Kako teče regionalna saradnja u oblasti ratnih zločina

                       P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Na dan kada je bivši predsednik Republike Srpske Radovan Karadžić osuđen u Haškom tribunalu na 40 godina zatvora, Županijski sud u Zagrebu u ponovljenom postupku osudio je petoricu Hrvata – Stjepana Klarića, Dražena Pavlovića, Viktora Ivančina, Željka Živeca i Gorana Štrukelja – zbog zlostavljanja srpskih vojnika i civila od kraja 1991. do maja 1992. godine. Ukupno su dobili 19 i po godina.

Ovo je samo jedan od predmeta na kome su Tužilaštvo za ratne zločine i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) sarađivali na osnovu Sporazuma o saradnji u progonu učinilaca krivičnih dela ratnih zločina, zločina protiv čovečnosti i genocida koji su potpisali 2006. godine. Informacije Tužilaštva za ratne zločine dostavljene DORH-u ticale su se razgovora koje su pripadnici MUP-a Srbije obavili sa svedocima-zarobljenicima u Kerestincu i zapisnika Tužilaštva i video-zapisa zarobljenika. Prema optužnici zarobljenici – njih 30 – premlaćivani su, mučeni elektrošokovima, ali i prisiljavani na skidanje, oralni seks i masturbaciju. Seksualnom maltretiranju bilo je podvrgnuto i desetak zatočenih žena, a jedna od njih je od posledica zlostavljanja pobacila.

U Tužilaštvu za ratne zločine posebno ističu saradnju u predmetu „Sotin“ u kome se došlo do podataka o lokaciji na kojoj su se nalazili posmrtni ostaci hrvatskih civila ubijenih 1991. u naselju Sotin kod Vukovara.

Slučaj „Konjic – logor Musala“ jedan je od predmeta u kojima je Tužilaštvo za ratne zločine dostavilo dokumentaciju Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Sud BiH osudio je bivšeg pripadnika Armije BiH Ibru Macića za ubistvo četiri starice srpske nacionalnosti u selu Blace kod Konjica, kao i za zločine počinjene nad zarobljenicima u logoru „Musala“. Najznačajniji predmeti u kojima su 2014. i 2015. postignuti rezultati zahvaljujući saradnji Tužilaštva za ratne zločine Srbije i Tužilaštva BiH su „Štrpci“, „Srebrenica – Kravice“.

Sa vrhovnim državnim tužiocem Crne Gore saradnja je unapređena 2015. ustupanjem spisa predmeta u kojem je vođen postupak protiv Nebojše Ranisavljevića, osuđenom u slučaju „Štrpci“ pred Višim sudom u Bijelom Polju. Ranisavljević je jedini osuđeni za zločin u Štrpcima, kada su 1993. iz putničkog voza na relaciji Beograd – Bar pripadnici Vojske Republike Srpske na čelu sa Milanom Lukićem izveli 20 putnika nesrpske nacionalnosti, da bi ih potom kod Višegradske banje ubili.

Iz Tužilaštva navode da je sa Euleksom uspostavljen modalitet saradnje tako što je sa Specijalnim istražnim timom EU potpisan Protokol koji je omogućio da se sasluša preko 400 svedoka o događajima kidnapovanja, otmica i ubistva nealbanskih civila na Kosovu od 1998. do 2000. Sa Euleksom se saradnja odvija u predmetu Rudnica.

Optužene 184 osobe

Tužilaštvo za ratne zločine dosad je optužilo 184 osobe, ukupno je okončan 41 predmet, osuđena 71 osoba na 834 godine zatvora, dok je oslobođeno 35 osoba. U fazi glavnog pretresa pred Apelacionim sudom bilo je sedam predmeta, ukupno osuđeno 14 osoba na 23,5 godina zatvora, a oslobođeno je 16 lica. U fazi glavnog pretresa pred Odeljenjem za ratne zločine je 12 predmeta, optuženo 45 osoba.