Ovih dana će biti porušena jedna od najstarijih kuća u Pljevljima vlasništvo porodice Selmanovića. „Dvori Selmanovića“, kako je bio uobičajen naziv u Pljevljima, nalazili su se u naselju Avdovina, odakle su paše Selmanovići početkom 17. vijeka upravljali ovim područjem.
Razlog uklanjanja objekata na ovom prostoru je otvaranje novog rudarskog kopa i početak eksploatacije uglja, na lokalitetu stara cementara, u čijoj blizini se i nalazi kuća sa pratećim objektima, koja je prema pisanim izvorima sagrađena još 1545. godine.
Rudnik uglja je izvršio eksproprijaciju zemljišta i imovine od deset porodica, koje se nalaze na ovoj lokaciji, a jedino je još ostala sporna imovina jedne porodice Selmanović. Početkom oktobra, nakon iseljenja stanovnika Avdovine, porušene su sve kuće i objekti, a jedino još odolijeva stara kuća Selmanovića, koja je uprkos ruševnom stanju ipak predstavljala atrakciju, privlačila pažnju brojnih posjetilaca i predstavljala svjedočanstvo kulture jednog vremena.
Rudarske mašine već uveliko rade na ovom terenu, a na oko dva metra već pojavio ugalj. Direktni potomak porodice, koji još uvijek živi u staroj kući bez struje i vode i bilo kakvih elementarnih uslova za život, osamdeset jednogodišnjak, Mahmut Selmanović za Sandžak Danas je rekao da ga ovakav odnos vlasti prema privatnoj svojini podsjeća na period neposredno prije i poslije Drugog svjetskog rata, kada su simbolično ili gotovo bez ikakve nadoknade oduzeti ogromni posjedi i imovina Selmanovića koji su se prostirali od Hercegovine pa do Rogatice u istočnoj Bosni. „Zamislite da se za kuće koje su sagrađene na divlje i bez ikakve dokumentacije isplaćuje vlasnicima na stotine hiljada evra, a za moju imovinu se nudi deset do petnaest hiljada. Kako da ja u ovim godinama, bez stana i sredstava započinjem novi život. Najveći paradoks je da se bašta sa dvorištem oko kuće u procjeni navodi kao pašnjak šeste klase, a svima je poznato šta je u prošlosti značilo pljevaljsko polje i kakav je bio kvalitet zemljišta. Samo u mojoj bašti je bilo četrdeset stabala raznih sorti voća, koja sam ja prije četrdeset godina donio iz Zagreba“, ističe Selmanović.
Mahmut Selmanović je šezdesetih godina upisao mašinski fakultet u Zagrebu, gdje je završio dvije godine, ali je zbog lošeg materijalnog stanja prekinuo školovanje i nastavio život boema. Nakon poslednjeg rata vratio se u Pljevlja i nastavio život u staroj rodnoj kući, bez struje, vode i bilo kakvih primanja. Svjedoci smo da je u njegovoj bašti prije nekoliko dana procvjetala jabuka, na kojoj su još uvijek bili zreli plodovi. „Kakav je ovo predznak i da li je sve ovo moralo da se desi, vidjećemo“, pita se Selmanović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
