Istoričar iz BiH: U Bosni se sa kolaboracionizmom koketira, ali se još uvek ne rehabilituju kolaboracionisti

Tamo gdje kriminalci glume patriote, tamo gdje se vlast ruga umu i razumu, tamo gdje dvorske lude preuzimaju važne društvene uloge umjesto veličanja istinskih heroja i vrijednosti doživjećemo rehabilitaciju antiheroja i zločinaca, kaže za Danas Slobodan Šoja, istoričar i bivši ambasador Bosne i Hercegovine u Francuskoj i Egiptu.

Komentarišući proces, što zakonske, što kulturološke rehabilitacije pripadnika kolaboracionističkih pokreta u Srbiji, ali i zemljama regiona, Šoja napominje da mu je “teško opisati s koliko gađenja i još više tuge posmatram izopačenje našeg društva poremećenih vrijednosti i otvorenu promociju zla i zlotvorstva na cijeloj teritoriji bivše Jugoslavije.

– To nažalost postaje naša nova tekovina koje se pošten čovjek stidi a barabe ponose. Bosna i Hercegovina sa svojom katastrofalnom vlasti počinila je stotine niskosti i gluposti, ali rehabilitacijom kolaboracionista se još nije bavila. Ili nije stigla ili nije o tome razmišljala. Ne mislim da je potreban bilo kakav poseban zakon za pokretanje procesa rehabilitacije ili ponovnog suđenja. Ako se neko od naših nedostojnih vlastodržaca odluči na taj korak – koji dosad još niko nije napravio – lako će promijeniti i zakonski okvir. Zasad smo na čekanju, konstatuje Šoja.

On dodaje da se u BiH ipak menja percepcija pripadnika kolaboracionista ističući da to i nije iznenađenje “jer su sve novonastale države iz bivše Jugoslavije prije ili kasnije svoju ideologiju zasnivale na antikomunizmu”.

– Posljedično tome, svi oni koji su se, iz sva tri naroda, borili protiv partizana u Drugom svjetskom ratu sad se gledaju sa više simpatija i pristrasnosti jer su imali naglašene nacionalne a ne internacionalne crte. O njima se sad drukčije piše, neko dobije i ulicu, školu… Škole su kod nas uglavnom nacionalno podijeljene pa se djeca uče i nekoj drugoj istoriji, daleko od očiju i ušiju javnosti. Percepcija se mijenja takođe zbog toga što je istoriografija u BiH doživjela tri strašna udarca: podjelu na tri dijela, intelektualno slabljenje i pretvaranje u sluškinju politike. A u nedoba loši i salonski istoričari uvijek izbijaju u prvi plan da promovišu sebe i zavade druge. Čim se odvoji od naučnog i približi političkom, istoriografija počinje crno pretvarati u bijelo. To bojenje u bijelo zapravo samo pojačava naše crnilo, kaže Šoja.

On naglašava da je BiH specifična zemlja i da se za nju može kazati da će prevazići mnoge probleme onog dana kad se tri nacionalne istoriografije spoje u jednu naučnu istoriografiju koja će biti u stanju izbalansirati brojne oprečne ocjene vezane za ljude i događaje u prošlosti BiH. Ovaj proces se prema njegovim rečima, može očekivati za nekih stotinjak godina.

– Bosna i Hercegovina je formalno ostala pošteđena vidljivog i organizovanog odbacivanja komunističkog nasljeđa, ali to se u stvarnosti tiho i postojano ostvaruje na terenu. S vremena na vrijeme osjeti se otvoreno koketiranje sa kolaboracionističkim nasljeđem, a da stvar bude gora najveći broj zabludjelih je među mladima. Zasad to još nije masovna pojava mada ide ka tome. Najtužniji primjer prekida sa starim nasljeđem je neprestano skrnavljenje Partizanskog groblja u Mostaru što već poprima obilježje morbidnosti i neopisivog i bolesnog nečovještva, ističe on.

Slobodan Šoja napominje da je zanimljivo da se paralelno sa ovim otuđenjem i okretanjem zlu, slika Josipa Broza Tita u BiH i dalje održava.

– Ta slika je uglavnom pozitivna i skoro idolopoklonička pa se onda komunizam, koji je ovdje sinonim za Tita, vrlo stidljivo kritikuje. Stoga mladi ljudi koji ne pamte Titovo vrijeme odrastaju u bajkama o jednom velikom partizanskom komandantu koji je volio Bosnu i koji 1945. nije dozvolio da ona nestane ili se pocijepa. Nije to jedina zabluda u kojoj žive, naglašava Šoja.