Kad se dobra nauka suzbija, ljudi umiru

Naslov Kovid 19: politizacija, „korupcija“ i suzbijanje nauke i podnaslov Kada medicinsko-politički kompleks suzbija dobru nauku, ljudi umiru komentara više su nego ilustrativni.

Ovo je kratka analiza Abasijevog komentara.

Tekst započinje rečenicom „Političari i vlade suzbijaju nauku“.

Dakle jasno je da na globalnom nivou, obzirom da se termin vlade odnosi na sve vlade svijeta, postoji veliki problem u upravljanju pandemijom.

Od problema nisu imune ni jake demokratije, koje se tradicionalno oslanjaju na sofisticiranu naučnu metodologiju u donošenju odluka od interesa za javno zdravlje.

Ton Abasijevog teksta je oštar, a za savku tvrdnju ima dokaze.

Glavna meta kritike su britanski političari i njihovi uticajni savjetnici, po pravilu vodeći medicinski stručnjaci.

Sve što političari i njihovi savjetnici rade navodno je u javnom interesu.

Cilj je da se ubrzaju efikasna dijagnostika kovid 19 infekcije i njeno liječenje.

Potrebno je da se inovativna metodologija što brže plasira na tržište u interesu javnog zdravlja.

Ali Abasi britansku sliku javnog zdravlja izlaže oštroj kritici.

„Kovid 19 je pokrenuo široku državnu korupciju koja je štetna za javno zdravlje“.

Drugim riječima, u pitanju je prilika da se za kratko vrijeme zaradi veliki novac.

Jasno je ko su akteri korupcionog procesa.

„Za ovu oportunističku pronevjeru odgovorni su političari i industrija. Ali i naučnici i zdravstveni stručnjaci“.

Abasi citira informacije objavljene u britanskim medijima, prema kojima ser Džon Bel, profesor medicine na Oksfordu, i jedan od vladinih savjetnika za kovid 19 testove, posjeduje dionice švajcarske farmaceutske firme Roche u vrijednosti od 773.000 funti.

Roche je Britaniji prodala milione besmislenih kompleta za otkrivanje antitijela na kovid 19.

Tu je i ser Patrik Volans, glavni vladin savjetnik za nauku (UK’s Chief Scientific Advisor) i bivši direktor korporacije GlaxoSmithKline, koja je uključena u razvoj vakcine protiv kovida 19.

Volans posjeduje dionice GlaxoSmithKlinea u vrijednosti od 600.000 funti.

Da bi ilustrovao suzbijanje nauke zbog političkih i finansijskih interesa Abasi navodi četiri primjera.

Prvi primjer.

Britanska vlada se oslanja na tijelo nazvano SAGE (Scientific Advisory Group for Emergencies) (sage znači mudrac) u donošenju hitnih odluka.

Članstvo, istraživanja i odluke ovog tijela su bile pod velom tajnosti dok informacije nisu procurile u javnost.

Pokazalo se da je rad članova grupe problematičan i da u grupi nisu zastupljeni predstavnici javnog zdravstva, etničke manjine i žene.

Zbog ove afere vlada je bila prisiljena da objavi izvještaj iz 2016. godine prema kome je Britanija nespremna da efikasno odgovori na bilo koju pandemiju.

Drugi primjer.

Vladina agencija poznata kao Javno zdravlje Engleske (Public Health England) je napravila izvještaj o kovidu 19 koji nije bio povoljan za vladu.

Uslijedilo je blokiranje izvještaja, što je učinilo Ministarstvo za zdravlje.

Izvještaj je na kraju ipak objavljen.

Treći primjer.

Medicinski časopis Lancet u oktobru je izvijestio da je naučniku koji radi za vladu, zabranjen razgovor sa medijima zbog autorstva u jednom naučnom radu.

Urednik Lanceta, Ričard Horton, na Twitteru je napisao „Dobro došli u totalitarnu državu Ujedinjeno Kraljevstvo“.

Četvrti primjer.

Agencija Javno zdravlje Engleske nedavno je uradila istraživanje prema kome su testovi za serološko testiranje koje vlada planira da masovno koristi nepouzdani.

Uslijedilo je blokiranje publikacije istraživanja, što su učinili Ministarstva za zdravlje i kancelarija premijera.

Gornji primjeri jasno ilustruju zloupotrebu nauke koja dolazi iz krugova britanske vlade i njenih savjetnika: podržavaju se samo naučni izvještaji koji odgovaraju vladi, a oni kritičniji, i redovno pouzdaniji, ignorišu se.

Glavni problem je sljedeći: „Odgovor Velike Britanije na pandemiju se previše oslanja na naučnike i druge vladine zaposlenike sa zabrinjavajućim konkurentskim interesima, uključujući udio u kompanijama koje proizvode dijagnostičke testove, tretmane i vakcine za kovid 19.“

Ključno pitanje je kako spriječiti sukob interesa između prava građana na adekvatnu zdravstvenu zaštitu, i vlade i njenih savjetnika kao ovlaštenih da vode brigu o javnom zdravlju?

Abasi sugeriše da svi akteri u upravljanju pandemijom, političari, naučni savjetnici, drugi vladini zaposlenici koji odlučuju o test and trace sistemu, kupovini dijagnostičkih testova i vakcina, moraju na transparentan način deklarisati finansijske interese.

Sljedeći korak je detaljna kontrola cjelokupnog procesa upravljanja pandemijom da se sukobi interesa iskorijene ili minimiziraju.

Kad se uspostavi adekvatna kontrola nad cijelim sistemom uprave, pojedincima se može dozvoliti da rade samo u onim oblastima koje nisu vezane za njihove interese.

Drugim riječima „Ekspertiza je moguća bez sukoba interesa“.

Konačno, Abasi sugeriše da konferencije za medije nisu dobra platforma za vladino obznanjivanje kritičnih odluka baziranih na nauci.

Ova praksa ostavlja nauku, medije i finansijske berze otvorenim za manipulacije.

Jedino pouzdano mjesto za valorizaciju naučnih rezultata su naučni časopisi.

Ovaj proces u nauci je poznat kao peer review i upotrebljava se uspješno od 1665. godine.

Da li će se nešto promijeniti u načinu na koji britanska vlada i njeni savjetnici upravljaju pandemijom, poslije uredničkog komentara u BMJ, teško je reći.

Ali, Abasijeva poruka akterima u procesu upravljanja pandemijom je nedvosmislena.

„Politizaciju nauke oduševljeno su sprovodili neki od najgorih autokrata i diktatora u istoriji, a to je nažalost svakodnevica i u demokratijama. Medicinsko-politički kompleks teži suzbijanju nauke da bi uveličao i obogatio one koji su na vlasti. A kako vlastodršci postaju uspešniji, bogatiji i opijeniji snagom vlasti, neprijatne istine nauke se potiskuju. Kad se dobra nauka suzbija, ljudi umiru“.