Donji Milanovac: „Wildlife“ ili lični fotograf životinjskog sveta Srbije 1Predrag Kostin/Foto: FB Divlja Srbija

On živi sa prirodom i svaki slobodan trenutak, kada ne radi u velikoj kompaniji za platu, opremljen fotoaparatom, strpljenjem i ljubavlju prema prirodi krstari Srbijom. Njegovi modeli lete, trče, skakuću, predstavljajući prirodu u njenom najboljem izdanju.

Zove se Predrag Kostin i duže od decenije fotografije prirode i divljih životinja deo su njegovog života.

Nije mu problem da iz Zrenjanina u kome živi, krene na put od više stotina kilometara, kako bi fotografisao, kao što je na primer bio povratak risa Riste u Nacionalni park Đerdap.

Tu smo razgovarali o ljubavi prema prirodi i fotografiji kao načinu da se više razmišlja o prirodi i njenim vrednostima koje treba sačuvati.

– Fotografijom divljih životinja počeo sam se baviti da između ostalog skrenem pažnju ljudima na taj svet oko nas koji iz godine u godinu nestaje odnosno smanjuje se, a da mi pri tome ne činimo ništa ili činimo vrlo malo kako bi smo ga sačuvali – rekao nam je u razgovoru o prirodi i fotografisanju Predrag Peđa Kostin.

Donji Milanovac: „Wildlife“ ili lični fotograf životinjskog sveta Srbije 2
Predrag Kostin/Foto: J. B. K.

Za razliku od drugih fotografa koji svoje modele mogu da vrate po nekoliko puta, sve do trenutka kada budu zadovoljni snimkom, Predrag Kostin to ne može, jer u prirodi nema reprize.

Divlje životinje su nepredvidive, kreću se brzo i baš zbog toga su najizazovniji subjekti za fotografisanje.

Za fotografisanje divljeg životinjskog sveta potrebno je predznanje i dobre fotografije divljih životinja retko se snimaju bez znanja i organizacije.

– Ova vrsta fotografije je zahtevnija od ostalih pošto pored fotografskog umeća i specifične opreme koja se koristi za to, fotograf mora poznavati i način života životinje koju fotografiše, ali čak ni to nije dovoljno nekada da se napravi dobra fotografija. Znamo da životinje imaju oštrija čula od nas i shodno tome moramo biti nečujni, neprimetni, moramo paziti na mirise – prenosi nam neka pravila Peđa Kostin.

Priseća se da je u početku, kada je tek počeo da fotografiše, spontamo izlazio na mesta za koja je znao da ima životinja, ali da je vremenom počeo da planira “kada i gde će tražiti životinje koje bi da fotografiše”.

– Ono što je jako bitno kod fotografisanja životinja je to da one imaju svoje životne cikluse i ako njih poznajemo onda nam je posao dosta „olakšan“. Ovo olakšan je namerno pod znacima navoda jer nekada ti dobri uslovi znače da se fotografiše po velikom minusu iz šatora ili u vodi do vrata, a nekada je to fotografisanje u ranim jutarnjim časovima. Ipak, kada se napravi dobra fotografija sve ove nedaće se zaboravljaju i sretni smo što smo je pobedili na njenom terenu – kaže Kostin.

Priča nam da su mu za fotografisanje najveći izazov orlovi i jeleni.

Kaže da su orlovi toliko oprezni da odlete na najmanji sumnjivi pokret, a da jeleni koji su na prvi pogled veliki i nezgrapni, hodaju šumom da ih ne čuješ i ne vidiš.

– Ostaje žal za medvedom koga sam probao u više navrata da fotografišem u Nacionalnom parku Tara, ali bezuspešno. Nadam se da će se i on uskoro naći u mom albumu. Do sada nisam bio u nekoj opasnosti za vreme fotografisanja,bilo je tu terena sa puno poskoka,sa kačenjem pijavica i krpelja ali sve to doživljavam kao normalnu pojavu – ispričao nam je Predrag Kostin.

Naš sagovornik dodaje da ova vrsta fotografisanja,na žalost nije toliko komercijalna pa je njemu primarni posao u NIS-u, pa fotografske terene uklapa u odnosu na posao, a pre svega u odnosu na porodicu.

– Imam sreću da porodica podržava ovaj moj hobi, a nadam se da će mi se uskoro i sin pridružiti na terenima te da ćemo zajedno napraviti brend od Divlje Srbije – kaže Kostin.

Za ovih petnaestak godina koliko se bavi fotografijom prirode, Predrag Kostin je uspešno učestvovao na mnogim domaćim i stranim konkursima.

Od do sada dobijenih nagrada izdvaja pobedu na konkursu National Geographic Srbija u temi „Divlje životinje“ 2008. godine.

Ponosan je na dosadašnje izložbe i samostalne i kolektivne, ali krunom svog rada smatra fotomonografiju „Reke života“.

– U „Rekama života“ predstavio sam „starosedeoce“ naših velikih reka – Dunava,Tise i Begeja koji polako, ali sigurno usled naše nezainteresovanosti i bahatosti ostaju bez svojih domova. U planu je još jedna fotomonografija koja će se baviti isključivo jelenima, pošto su mi oni omiljeni motivi za fotografisanje i u planu je da izađe 2025. godine – kazao nam je Predrag Kostin.

Ovaj „lični fotograf“ divljeg sveta Srbije u svojoj prvoj fotomonografiji govorio je pre svega fotografijama, a u kratkom uvodu izrazio je nadu da „Reke života“ neće biti „svedok “ da smo nekada živeli okruženi jelenima, orlovima, crnim rodama, tekunicama i mnogim drugim divnim stvorenjima, već da će nas ova monografija pokrenuti da malo više razmišljamo i njima i o tome kako da ih sačuvamo.

I kako je to napisao Igor Rill, Kostinove fotografije ne šalju poruku „dođite i pogledajte“ već „pogledajte i sačuvajte“ i na svakom od nas je da se odgovornije ponašamo prema prirodi jer je nismo nasledili, već pozajmili od onih koji će doći posle nas.

Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari