Dragan Selimović, dvadeset petogodišnji Rom iz Bijelog Polja, 8. aprila je brisao metlom ulice, gurao „japaner“ Komunalnog preduzeća „Lim“ i zviždukao „Hej Romalen“. Ni na kraj pameti mu nije bilo da se toga datuma obilježava Svjetski dan Roma. Ni crnooki Hivzo, ni garavi Spasoje, nijesu toga dana slavili. Hivzo je 8. aprila bio u potrazi za bakrom, a Spasoje je cijeli dan potezao šljivovicu iz jedne litrenjače. Ni briga ih nije bilo što se u svijetu 8. april obilježava kao Svjetski dan Roma.
– Ne, nisam čuo da je 8. april Dan Roma, kaže Dragan Selimović, zaustavljajući svog japanera. Prema posljednjem popisu stanovništva 2011. godine, u Crnoj Gori ima 6.200 Roma, ali prema podacima romskih nevladinih organizacija ima ih oko 10.000. U Bijelom Polju, statistika kaže, živi 334 Roma. I to uglavnom u naseljima Strojtanica i Rakonje. Lokalna samouprava je posljednjih godina pokrenula rješavanje pitanja stanova Roma, pa je pri kraju stambena zgrada na Ribarevinama u kojoj će biti obezbijeđeno 10 stambenih jedinica za pripadnike ove populacije. Takođe, pokrenuta je akcija školovanja Roma, uglavnom u osnovnim školama „Dušan Korać“, Pavle Žižić“ i „Marko Miljanov“. Nizak procenat obrazovanih Roma, nizak životni standard, visok procenat nezaposlenih i nedovoljna zastupljenost u političkom i javnom životu, samo su neki od problema koje dodatno usložnjavaju proces integracije ove populacije.
Dragan Selimović je jedan od tri Roma koji rade u Komunalnom preduzeću. Kaže da je završio osnovnu školu u Njemačkoj, a od jednog druga u Crnoj Gori naučio je da piše ćirilicu. Za posao u Komunalnom ga je preporučio kurs koji je pohađao preko Zavoda za zapošljavanje.
– Ima godina otkad radim u Komunalno. I dobro mi je, neću da se žalim. Sa mnom radu još dva Roma. Primamo plate, kaže Dragan i napominje da se oženio kada je imao 22 sa djevojkom od 16 godina. Sada imaju i ćerkicu.
– Bolje kad se mlad oženim. To je kod nas tradicija. A ja sam se malo kasno oženio. Mom komšiji Rokiju su doveli mladu kad je imao 12 godina, smješka se Dragan.
Svjetski dam Roma čestitao je crnogorski premijer Igor Lukšić. Tom prilikom on je kazao da je posvećenost Vlade usmjerena ka obezbjeđivanju jednakih prava i obaveza svim građanima, što je, kako je naglasio, potvrđeno i kroz implementaciju Strategije Vlade za unapređenje položaja romske populacije.
– Crna Gora će kao multikulturalna i tolerantna sredina i nadalje posvećeno raditi na stvaranju što kvalitetnijih uslova za život Roma. Dan koji i mi i svi u svijetu slavimo promovišući romsku kulturu, tradiciju i jezik još jedan je korak ka punoj inkluziji Romske populacije koji će obezbijediti da dođemo do zajedničkog cilja, da budu ravnopravni sudionici društvene zbilje Crne Gore, kazao je Lukšić.
Romkinja iz Bijelog Polja Marija Božović zna da je 8. april Svjetski dan Roma i čula je premijerovu čestitku ali, kaže, oni slave isključivo Đurđevdan.
– Za Đurđevdan, skupljamo se da budemo složni. A Dan Roma je nova moda i ja to do sada nijesam čula, a imam 65 godina. Mi to u Bijelo Polje ne slavimo, samo ovi Romi i Egipćani u Podgoricu, kaže Marija i priča o životu Roma. Kaže da je sve manje onih koji prose na ulici, iako su odvajkada od toga živjeli. „Nema više ni onih da radu kante, šerpe i kotlove da prodaju. Kišobrane da popravljaju. To je prošlo“, priča Marija. A žao joj je, veli vremena kada su čergarili. Kada bi s prvim proljećnim kišama podigli čerge i krenuli Limskom dolinom, gdje ih njihova ciganska duša zaustavi. A onda, raspali oganj, pa verige na njega. Kokošku u bakrač i bocu šljivovice pod vedrim nebom. Još joj, veli, miriše hljeb ispod sača ciganskoga, mekan kao duša.
– Pod šator kad smo živeli, zdraviji i složniji smo bili. Danas niko nikoga ne veruje. Niko nikoga ne poštuje. Danas, svuj je naopako. A život je, znaš kako? Teško kod vas, a kod nas još teže. Vi kad nemate nemamo ni mi. Jer, ima i vas što nijeste zaposleni i teško je za vas.
Rado bi, veli Marija, gledala nekom u šolju, dlan ili u karte, ali ni toga više nema. A ovako je, priča, bilo:
– Kao neku priču kad pričamo. „Što si mlogo srećan. Za svakoga si bolji, najgori za sebe“, tako bismo mi pričali. „Pare dobiješ, odma daš, odma rasturaš. Žensku koji si volio, nisi dobio“, tako pričamo. Mora nešto! Od deset riječi, jednu moraš da pogodiš. Kad pričam đevojci, znam da voli nekog momka i momak isto – ja znam šta želi. Razumiješ? A danas, svako želi pos’o, da radi. Muka za svakog. Ali biće, biće“, kaže Marija.
Dobar sedlenik u romskim naseljima je prošlost. „Umrli stari“, rekla bi Marija. Došla druga vremena i druga moda. Pa, sada, kroz romska naselja, umjesto konja, prašinu podižu automobili. A proslave i obilježavanja raznoraznih datuma: Za to ti Cigani ni pet para ne daju. Oni slave svaki božji dan. Eno ga Spasoje, dolje pored Lima, pijan ko zemlja – pjeva li pjeva!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
