Hrvatsko proljeće pedeset godina poslije

Ostavite komentar Odustani od odgovora

1. Krajnje pojednostavljen pogled na tzv. hrvatsko prolece iz ugla jednog Hrvata. Da se ne lazemo, ti protesti su u samoj svojoj sustini bili nacionalisticki i ekstremisticki, cilj je bilo izdvajanje Hrvatske iz SFRJ (velikosproskog nacionalizma kako su tvrdili pojedini clanovi SKH, nije bilo ni u tragovima), neki Srbi su jos tada dobili otkaze, jedan deo se iselio za Srbiju, a recimo mojoj porodici su leta 1972.godine psovali majku srpsku u Boriku kod Zadra. Jugoslavija kao drzava je zapravo prestala da postoji jos sa prvim hrvatskim zahtevima za nezavisnoscu u Kraljevini SHS, i tada je trebalo povuci crtu, i svesti te srbomrsce na njihove realne granice 100 km istocno od Zagreba.

2. Tekst odslikava poglede veceg broja Hrvata iz tog vremena koje mi je licno poznato iz sluzenja u JNA. Istovremeno je tada sa njihove strane i govoreno da je narod tada zasipan propagandom o ugozenosti i zapostavljenosti Hrvatske. Od tadasnjeg rukovodstva SKH je zanemarena osetljivost vecine Srba na takve ocene SKH, a posebno koreografija i zestoka nacionalisticka i sovinisticka kampanja po celoj teritoriji Hrvatske. Medjutim, vecina Hrvata iz tog vremena nije nasela ovakvoj, pre svega, sovinistickoj propagandi. Jasno je bilo da su i tada strane tajne sluzbe radile svoj posao i da postupci kako SKH tako i sovinistickih krugova nisu bili na liniji nikakve demokratizacije vec na generalnoj probi razbijanja SFRJ. Da je bilo volje za demokratizacijom SKH bi otvorio dijalog na tu temu sa svim faktorima tadasnjeg hrvatskog drustva. Umesto dijaloga krenuli su u zestoku borbu i uklanjanje hrvatskih kadrova koji drugacije misle (Milan Zanko), a da o Srbima i ne govorimo. Jasno je bilo da, kako je Tito govorio, jedan nacionalizam i sovinizam radja i hrani drugi. Nikakve demokraticnosti kod nosilaca „Hrvatskog proljeca“ nije bilo vec prezentacija iskljucivosti i isticanje ugrozenosti Hrvatske. Kasniju tzv. „hrvatsku sutnju“ razbila je druga krajnost sa podrucja Srbije koja je objektivno nahranila hrvatski nacionalizam i sovinizam. Hrvati kazu da niko tako nije homogenizovao hrvatski narod kao Slobodan Milosevic, pogotovu posle akcije koju su izveli i u tom cilju zrtvovali policajce MUP Hrvatske Gojlo Susak i Franjo Tudjman u Borovu selu.

3. Hrvatsko proljeće je ništa drugo do buđenje hrvatskog nacionalizma, uvijeno u kritiku velikosrpskog nacionalizma, koji će i sam početi da se budi par godina posle.

4. Nacionalizam. Drugo ime za zlo.