Nema potrebe anketirati Novopazarce s ciljem da dobijete odgovor na pitanje o imenu kluba koji im je najdraži posle njihovog Novog Pazara. Zna se da je to Partizan. Ta ljubav nije nastala tek tako i odjednom. U istoriju Partizan utkan je prilično vidan doprinos ljudi iz ovog grada. Davne 1966. godine crno-beli su stigli do prvog i jedinog finala Kup-a šampiona sa trenerom Abdulahom Gegićem. Sredinom osamdesetih posle brojnih sušnih godina, bez titule, generacija u kojoj je igrao Bajro Župić zasela je na jugoslovenski fudbalski tron.

Taj niz uspeha Partizana sa Novopazarcima ili Novopazaraca sa Partizanom nastavljen je devedesetih godina sa Rahimom Beširovićem. Popularni Tarzan je jedini Novopazarac strelac gola na najvećoj utakmici našeg fudbala, derbiju Partizan – Crvena zvezda. Do ove godine zvanični doktor tima iz Humske bio je Sead Malićević. I tu ne stavljamo tačku na povezanost Partizana i Novog Pazara. U omladinskoj ekipi Partizana jedan dečak krupnim koracima grabi ka velikoj sceni. Zove se Mirsad Brunčević i pre 11 dana proslavio je 17 rođendan. Mnogi će reći da to što još nije zaigrao u najboljem timu crno-belih je sasvim dovoljan razlog da se ne nađe u timu slavnih Novopazaraca u Partizanu. Istina je, kao što je istina da ako ne zaigra, zbog ogromne konkurencije, u timu višestrukog šampiona države igraće u timu sličnog renomea, ovde ili negde na strani. Tako kažu fudbalski stručnjaci.

One koji su posmatrali igre kadetskog tima Partizana i reprezentacije Srbije, Brunčević je ,,kupio“ lakoćom kretanja, startnom brzinom kojom iznosi loptu sa svog na protivnički deo terena i posebno načinom na koji lomi protivnike driblinzima u trku. I još nešto, ovaj desni i levi bek, a po potrebi i štoper, često postiže golove na efektan i krajnje neobičan način. Nikada nije dobio crveni karton, a i onih žute boje se nije baš mnogo nagledao.

Za loptom je ozbiljnije počeo da juri u novopazarskom AS-u kod Adema Preljevića i trenera Ljajića, Sretenovića i Nedeljkovića. Kad je bilo očigledno da je tu sredinu prerastao u startu precrtava pozive Crvene zvezde, OFK Beograda i Fenerbahčea i bira klub koji ga hoće i koji voli- beogradski Partizan. Danas u jednom dahu i sa osmehom priča:

– Onog trenutka kada sam u dogovoru sa porodicom izabrao Partizan znao sam da sam doneo pravu odluku. Deo sam generacije Partizana za koju stručnjaci kažu da je najbolja u poslednjih deset godina. To kažu i brojke. Titulama u Srbiji dodali smo nekoliko izvanrednih rezultata na turnirima u Italiji. Prošle godine bili smo najbolji na takmičenju u čast pokojnog velikana italijanskog fudbala Gaetana Širee. U 40 uzastopnih utakmica naređali smo samo četiri nerešena rezultata, bez ijednog poraza. Ove godine osvojili smo CIOCARIA CUP,verovatno najveći turnir u kadetskoj konkurenciji. Tom prilikom pobedili smo italijanske klubove Anjani i Kaljari, Dinamo iz Bukurešta, brazilski Huventud, u polufinalu sa 4 : 3 ruski Zenit i u finalu Hajduk iz Splita 4:0. O jačini turnira govori i to da su, između ostalih, učestvovali sastavi Fiorentine, Lacia, Rome, Napolija i Vasko da Game. Posebno sam bio radostan po završetku finalne utakmice na kojoj sam postigao poslednji, četvrti gol. Drago mi je i da je moj veliki prijatelj iz pazarskih i ovih beogradskih dana Alen Mašović u odličnoj formi. On je pogodio gol u prvoj utakmici turnira protiv Anjanija, u jednom dahu i uz neizostavan osmeh priča nam svoje utiske Brunčević.

