Situacija u Iranu dostigla je tačku bez povratka. Opozicija već nedeljama poziva na uklanjanja s vlasti vrhovnog lidera ajatolaha Alija Homneija i predsednika Mahmuda Ahmadinedžada. S druge strane, pristalice Homneija traže najoštrije moguće kazne za podstrekače nereda.

Opozicioni demonstranti – mladi aktivisti, akademici, umetnici, muzičari i novinari – se direktno sukobljavaju sa policijom i snagama bezbednosti. Broj ljudskih žrtava je sve veći, a zatvori prepuni protivnika režima. Iza rešetaka sa još 300 drugih našla se i sestra iranske nobelovke Širin Ebadi.

Vlast čini sve ne bi li ugušile slobodu mišljenja, rad medija a svoje neistomišljenike optužuje za saradnju sa zapadnim zaverenicima.

Uprkos raznim tehnikama u distribuciji informacija i mobilizaciji podrške, opoziciji i dalje nedostaje jasan stav u kom pravcu se kreće i šta će učiniti u slučaju da obori režim, smatra jedan deo stručne javnosti. Nedostaje joj i pravi lider. Aktivisti tvrde da u slučaju da jasno izlože svoju taktičku mašineriju, državni aparat bi ih zasigurno zataškao.

Činjenica je da vojno krilo režima ubija i hapsi. Tačno je i da Homnei već dugo nema svoje savetnike kao što su bivši predsednici Hašemi Rafsadžani i Mohamad Katami, ili bivši predsednik parlamenta Mehdi Karubi. On ih je oterao od sebe onda kada je podržao Ahmadinedžada. U proteklih pola godine, vrhovni lider takođe je pokidao važne veze sa reformskim ajatolasima i sveštenstvom u svetim gradovima Komu, Isfahanu i Mashadu. Sada je okružen konzervativnim sveštenstvom, desničarskim političarima, Revolucionarnom gardom i milicijom Basik, koji pozivaju na direktan obračun sa demonstrantima. Sve to samo vodi ka daljem krvoproliću, upozoravaju stručnjaci.

Sigurno je i to da je obrazac javnog besa koji tinja od spornih junskih predsedničkih izbora postavio istorijske presedane u poslednjoj u bloku zemalja sa autoritarnim režimima. Pre tri decenije, Iranska revolucija redefinisala je politiku širom Bliskog istoka okončanjem dinastičke vladavine i uvođenjem islama kao modernog političkog idioma. Današnja kampanja ogleda se čak i u napadu na spoljnu politiku zemlje: „Homneji je nevernik i sluga Vladimira Putina“, „On je ukrao novac i dao ga predsedniku Venecuele Ugu Čavesu“.

Postoji i bojkot proizvoda koji se reklamiraju na državnoj televiziji. Ljudi po prodavnicama se domunđavaju i šapuću jedni drugima da ne kupuju određene proizvode jer na taj način pomažu vladinom medijskom monopolu. Opozicija poziva i na bojkot kompanija za proizvodnju mobilnih telefona. Na fudbalskim mečevima, u podzemnim tunelima dve glavne poruke dominiraju: „smrt diktatoru“ i „Bog je veliki“.

Ohrabrujuće je to što prema nekim izveštajima jedan deo snaga policije odbija da upotrebi silu protiv demonstranata. U takvim okolnostima vlasti neće još dugo moći da drže konce u svojim rukama, iako bar za sada deluje da je predsednik Ahmadinedžad siguran pod zaštitom milicije i garde.

Dugoročna politička nestabilnost u Iranu, pojačane tenzije u susednom Pakistanu, plus nasilje u Avganistanu i Iraku, čine bliskoistočnu regionalnu bezbednost opasniju nego bilo kad u prošlosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari