Đukanović odbio da svedoči protiv Miloševića

 Ona navodi da je nju Najs pred svjedocima nazivao „kučkom“ i tvrdio da je njeno poznavanje prava krajnje ograničeno.

Del Ponteova opisuje velike polemike koje su vladale u Tužilaštvu u vezi sa optužnicom protiv Miloševića, te da su analitičari Tužilaštva ipak podržali njen stav i da su zločini u Srebrenici i Sarajevu ostali u optužnici.

Za to vrijeme ona je grozničavo tražila svjedoke protiv Slobodana Miloševića i sastajala se sa bivšim predsjednikom SRJ Jugoslavije i jednim od najbližih Miloševićevih saradnika – Zoranom Lilićem, koji je, kako ona piše, navodno bio oduševljen mogućnošću da svjedoči u Hagu. Lilićje tražio zaštitu za sebe i svoju porodicu, kao i da Tribunal uputi službeni zahtjev Vladi Srbije za njegovo svjedočenje.

Ona navodi da joj je Zoran Lilićotkrio da postoje zapisnici o sastancima Vrhovnog savjeta odbrane i da je nakon provjere potvrđeno da ti zapisnici sadrže detaljne stenografske zabilješke, te da je bilo riječi o potencijalno dragocjenim dokazima koji su obećavali „otkrivanje povezanosti Beograda sa događajima u Hrvatskoj i BiH“. Lilićje rekao Del Ponteovoj da Vojislav Koštunica vodi istu politiku kakvu je vodio i Slobodan Milošević, „samo u drugom pakovanju“, kao i da Zoran Đinđićnije „preduzeo ništa da ukloni i izoluje zločince iz Miloševićevog doba“. Del Ponteova prenosi i stav premijera Zorana Đinđića u vezi sa suđenjem Miloševiću. Đinđićjoj je, kako ona tvrdi, rekao da se general Pavkovićboji Tribunala, te da vojne obavještajne službe podrivaju vladavinu prava i kontaktiraju sa Ratkom Mladićem preko Ace Tomića (tadašnji načelnik vojne bezbjednosti).

„Miloševićje htio da očisti Albance sa Kosova… Niko nikome nije naredio da ubija… Izdavane su naredbe da se učini sve što je potrebno da se učini… Nakon dvije godine ljudi su se promijenili… Jedino čemu se možemo nadati jeste to da ćete uspjeti da dođete do glavnih krivaca…“ – govorio je Đinđić, prema interpretaciji Karle del Ponte. Ona opisuje i svoj bijes zbog odbijanja Biljane Plavšić, bivšeg predsjednika Republike Srpske, da svjedoči u procesu protiv Slobodana Miloševića.

Podsjećajući da je Biljana Plavšićdobila kaznu od 11 godina zatvora nakon što se izjasnila krivom, ali ne i u tački optužnice za genocid, Del Ponteova navodi da je tražila da se Plavšićeva dovede da svjedoči. Kada je ona to odbila, Del Ponteova je zatražila da se predloži Tribunalu da protiv nje podigne tužbu, ali da su viši parničari rekli da je to sada – nemoguće. Del Ponteova je probala i da crnogorskog lidera Mila Đukanovića nagovori da svjedoči protiv Slobodana Miloševića, jer ga je Milošević, kako navodi, u suštini, i doveo na vlast.

Đukanovićje to odbio i rekao da mu „Miloševićnikada nije dopustio da bude suviše blizu niti da mu budu poznate važne stvari“. „Đukanovićmi je plačljivim glasom rekao da bi njegovo svjedočenje protiv Miloševića naškodilo njegovom političkom ugledu u Crnoj Gori“ – navodi Del Ponteova. Karla del Ponte piše da je Đinđiću vezi sa Vojislavom Šešeljem imao samo jednu molbu: „Uzmite ga i ne vraćajte ga više“. On je uvjeravao Del Ponteovu da će „Šešeljevi štosevi remetiti rad Sudskog vijeća kudikamo više od Miloševićeve tvrdoglavosti“.