Partizanova fudbalska škola poslednjih godina prepoznaje se kako po rezultatima tako i po pojedincima, koji sa velikim uspehom danas nose dres prvog tima. U tri godine Partizan je iznedrio tri bisera. Sva trojica danas brane boje velikih evropskih klubova, Jovetić i Ljajić su u Fiorentini, a Stefan Savić u Mančester sitiju. Ovog leta dvojica Brunčevićevih saigrača i odličnih drugara krenuli su njihovim stopama. Radi se o Lazaru Markoviću i Nikoli Ninkoviću, fudbalerima koji će zajedno sa starijim i iskusnijim majstorima crno-belih loviti Ligu šampiona. Međutim, i pored toga što su kadeti Partizana ove godine predstavljali reprezentaciju u malom ostali su bez već viđene titule u kadetskoj ligi Srbije. Na polusezoni crno – beli su imali pet bodova prednosti u odnosu na Crvenu zvezdu, da bi kraj šampionata dočekali na mestu broj dva sa isto toliko bodova zaostatka za crveno – belima. O iznenađujućem ishodu prvenstva Brunčević, govori:

– U sred sezone čekalo nas je Prvenstvo Evrope za kadetske reprezentacije čiji je Srbija bila domaćin u Beogradu, Novom Sadu i Inđiji. Partizan je za državni tim dao četiri možda i ključna fudbalera. Do početka šampionata oni su nosili igru reprezentacije, ali ne i na prvenstvu. Doživeli smo neuspeh i nismo uspeli da izborimo pravo da se ovog leta takmičimo na Svetskom prvenstvu u Meksiku. Najmanje se očekivalo da naši najbolji igrači, a partizanovci Lazar Marković i Nikola Ninković, imaju samo epizodnu ulogu u najboljem državnom timu. Da maler bude još veći sa prvenstva su doneli i povrede. Inače, pre početak tog prvenstva i sam sam doživeo neugodnu povredu ligamenata. Nije iznenađenje što smo tako desetkovani izgubili neke utakmice završnice prvenstva, koje bi u normalnim okolnostima sigurno dobili. Posle poraza od Crvene zvezde, OFK Beograda, Rad-a i nerešenih igara sa Jagodinom, Vojvodinom i Zemunom bilo je jasno da će titula pripasti Zvezdi, pomalo razočarano će reći Brunčević.

Od svoje trinaeste godine Mirsad Brunčević je na spisku selektora mlađih državnih selekcija. Posebno mu je naklonjen bio trener Miloš Velebit. Posle već objašnjene povrede njegovo ime je izbrisano sa spiska selektora Milovana Đorića za nastup na šampionatu najboljih kadeta Evrope krajem aprila i početkom maja ove godine. Teško mu je palo odsustvo sa turnira za koji se živi, tim pre što se nalazio na preliminarnom Đorićevom spisku od 22 fudbalera. Evo, kako je on kao gledalac video dešavanja na tom prvenstvu:

– Žao mi je što nisam bio u timu. Deo sam ove generacije. Igrao sam u kvalifikacijama. Inače, najbolja moja utakmica u reprezentaciji je protiv Mađarske 3:0. Tada sam postigao dva gola (P.S.- prvi je postigao šutem sa 30 metara, a drugi glavom posle kornera ). Na pozicijama na kojima sam igrao pre prvenstva na turniru su nastupili Jakšić i Nastić. I na ostalim mestima bilo je malo igrača sa pripremnih i prijateljskih utakmica. Tako je ispalo da smo uigravali jedan, a igrao je potpuno drugi tim. Na najvažnijoj, prvoj utakmici sa Dancima nedostajala je pas igra, a i nismo imali rešenje za njihovog sjajnog napadača Fišera. Posle se tim još više menjao, tako da nije bilo realno da se vadimo protiv Francuza i Engleza. Da je tim bio sastavljen od igrača koji su izborili plasman na Evropsko prvenstvo reprezentacija bi mnogo bolje prošla. Da je to tako pokazao je vrlo jak međunarodni turnir u Kazahstanu na kojem nas je do prvog mesta doveo Dušan Savić, reči su Brunčevića.

Za njega ne postoje značajnije utakmice od mečeva sa Crvenom zvezdom. U poslednjem odmeravanju snaga, koji se završio pobedom komšija zbog povrede nije igrao. Sa ponosom govori da ima stopostotan učinak u duelima sa najvećim rivalom. U ušima mu pred svaki susret sa crveno-belima odzvanjaju reči trenera Zvonka Popovića: ,, Ko nije igrao derbi ne zna šta je fudbal“. