Tvrdnjama da se u Haškom tribunalu sudi srpskom narodu, a da su ubice Srba oslobađane, da je Zapad izdao Srbe i da nikada nije optuživao Ratka Mladića za genocid u Srebrenici, haški optuženik i nekadašnji lider bosanskih Srba Radovan Karadžić počeo je juče desetosatno izlaganje svoje završne reči na suđenju u Tribunalu, gde je optužen za genocid u Bosni i Hercegovini tokom rata 1992-1995.


Karadžić je naglasio da dolazi iz sistema u kojem je 50 godina bilo jasno da ako neko dobije 10 godina zatvora, onda je kriv, dok se osam godina dobijalo „ako nije ništa uradio“.

– To je bila naša pravda. Ni Zapad ne stoji mnogo bolje – rekao je Karadžić opisujući aferu Drajfus. On je dodao da je rat u Bosni bio nametnut, a „nikad ovoliko Srba nije bilo osuđeno, a toliko ubica Srba oslobođeno“.

– Zašto se to radi sa malim narodima na kraju 20. veka? Plašim se da će se to svetu osvetiti – navodi Karadžić.

On je prve sate izlaganja iskoristio da bi polemisao sa optužbama tužilaštva o njegovoj odgovornosti za početak rata u Bosni i odgovornosti za genocid u Srebrenici, kao i o optužbama da je komandovao vojskom. Karadžić kaže da tužilaštvo osporava autentičnost srpskih strepnji od novog genocida i tvrdeći da su on i Srpska demokratska stranka to nametnuli, „a nema nijedne porodice koja nema nekog ubijenog u Drugom svetskom ratu“. Kako objašnjava, on zna istinu, a i tužilaštvo je zna, a u zabludu treba dovesti sudsko veće.

– Cenio sam napore veća da dokaže da srpski narod nije optužen. Videćete da srpski narod jeste optužen. Nisam imao razloga da se pre početka građanskog rata bavim politikom. Imao sam dobar posao, porodicu, verne prijatelje… Ako se patriotizam izjednačava sa ludilom, da li je bilo ludo da 1,5 miliona Srba šalje svoju decu u rovove i glasa na referendumu za mene? Od 12 miliona Srba u svetu, čak osam miliona se protivilo politici koja nas je gurala u rat – tvrdio je Karadžić, podsećajući na događaje koji su prethodili početku sukoba.

Karadžić tvrdi da tada „novi svetski poredak nije uvažio potrebe Srba“, a da ih tužilac Alan Tiger vređa, jer su oni tražili da ih on predstavlja na pošten način.

– Srbi su najteži narod za lidere, jer oni nisu ovce. Tužilaštvo na osnovu istrgnutih rečenica i posrednih dokaza dokazuje moju krivicu i netačno prikazuje pojedine rečenice poslanika, iako one ne znače ništa. Ekstremna mišljenja su bila, ali nisu prevladavala – naglašava Karadžić i dodaje da tužilaštvo nije iznelo nijedan dokaz koji je doveo do „zločina i genocida“. Zatim se osvrnuo na to što ga je tužilac nazvao lažovom i mafijašem i rekao da tužilac Tiger to ne bi uradio da je imao „validne dokaze protiv Radovana Karadžića“.

– Ovako, tužilac optužbu zasniva na aluzijama i svedočenjima njihovih zaposlenih, eksperata koji su priznali da su svedočili o nečemu što tužilaštvo već zna. Izum ovog tužilaštva je udruženi zločinački poduhvat, a bez te nefer konstrukcije ne bi ni bilo optužnice. Ako ne verujete, naredite tužilaštvu da sastavi optužnicu izvan toga. Ostala bi samo moja dobra volja, koja se ogledala u naporima da se spreči rat – navodi Karadžić i ističe da je kroz udruženi zločinački poduhvat optužen svaki Srbin i da suđenja u Tribunalu treba da doprinesu da se poremeti percepcija zločina u svetu.

On je optuživao Aliju Izetbegovića, bivšeg predsednika BiH, da je prvi predložio podelu Bosne i da ga je u rat gurnulo njegovo ekstremno krilo u stranci SDA i neke zapadne zemlje. Karadžić navodi da je o tome izvestio Slobodana Miloševića 29. maja 1991. i tvrdi da nisu bili spremni za podelu, „jer se nije razmišljalo o nezavisnosti Bosne“ od Jugoslavije.

– Tužilaštvo neće da kaže da su u Bosni i u Hrvatskoj tada na vlast došli naslednici i saradnici Hitlera. Ako ne predsednik Tuđman, a ono njegovi ministri koji su se vratili iz političke emigracije i uzeli vlast, a Izetbegović je od 1939. bio član u mladim muslimanima. Kaže tužilac da je Karadžić hteo etnički čistu Bosnu, iako je puno dokaza da je tu reč o pravljenju homogenih teritorija – tvrdi Karadžić. On ističe da je puno dokaza da je srpska strana prihvatala sve mirovne sporazume i zaštitu manjina i da nema dokaza da je srpska strana htela nešto drugo.

– U govoru sam rekao šta će se desiti ako se Bosna odvoji od Jugoslavije. Srbi će bežati u svoje, Hrvati u svoje, a muslimani u svoje sredine. U međuvremenu će biti nekoliko stotina hiljada mrtvih, isto toliko uništenih kuća, a gde ćemo biti na kraju? Tu gde smo i sada – navodi Karadžić.

On ističe da tužilaštvo kaže da je optuživao Bearu i Mladića za zločin u Srebrenici, ali „ja nisam nikog optuživao za Srebrenicu, jer nisam znao šta se desilo“.

– Neću se braniti svaljujući krivicu na drugoga. Znam šta se desilo, a desio se građanski rat – kaže Karadžić.

On je optužen za genocid u Srebrenici, kada su snage bosanskih Srba likvidirale oko 7.800 bosanskih muslimana, višegodišnju kampanju granatiranja Sarajeva, kao i za etničko čišćenje civila i zarobljavanje 200 mirovnjaka Ujedinjenih nacija. Tužilaštvo je za Karadžića tražilo kaznu doživotnog zatvora.

Karadžić bi danas trebalo da završi izlaganje svoje završne reči, a potom bi obe strane trebalo da iznesu odgovore na tvrdnje strana u postupku, da bi nakon toga veće sudije O-Gon Kvona odlučilo o presudi.

Opalo interesovanje medija

Za razliku od početka završne reči tužilaštva, kada je u publici sudnice broj 1 Haškog tribunala bilo mnogo novinara i predstavnika diplomatskog kora, a u lobiju i u pres-sali više od dvadeset novinara sa ekipama, juče su Karadžićevu završnu reč pratili samo malobrojni novinari iz regiona i nekoliko inostranih medija. Među onima koji prate suđenje je i šef pravnog tima Srbije pred Međunarodnim sudom u Hagu Saša Obradović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari