Generalna proba prevrata

Srbija“, Slobo, slobodo“… Prvi put na nekom od ovakvih mitinga čuli su se povici „Hoćemo oružje“.

Pjevalo se: „Crna Gora u boj kreće…“, „Ko to kaže ko to laže Srbija je mala…“, „Idemo na Kosovo“, „I ovo je Srbija“…

Vijorile su se zastave Crne Gore, Srbije i Jugoslavije, nosile fotografije Josipa Broza Tita, Njegoša, Karađorđa, Slobodana Miloševića…

Predstavnici Organizacionog odbora za odlazak delegacije kosovskih Srba i Crnogoraca na protestne mitinge van Kosova, predvođeni Miroslavom Šolevićem, uz pomoć vatrenih „branilaca srpstva“ iz Podgorice Nade Lazarević – Jovović i Pavla Milića i programiranu kampanju beogradskih medija, danima su tajno pripremali skup. Titogradsko rukovodstvo pokušalo je da Organizacioni odbor odvrati od mitinga, ali nije uspjelo.

Šta su javili strani mediji

Minting u Titogradu pratili su brojni strani i domaći novinari. Britanska agencija Rojters navela je da su demonstranti zaprijetili oružanom pobunom ako vlada ne okonča sukobe na Kosovu. Citirane su i parole „Dajte nam oružje“, „Idemo na Kosovo“, „Objesite Azema Vlasija“…

Francuska agencija AFP svoj izvještaj je naslovila „Prosrpske demonstracije u Crnoj Gori“.

Uz uzvike „Neka dođe do građanskog rata“, demonstranti su zahtijevali od komunističkih vlasti da okončaju etničke sukobe Srba i Albanaca, ističe američka agencija UPI.

Rojters, AP, Radio Tirana, RFI i Glas Amerike citirali su Milana Kučana, predsjednika Predsjedništva CK SK Slovenije, da su ovi protesti „mjesta gdje se raspiruju najmračnije ljudske i nacionalističke strasti“.

Dan ranije, na zatvorenoj sjednici, crnogorski čelnici su zaključili da miting može imati „ozbiljne političke implikacije na političko-bezbjednosnu situaciju u Titogradu i Crnoj Gori“. Predsjednik Predsjedništva CK Crne Gore dr Miljan Radović obavijestio je prisutne da je pokušao da stupi u kontakt sa glavnim režiserom protesta – Slobodanom Miloševićem – kako bi ga ubijedio da spriječi okupljanje u Podgorici. Radović je kazao da je razgovarao sa predsjednicom kosovskih komunista Kaćušom Jašari koja mu je potvrdila da rukovodstvo Srbije redovno kontaktira sa Šolevićem instruišući ga kako i gdje da organizuje proteste.
Crnogorsko rukovodstvo bilo je u dilemi da li da zabrani mitnig kao „najdirektniji prodor srpskog nacionalizma u Crnu Goru“. Odlučilo je, ipak, da je to gotova stvar i da treba obezbijediti sve uslove za njegovo normalno održavanje, budući da su nešto ranije, Kosovarima na mitingu u Novom Sadu isključeni voda i struja.
Jutro 20. avgusta najavilo je tropski dan u Titogradu. Prema izvještaju meteorologa živin stub popeo se u podne do 34. podioka u hladu.
Srbi i Crnogorci sa Kosova stigli su autobusima, vozom i u više od dvjesta putničkih automobila. Procijenjeno je da ih je bilo oko dvije hiljade. Istovremeno, u Titograd su stizali građani iz svih krajeva Crne Gore, a došlo je i desetak automobila iz Trebinja.
Kosovari su ispred Hotela „Crna Gora“, predvođeni sveštenikom, krenuli pješice glavnom ulicom. Skandirali su: „Mi smo vaša braća“, „Život damo – Kosovo ne damo“, „Kosovo je Srbija“…
Oko 11.30 na Trgu se pojavljuje kolona Srba i Crnogoraca i probija do bine. Većina je nosila šajkače, a bilo ih je podosta sa kokardama i bradama.
Tačno u podne, mitingaše, a bilo ih je oko 30.000, pozdravila je Vida Knežević, predsjednica Opštinske konferencije Socijalističkog saveza. Njen izlazak na binu dočekan je zvižducima i skandiranjem „Niko te ne sluša“, „Idi kuvaj ručak“. Mitingaši su očekivali da će ih pozdraviti neko iz vrha crnogorske vlasti.
Dijelovi njenog govora o prevazilaženju stanja na Kosovu propraćeni su uzvicima „Okrenimo leđa“. Oni najbliži to su i uradili.
Poslije nje na binu se popeo Miroslav Šolević. U policijskom izvještaju zapisano je da je za vrijeme mitinga stajao blizu Vuka Draškovića.
Šolević je pohvalio političke strukture Titograda za izuzetno razumijevanje“ prilikom dogovora o mitingu. Na kraju patriotskog govora poručio je: „Vidimo se u Nikšiću“. Bila je to, na opšte iznenađenje crnogorskog rukovodstva, najava mitinga u gradu pod Trebjesom, koji je i održan 18. septembra.
Kada su se stišali povici „Šole, Šole“, mitingašima se obratio akademski slikar sa Kosova Svetozar Arsić – Basara. On je rekao da genocid nad Srbima i Crnogorcima na Kosovu traje decenijama i da se „do izbijanja kontrarevolucije o svemu tome ćutalo“ ili su „stidljive javke proglašavane srpskim i crnogorskim nacionalizmom, koji se gasio drastičnim mjerama“.
Nakon Basare, govorio je dr Branislav Kovačević, član Predsjedništva RK SSRN Crne Gore. „Za nas u Crnoj Gori stanje na Kosovu je jugoslovenski problem u najpotpunijem smislu te riječi“, kazao je Kovačević.
Mnogim učesnicima mitinga nijesu se dopale te Kovačevićeve riječi, a posebno su negodovali kada je govorio o dobrim međunacionalnim odnosima između Crnogoraca i Albanaca u Crnoj Gori.
Miting je protekao bez ijednog incidenta, ali, mimo dogovora, nastavljen je ispred Hotela „Crna Gora“. Tamo se mitingašima obratio Batrić Jovanović, „dokazani borac za kosovsku stvar“, a opet je govorio i Šolević. Opomenuo je crnogorsko rukovodstvo da se uzme u pamet što ne daje podršku kosovskim Srbima i Crnogorcima.
Tu se mitingovalo četrdesetak minuta, a potom je kolona Kosovara krenula nazad. Usput su održali miting u Kolašinu.
Četiri dana kasnije, Predsjedništvo CK SK Crne Gore analiziralo je titogradski miting. Zaključeno je da se radi o velikosrpskom nacionalizmu prema Crnoj Gori. Predsjedništvo je posebno osudilo uzvike „Hoćemo oružje“ i „Crna Gora je Srbija“, tumačeći ih kao podsticanje antialbanskog raspoloženja, poziv na građanski rat i negiranje crnogorske nacije i Crne Gore.
Titogradski miting solidarnosti bio je, u stvari, generalna proba takozvane antibirokratske revolucije – velikosrpskog projekta Slobodana Miloševića, kojim je smijenjeno cijelo tadašnje crnogorsko rukovodstvo i utrt put krvavom raspadu Jugoslavije.