Povećanje poreza na dodatnu vrednost sa 16 na 17 odsto, nametanje većih taksi na alkohol, cigarete i benzin i kresanje budžeta za sva ministarstva neke su od mera koje bi vlada Benjamina Netanjahua trebalo da usvoji u ponedeljak kako bi ispunila proklamovani cilj da budžetski deficit Izraela ograniči na tri odsto BDP-a. Od 2013. građani koji zarađuju više od milion šekela godišnje (nešto više od 200.000 evra) plaćaće svojevrsni porez na bogatstvo.


Dok opozicija, analitičari i mediji optužuju premijera da „svesno uništava srednju klasu“ i izbegava da promeni neracionalne troškove svog kabineta, Netanjahu ističe kako je javna potrošnja ipak niža nego u nekim drugim zemljama – dosadašnji „plafon“ za probijanje budžetskog deficita iznosio je svega 1,5 odsto BDP-a, te da je Izrael mudrom politikom izbegao sudbinu nekih evropskih država.

„Svi koji tvrde da se novac može nepromišljeno trošiti, bez pokrića, u populističke svrhe, stavljaju Izrael pred rizik koji lako može dovesti do situacije kakvu smo videli u vodećim evropskim ekonomijama koje su na ivici bankrotstva“, upozorio je javnost Netanjahu.

Stezanje kaiša najavljeno je svega nedelju dana nakon protesta u Tel Avivu i drugim gradovima, na kojima je obeležena godišnjica demonstracija iz 2011. Za razliku od prošlogodišnjih, protesti od pre desetak dana nisu bili veliki, ali su snažno odjeknuli zbog slučaja samospaljivanja Moše Silmana (56) iz Haife koji se na takav korak, među Izraelcima krajnje neuobičajen, odlučio pošto je od prosperitetnog pripadnika srednje klase završio u dugovima i doslovce na ulici. Silman je preminuo minulog vikenda. Netanjahu je njegov slučaj opisao kao „ličnu tragediju“, a veći deo javnosti kao poruku, budući da je Silman bio socijalni aktivista, i kao simptom „bolesnog“ društva.

„Samospaljivanja (osim Silmana proteklih dana bilo je još nekoliko slučajeva koji nisu okončani smrću, prim.aut.) su besan izraz beznadežnosti, bes usmeren protiv vlade, pa i stanovništva i javnosti što ne čine dovoljno… Reč je, očigledno, o odlukama pojedinaca, ali oni nešto žele da kažu. Srednja klasa se topi, upravo je to slučaj Moše Silmana, on se nije rodio na ulici, on je izgubio sve kada su ekonomske prilike počele da se pogoršavaju“, komentariše za Danas Ita Prins Gibson, nekadašnja dopisnica Vašington posta iz Izraela i urednica u više izraelskih listova, sada nezavisna novinarka.

Silman nije postavio model ponašanja kada je reč o socijalnim protestima u Izraelu, niti je doživljen kao heroj, ističe Prins Gibsonova, ali kaže da očekuje nove demonstracije zbog sve većeg jaza između bogatih i siromašnih i opasnog trenda zaduživanja građana.

„Bogati su postali još bogatiji. Siromašni u Izraelu nisu, naravno, kao siromašni u Africi, ali ono što boli je jaz… Nekada smo imali sistem socijalne sigurnosti, a sada se stvari pogoršavaju… U zdravstvu sve više stvari morate da plaćate, a ponekad imate toliko malo novca da treba da se odlučite između lekova i hrane… Sve više ljudi se zadužuje, a ako se zadužujete, posao vam ide loše ili činite pogrešne poteze, nema mreže socijalne sigurnosti da vas zaštiti. Od srednje klase postajete ništa za svega nekoliko nedelja ili meseci, brzina propasti je zastrašujuća. Moše Silman je ostao bez kuće, a nije želeo da živi na ulici“, objašnjava Ita Prins Gibson.

Upravo će stambeno zbrinjavanje biti glavni uzrok nezadovoljstva, smatra sagovornica Danasa, uz zadršku da Izrael „nije Alžir“, već postindustrijska zapadna demokratija. „Ali ono što je loše jeste upliv neoliberalne ekonomije. Narod nema poverenja u taj koncept, već veruje u socijalno osetljiviju ekonomiju, gde stambeno zbrinjavanje, zaštita okoline, prosveta i briga o starima nisu u rukama privatnika“, kaže Prins Gibson.

Niko ne traži socijalističku ekonomiju, ali postoje oblasti u kojima vlada treba da igra značajniju ulogu, ljudi se žale na nedostatak solidarnosti, „na ono što zovemo svinjskim kapitalizmom“, potrebna je promena kulture, međuljudskih odnosa, zaključuje Gibsonova. Pripadnici vladajuće desničarske koalicije, stiče se utisak, uvereni su u ispravnost svoje ekonomske politike i kritikuju pozive na veće angažovanje države.

„Socijalni protesti ovog leta nisu snažni kao oni od prošle godine. I to nije iznenađenje. Kad nemate jasan program, ljude ćete teško pokrenuti na još jedan talas masovnih demonstracija. Socijalnu pravdu neće doneti oni čiji je jedini artikulisani cilj rušenje vlade“, napisala je za Jerusalim post Faina Kiršenbaum, poslanica partije Izrael naš dom, čiji je lider ministar spoljnih poslova Avigdor Liberman.

Kiršenbaumova hvali nedavno usvojeni zakon o „otvaranju finansijskog tržišta ka većoj kompetitivnosti“, smatrajući ga korakom koji će „uneti revoluciju u biznis na svim nivoima“ i dovesti do „osetnog smanjivanja troškova života, a to bi svaki letnji demonstrant trebalo da podrži“. „Hajde da prekinemo sa nebuloznim urlicima za promene i usredsredimo se na dobre zakone i zajedno unapredimo živote mnogih“, piše Kiršenbaumova.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari