Naslov knjige Živorada Simića, Kroz život (Svet knjige, Beograd 2021) jednostavan je, kao što vidite, i nepretenciozan, baš kao što je i knjiga sama.
Bivši diplomata, Simić priča u njoj svoju životnu priču, zapravo fragmente iz nje, i tako gradi jednu autobiografsku strukturu, za koju bi svaka književna teorija rekla da je bildungsroman: počinje sa detinjstvom, i završava sa poznijim godinama, kad se sabira nataloženo iskustvo.
Diplomatije je u njoj najmanje.
Iako Simić nije profesionalni pisac, on ima svakako dar pravoga pisca.
Tačku svog pripovedanja on je, naime, pomerio malo u stranu od pukog, golog, realizma, i mešajući očigledna fakta i fikcionalne momente, izbrisao liniju proste dokumentarnosti, i ovoj prozi dao karakter ambivalentne literarne materije, u kojoj je faktografija često umotana u alegoriju, a ova opet u činjenice života, pri čemu baš ta dinamika drži čitaočevu pažnju, pa onaj ko knjigu uzme u ruke teško da će je ispustiti dok je ne pročita.
Njeni ispovedni pasaži deluju iskreno, drame života i razočaranja dočarani su sa nekom sudbinskom pomirenošću, elegijski tonovi koji prate svaku ispovest imaju ovde svoju meru, baš kao i blaga ironija, koja se javlja kao dobrodošli korektor, jer Simić njome vlada suvereno ne dopuštajući tako patetiku od koje inače znaju da pate tekstovi ove vrste.
Skroman u nameri da da sliku života kroz koji je prošao, i ponudi jedno novo iskustvo čitaocu, on je tu nameru višestruko nadmašio.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.