Hrvati u BiH

Davor Gjenero: Meni se čini da predsjednica i premijer govore o federalizaciji kako bi stvorili nekakvu nišu za politički razgovor u kojem ne bi posve dezavuirali političku elitu Hrvata u BiH, a omogućili razgovor o promjenama institucionalnih odnosa, prvo među Hrvatima i Bošnjacima, a nakon toga između sva tri bosanskohercegovačka naroda. Treba biti svjestan da su politički prioriteti aktualne administracije u Zagrebu i političke elite bosanskohercegovačkih Hrvata bitno drugačiji. Današnje vodstvo u Zagrebu ne želi razgovarati o konceptu trećeg entiteta, dočim politička elita Hrvata u BiH na tome insistira. Hrvatska želi prije svega savezništvo Hrvata i Bošnjaka unutar Federacije BiH, a nakon toga i na području cijele države, dok lider bosanskohercegovačkih Hrvata Dragan Čović sustavno pokušava graditi savezništvo sa Dodikom i sudjeluje u njegovim vrlo čudnim političkim igrama. S

Asim Mujkić: Želim vjerovati da će postupci gospodina Plenkovića i nove garniture ići u pravcu hrvatske podrške konsolidaciji BiH, ali posljednje reakcije hrvatskog vrha na hapšenje desetorice pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, koji su optuženi za ratne zločine, govore suprotno. To su tonovi koji podsjećaju na neka stara vremena. Federalizacija asocira ovdašnje ljude na etno-teritorijalnu federalizaciju i na teritorijalno razgraničenje Hrvata i Bošnjaka. Ne vjerujem da na takvu federalizaciju misle predsjednica i premijer Hrvatske, ali u svakom slučaju smatram da bi morali pojasniti šta podrazumijevaju pod federalizacijom.

Gjenero: Koncept koji bi Hrvatska voljela vidjeti je organizacija Bosne i Hercegovine kao konsocijacijskog društva. Po tom konceptu Bosna i Hercegovina bi trebala biti organizirana kao visoko decentralizirana država. Mislim da bi bilo bolje da je upotrebljen taj termin umjesto riječi federalizacija, zbog nesretnih asocijacija koje ona izaziva. Konsocijacijski koncept vidi Bosnu i Hercegovinu kao zemlju povjesnih regija, koje su uvjetovane geografski i ekonomski, a ne prije svega nacionalno. Nažalost, trenutna politička elita u Hrvatskoj, kao što nije spremna izgovoriti ključnu Mesićevu rečenicu – svoje probleme rješavajte u Sarajevu – isto tako nije spremna ponoviti rečenicu koju je vodstvu bosanskohercegovačkih Hrvata izgovorio Tomislav Karamarko, donedavni predsjednik HDZ-a, doduše iza zatvorenih vrata. On im je rekao da je treći entitet moguće ostvariti samo ratom i nakon toga dodao: „Vi za rat niste sposobni, a Hrvatska sasvim sigurno za vaš politički hir neće ratovati, pa prema tome tražite rješenje u okviru koji je moguće postići.

Mujkić: Sva hrvatska rukovodstva ponavljaju priču o neravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini. To je radilo i rukovodstvo drugačije ideološke provenijencije od HDZ-a. Sjetimo se samo kako je socijaldemokratski premijer Milanović otrčao u Mostar da tješi Dragana Čovića, kada su 2014. godine tamo izbili protesti, čak je i Vesna Pusić govorila o mogućnosti uspostave trećeg etničkog entiteta. Mislim da hrvatsko rukovodstvo nekritički prihvaća vokabular o diskriminaciji Hrvata koji zadnjih deset-petnaest godina forsira rukovodstvo HDZ-a na čelu sa Draganom Čovićem.

Gjenero: Paradoksalno je da je prethodna administracija, koja je bila lijeva, puno više podilazila konceptu trećega entiteta, dok trenutna administracija ne uspijeva naći snagu da javno i jasno govori o onome što su njezine političke vrijednosti.

Mujkić: Kada gledamo temeljna opredjeljenja na kojim počiva hrvatska vanjska politika, a to je jačanje NATO pakta i evropskih integracija, paktiranje gospodina Čovića sa snagama u Republici Srpskoj, koje su protiv ulaska Bosne i Hercegovine u NATO savez i koje su usmjerene ka istoku evroazijskog kontinenta, nikako se ne uklapa u hrvatsku politiku.

Gjenero: Zagreb će imati velikih problema sa vodstvom Hrvata u BiH, a posebice sa gospodinom Čovićem. Problem hrvatske vlade je, kao što sam rekao, što je ona više ovisna o Čoviću nego što je Čović ovisan o njoj. Kanali prijenosa novca iz Hrvatske u Mostar, koji su nekada postojali, odavno su prekinuti, pa politička elita bosanskohercegovačkih Hrvata nije više financijski ovisna o Zagrebu, a tri zastupnika u parlamentu i glasanje na predsjedničkim izborima pojavljuju se u svakom izbornom ciklusu kao svojevrsno oruđe političke ucjene. Ako analizirate što se dešavalo gospođi Grabar Kitarević između dva kruga predsjedničkih izbora, prepoznaćete prste Dragana Čovića. Ako analizirate što se ove godine dogodilo na parlamentarnim izborima i činjenicu da po prvi puta HDZ ne kontrolira sva tri mandata koja dolaze iz dijaspore, opet ćete moći prepoznati te iste političke prste, tako da Zagreb nema neki veliki manevarski prostor.

Mujkić: Kada bismo napravili ozbiljnu analizu, vidjeli bismo da hrvatski narod u Bosni i Hercegovini nije toliko ugrožen kako se to želi prikazati. Recimo, učešće Hrvata u institucijama Federacije Bosne i Hercegovine je preko 40 procenata. Problem neravnopravnosti Hrvata treba da sagledavamo na temelju više parametara. On ne smije postati instrument kojim se promiče interes jedne politička elite.