Još jedna imperijalistička diverzija

Blažo Mandić: NESVRSTANOST – NAJVEĆE DOSTIGNUĆE JUGOSLAVIJE NA MEĐUNARODNOM PLANU (10)

Objavljujemo delove iz rukopisa Blaža Mandića „Nesvrstanost – najveće dostignuće Jugoslavije na međunarodnom planu“. Autor kao odličan poznavalac ličnosti i dela Josipa Broza Tita govori o dalekosežnom značaju i uticaju Pokreta nesvrstanih i napominje da je jugoslovensko rukovodstvo nastavilo sa istom politikom sve do razbijanja Jugoslavije

Trebalo je istrajavati u borbi za pobjedu principa, u dosljednosti, a ne stvarati utisak o nekom mesijanstvu i predvodničkoj ulozi. Uzgred, treba napomenuti da je Tita na svim samitima pratio tim briljantnih diplomata iz Saveznog sekretarijata inostranih poslova.

I uspjeh Konferencije i doprinos Jugoslavije imali su veliki odjek u svjetskom medijskom prostoru. Isticano je da se nesvrstanost neće više moći potiskivati i omalovažavati. Po završetku i Tito će reći: „Sada su nas počeli hvaliti i oni koji su nas ranije kudili. Sve to pokazuje da nesvrstani, iako nemaju toliko aviona i topova, imaju moralno-političku moć i da se zaista potvrđuju kao savjest čovječanstva. S tim će velike sile morati da računaju… Zanimljivo je da Nikson (predsjednik SAD) sada nalazi za potrebno da dođe u Jugoslaviju, i pored svega što sam ja tamo govorio. On je to odlučio i tražio da dođe sada, tridesetog ovog mjeseca. I dobro je da dođe.“

Nije slučajno, pretpostavljam, da su poslije Lusake, ubrzanije i sa naglašenijom željom, počeli stizati pozivi za posjete Tita i iz onih zapadno-evropskih zemalja u kojima nijedanput do tada nije bio.

Četvrta konferencija u Alžiru (od 5. do 10. septembra 1973)

Poslije samita u Lusaki, prva provjera, tačnije potvrda akcione sposobnosti nesvrstanih bila je na Dvadeset petom jubilarnom zasjedanju Generalne skupštine UN. Upravo su zaključci, usvojeni u Lusaki, znatno doprinijeli izradi i usvajanju dokumenata na tom zasjedanju kao što su: Deklaracija o prijateljskim odnosima između država i Deklaracija o bezbjednosti i miru. I međunarodne prilike će se nakon toga pomjerati nabolje, tako da samit u Alžiru nije proticao pod oblakom nepovoljnih kretanja. Naprotiv!

Konferencija nesvrstanih u Alžiru održana je u vrijeme detanta u odnosima Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Američkih Država, i nakon normalizacije odnosa SAD i Kine. Tekle su uveliko i pripreme za Konferenciju o evropskoj bezbednosti i saradnji. Jasno je da je i ovoga puta trebalo formulisati političke zadatke Pokreta nesvrstanih u okolnostima kakve su tada bile. To je i učinjeno usvajanjem Političke deklaracije u kojoj je akcenat bio na demokratizaciji međunarodnih odnosa.

Glavna pažnja, međutim, ovoga puta usmjerena je na ekonomiju, pa je, pored Ekonomske deklaracije, usvojen i Akcioni program ekonomske saradnje. Tito je i od ranije insistirao na unapređenju međusobne saradnje nesvrstanih zemalja u ovoj oblasti. Posebno u Africi. Pohvalio je ono što su na tom planu napravile Tanzanija, Kenija, Uganda i Zambija. Zagovarao je i u tome nailazio na puno razumijevanje, koncept direktne saradnje, a ne da proizvodi tih zemalja idu u konsignaciona skladišta bivših metropola, odakle se s njima dalje rukuje. Ukratko, tom ekonomskom dimenzijom, ovaj skup se pozabavio više nego što je to bio slučaj na prethodnim. Ali, ne na uštrb svega drugog. Pored već pomenutih dokumenata, usvojeno je i sedamnaest rezolucija o aktuelnim svjetskim pitanjima.

Negativno je bilo to što se malo jače počeo osjećati prosovjetski uticaj, naravno ne još u onoj mjeri u kojoj će se docnije ispoljiti. Simptomatično je bilo, prilikom izrade jednog dokumenta, insistiranje na formulaciji: zemlje Azije, Afrike i Latinske Amerike, u čemu se prepoznavao nečiji pokušaj potiskivanja uloge i uticaja Jugoslavije. Pomalo je tome na ruku išlo i držanje zemlje domaćina, uz neke znake prilične bliskosti sa kubanskim predsjednikom Fidelom Kastrom. Kastro je, međutim, doživio i jednu neprijatnost. Kada je izašao za govornicu, istog trenutka nestalo je svjetla. „Evo još jedne imperijalističke diverzije“, prokomentarisao je on i vratio se na svoje mjesto u Predsjedništvu. Vjerovatno se radilo o slučajnom prekidu struje, ali ko zna?

Nastavlja se