Joakim Lev: "Pancer" bez blama 1Foto: FoNet AP

Koliko se priča i piše o neubedljivoj partiji aktuelnog svetskog prvaka u startnoj pobedi fudbalera Nemačke protiv Ukrajine na Evropskom prvenstvu u Francuskoj toliko se, ako ne i više, komentarišu prostački gestovi njihovog šefa Joakima Leva. Umesto da skrene pažnju na sebe izborom taktike i startne postave za tih 90 minuta i(li), recimo, tajmingom i odabirom izmena selektor „pancera“ dospeo je u fokus zahvaljujući trpanju ruku tamo gde im nije mesto i mirisanju prstiju nakon toga, što je bez blama ponovio i na treningu, dan posle.

I to nije prvi put da se ovaj vrhunski mladi stručnjak, vešt (i) u pravljenju timske hemije u svlačionici, motivisanju igrača i istrajan u pozivanju naturalizovanih Nemaca pod državnu zastavu, ogrešio o pravila lepog ponašanja. Lev nije prvi ni poslednji čovek na svetu koji čačka nos, ali nema baš mnogo slavnih ljudi koji to redovno praktikuju na javnim mestima kao on, ne stideći se čak ni kada ga kamere ulove u rukovanju prljavom šakom s Kristijanom Ronaldom. Burni temperament ispod maske hladnokrvnog tipa, obično finih manira u komunikaciji s rivalima i medijima, ume da proradi i kada sedne za volan, pa je Joakimu par puta oduzimana dozvola zbog prebrze vožnje na drumovima u domovini.

Međutim, sve je to nedovoljno da se ugrozi šampionski imidž počasnog građanina Šanaua, rođenog 3. februara 1960. godine u tom mestašcetu na Švarcvaldu, s kojim su Nemci, što kao sa selektorom što kao pomoćnikom Jirgena Klismana, uvek završavali među tri prvoplasirane selekcije na velikim takmičenjima. Čak i da ništa više ne napravi do kraja sadašnje karijere najbolji trener na planeti pre dva leta, u izboru Svetske fudbalske federacije, ostaće zapamćen po strojevom „marširanju“ svojih izabranika do titule na tadašnjem Mundijalu, a pogotovo po fudbalskom ponižavanju moćnog Brazila u polufinalu istog turnira (7:1). Lev se nije proslavio kao ofanzivni vezista ni u jednom od nemačkih i švajcarskih klubova čije je dresove nosio, dok su mu četiri nastupa za mladu selekciju Zapadne Nemačke bili krajnji domet u nacionalnom timu, ali je zato imao uspeha kao ideolog igre. Istina, promenljivog. Ne računajući osvajanje „Zlatne boginje“ s reprezentacijom najdalje je otišao na klupi Štutgarta, osvajača državnog Kupa 1997. i finaliste Kupa kupova, sezonu kasnije. Sa Tirolom je bio prvak Austrije, dok se epizoda u drugoligaškom Karlsrureu, Austriji i turskom Fenerbahčeu i Adanasporu nerado seća. Ostalo je istorija.

Kontradiktorni selektor Nemačke obožava planinarenje, rado se opušta uz rulet, najčešće sluša muziku Ejmi Mekdonald i Uda Jirgensa, a ne podnosi miris belog luka. Mada nemački tabloidi povremeno spekulišu s homoseksualnošću jednog od četvorice trenera koji im je doneo planetarnu krunu, Joakim ove godine slavi tri decenije braka sa Danijelom Lev.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari