Ekonomija znanja = ekonomija neznanja: Šta ne želimo da znamo i zašto?

Četvrtina građana RH sva cjepiva smatra opasnim, a antivakseri i ravnozemljaši su postali velikom prijetnjom, ne samo za društvo u kojem žive, već još i više za vlastitu obitelj zaluđujući svoju djecu pričama bez ikakvog relevantnog teorijskog, racionalnog utemeljenja. Petina ispitanika drži da od znanosti imamo više štete nego koristi, a gotovo svaki drugi da je 5G mreža razvijena samo zato kako bi se ljude kontroliralo posredovanjem čipova.

Danas građani u Hrvatskoj, barem po rezultatima ispitivanja, imaju veće povjerenje u kojekakve šarlatane i šamane/iscjelitelje, nego li u liječnike; živimo u doba kad se i to radikalno, dovodi u pitanje svekoliko dosadašnje akumulirano znanje i znanatvene spoznaje, a to nije karakteristika samo hrvatskog društva, već je to europski, svjetski trend koji je prisutan već duže vremena, posebice ojačan u vrijeme i nakon pandemije kovida 19.

A, tko je kriv za takvo stanje stvari? Na to je pitanje pokušala odgovoriti slovenska znanstvenica i članica (od 2017) Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, dr Renata Salecl (profesorica sociologije na londonskom Birkbeck Collegeu) u svojoj sjajnoj knjizi Strast prema neznanju (prijevod s engleskog Anita Peti-Stantić), koju je izdala Fraktura(Zaprešić 2022), naglašavajući kako želi istražiti uzroke te naše „strasti prema neznanju“, upotrijebivši sintagmu kojom se (po)služio čuveni francuski psihoanalitičar Jacques Lacan opisujući svoje pacijente koji su činili sve samo kako bi izbjegli priznati stvarne uzroke svojih patnji, iako ih je većina k njemu upravo došla kako bi to saznala.

Kroz sedam, iznimno interesantno napisanih poglavlja, ova se knjiga bavi onim „što odlučujemo ne znati i zašto“, i u tom pogledu, kako je to istakao i recenzent, u danas vodećem svjetskom časopisu za znanost Nature, to je uvjerljiva i aktualna knjiga koja obuhvaća čitav niz pitanja, od genetike pa sve do lažnih vijesti.

Naš odnos prema znanju, tvrdi dr Salecl nikada nije bio neutralan i utoliko ova knjiga proučava načine na koje pokušavamo izbjeći sučeljavanja s traumatičnim (sa)znanjima, a istodobno želi i analizirati načine na koje društva neprestano otkrivaju nove mogućnosti poricanja informacija koje bi mogle potkopati strukture moći i ideološke mehanizme koji čuvaju postojeći poredak.

Francuski filozof Michel Foucault opširno je opisao odnos između moći i znanja, a danas istu takvu pozornost, tvrdi dr Salecl zahtjeva i odnos između moći i neznanja. Autorica se fokusirala na dva čvrsto i usko povezana sadržaja: ne znati (neznanje) i ne priznati (ignorancija) i upravo kroz tu dihotomiju „gradi arhitekturu“ svoje knjige.

U prvom poglavlju razmatra pitanje poimanja našeg neznanja i pokušava nam pojasniti zašto misli da je tzv. ekonomija znanja u stvari ekonomija neznanja; kako je moguće da u eri brzog i dostupnog informiranja gradimo fantazmagorične i neobjektivne slike svijeta, odnosno kako nas preobilje informacija zasićuje, čini ravnodušnim prema tragedijama koji drugi proživljavaju i tako nas zapravo odvraća od suštine nekakvog događaja, pojave ili pojma. U drugo poglavlju dr Salecl se posvetila neznanju i poricanju među izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine (u razdoblju 1992-1995) koji su tijekom rata bježali od nasilja iz svoje domovine.

Mnogi koji su pri tomu izgubili svoje najmilije bili su uvjereni kako će lakše prebroditi svoje traume, ako i kada pomoću DNK analiza pronađu njihove posmrtne ostatke. U trećem poglavlju autorica se bavi fantazijama ljudi u vezi s genima; odnosno kakve ih sve tjeskobe i krivnje, pa i stid prati i muči kad otkriju ili si umisle da su bolesni i pokušavaju shvatiti „vlastiti genetski kod“ koji je tomu doprineo, te u nastavku opisuje kako to djeluje na zdravlje u širem smislu riječi i kako neznanje često ide ruku pod ruku s poricanjem.

U petom poglavlju, dr Salecl artikulira kako neznanje djeluje na razinu međusobnih ljudskih odnosa, posebice u slučajevima kao što su ljubav i(li) mržnja, dok u šestom i sedmom, završnom poglavlju raspravlja o ideologiji, odnosno kako se osjećaj(i) zanemarenosti mogu povezati s neoliberalnim kapitalizmom i strasnom željom za uspijehom, koja često u konačnici dovodi do osjećaja manje vrijednosti, te ambicije da pokuša(va)mo uz pomoć raznih (internet i mobilnih) aplikacija i algoritama poboljšati sebe same, promjeniti navike, zanemarujući pri tomu činjenice da te aplikacije zapravo prikupljaju podatke o nama i omogućavaju političkim i socijalnim elitama i trgovinskim strukturama koja kontroliraju društvo analizirati naše ponašanje i samim time ga usmjeravati u željenom pravcu.

Ta sveprisutna manipulacija, na koju (ne)svijesno pristajemo, povezana je s mnoštvom podataka (big data), neograničenom mrežom informacija, a sve to programirano, kroz formu „slobode i objektivnosti“, u biti zamagljuje pogled na mehanizme moći koji nama vladaju i doprinose daljnjem jačanju i širenju neznanja.

Novodobna paradoksalnost manifestira se u fenomenologiji širenja (ne)znanja; što nam se nudi veća mogućnost (sa)znanja, to smo manje spremni i sposobni iz te hrpe podataka doprijeti do istine. U svakom slučaju Strast prema neznanju je izvrsna knjiga, koja se pojavila u pravi tren, kako bi nam ukazala na privid (ne)znanja i sve nam to dr Salecl pristupačnim, živim jezikom i stilom dokumentirano p(r)okazuje.