvoru“, „Gdje vjetar spava“, „Hoću lutku koja govori“, slikovnicu „Crna Gora moja domovina“, „Igra zidnog sata“ i roman za djecu „U Kraljevstvu slova“. Piše prozu i poeziju za djecu i odrasle.