Određeni broj godina nakon rata odnosi Srbije i Hrvatske očekivano su bili loši. U mandatu predsjednika Borisa Tadića i mene napravljeni su krupni koraci u poboljšanju odnosa, iako je bilo ostalo mnoštvo otvorenih pitanja.
Ali, klima je bila pozitivna. Danas su ti odnosi znatno lošiji nego prije par godina. Svjedoci smo kako političari obje države koriste svaku priliku za neko podbadanje i podizanje tenzija. Mediji, navijači, komentatori raznih vrsta, svi sekundiraju huškaškim politikama. U obje zemlje imamo retro-procese rehabilitacije i slavljenja poraženih pronacističkih snaga, ustaša i četnika. Jednom riječju, pokazalo se da neka dosegnuta, bolja razina odnosa nije zauvijek. Ovisi o trenutnim politikama koje prekogranična prepucavanja i raspirivanje niskih strasti populistički koriste za unutarnju politiku, ističe u razgovoru za Danas profesor Ivo Josipović, bivši predsednik Republike Hrvatske.
Upitan da li očekuje da Hrvatska koči integracije Srbije u EU, Josipović podseća da je „puno puta rekao da je Hrvatskoj u interesu da Srbija, a i ostale države jugoistoka Europe, posebno sve one koje su nekada bile u Jugoslaviji, uđu u EU“.
„To bi silno podiglo sigurnost u regiji i ojačalo naše ekonomije. Dok sam bio na čelu Hrvatske, bio sam jasno dao do znanja da kočenje „iz truca“ ne dolazi u obzir. I Hrvatski sabor je u tom smislu donio posebnu deklaraciju. Što će učiniti sadašnja ili neka buduća hrvatska vlast u kontekstu pogoršanih odnosa, ne mogu prognozirati. Ipak, vjerujem da će prevladati razum i da Hrvatska neće kočiti Srbiju na ulasku u EU. Ali, u Srbiji morate znati da će države EU, ne samo Hrvatska, ona vjerojatno u tome neće biti najžešća, insistirati na dosljednom ispunjavanju svih kriterija, posebno onih političkih. Zato, mislim da najopasniji kočničar integracije Srbije u EU može biti sama Srbija ako ne bude provodila reforme i ispunila političke kriterije za prijem u EU. Naše je iskustvo da, kako bismo rekli u Zagrebu, „švindlanje“ ne prolazi“, ukazuje Josipović.
* Da li Srbija može da postane članica EU, a da ne prizna nezavisnost Kosova?
– Mislim da to neće biti moguće. Projekt širenja EU obuhvaća sve države nastale na području bivše Jugoslavije, Albaniju, Tursku, možda i još poneku zemlju. Znači i Kosovo. Kosovo je tu, funkcionira kao država, priznalo ga je preko sto zemalja, pa i velika većina članica EU. Ulazak Srbije u EU bez da prizna Kosovo, značilo bi da Kosovo nikada neće biti članica EU. Takva redukcija projekta ujedinjene Europe najvećem broju sadašnjih članica EU nije prihvatljiva. Znam, za Srbiju je to osjetljivo pitanje. Mogu samo poželjeti da u okviru projekta ujedinjene Europe Srbija i Kosovo nađu kompromis i da obje države uđu u EU, što prije, to bolje.
* Haški tribunal zatvara svoja vrata krajem godine. Koje je njegovo nasleđe?
– Očekivanja mnogih, pa i moja, bila su puno veća od ostvarenih rezultata. Ali, uz opstrukciju s kojom se sud susretao, možda i nije moglo biti puno bolje. Države su imale filozofiju „zločinci su drugi, ne naši junaci“. Posljedica je bila opstrukcija Tribunala, stvaranje negativnog javnog mnijenja i negiranje zločina. Postupci su trajali predugo, neke su odluke neugodno iznenadile, a i nisam siguran da su za haška suđenja uvijek izabrani oni koji su po Statutu trebali biti tamo: oni odgovorni za najteža kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Neki su nepotrebno optuženi i kasnije pušteni, drugi, iako zaslužuju međunarodnu osudu, izmakli su pravdi. S druge strane, Hag je barem za dio zločina donio pravdu. Uz to, postavio je temelje za stalni Međunarodni kazneni sud. Isto tako, utjecao je pozitivno na domaća pravosuđa i zakone. Nadalje, Tribunal je donio važne pomake u međunarodnom kaznenom pravu, što se ne smije zanemariti. U konačnici, uz sve slabosti, iznimno mi je drago da je Hag postojao i barem dijelom doprinio uspostavljanju pravde.
* Nacionalizam, pa i fašizam, jačaju u celom regionu. Može li uopšte doći do pomirenja na ovim prostorima? Ili nas možda opet očekuju sukobi?
– Da, spomenuo sam, jačanje nacionalizama, čak i revizija prošlosti i slavljenje zločinačkih pokreta, ustaškog i četničkog, neposredno utječu na političke i općedruštvene odnose u našim državama. Sve to vrlo loše djeluje i na međudržavne odnose služeći huškašima i širiteljima mržnje. Oni koji misle da je mir zauvijek zadan, ljuto se varaju. Na miru i pomirenju treba stalno raditi i to je najvažnija zadaća političara. Ne bih išao tako daleko da prognoziram novi rat, ali situacija u mnogim zemljama regije nije dobra ni stabilna, međudržavni odnosi su u silaznoj putanji, a ni međunarodne okolnosti u širem okruženju, posebno na Bliskom istoku, ne idu nam u prilog. Zato, oprez je nužan. kao i svijest, posebno među političarima, da na miru treba stalno raditi. Inače, smatram da narode i države u regiji, pa i Hrvatsku i Srbiju, bez obzira na grozni teret rata, povezuje puno toga i da možemo i moramo naći prostora za međusobno uvažavanje i suradnju.
Presuda Mladiću očekivana
* Kako komentarišete presudu Ratku Mladiću?
– Presuda je potpuno očekivana i realno oslikava Mladićevu ulogu u ratu u BiH. Na žalost, zločini koje je počinio u Hrvatskoj nisu obuhvaćeni presudom.
Tribina o Haškom tribunalu
Profesor Ivo Josipović učestvovaće na tribini nemačkog forumZFD-a i lista Danas pod nazivom „Kraj Haškog tribunala“, koja će biti održana u sredu 29. novembra u Centru za kulturnu dekontaminaciju s početkom u 18 časova. Na tribini će, osim bivšeg predsednika Hrvatske, govoriti i Florans Artman, nekadašnja portparolka Tužilaštva Haškog tribunala, Dženana Karup Druško, direktorka udruženja Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje i urednica portala Avangarda, i Nemanja Stjepanović, istraživač Fonda za humanitarno pravo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.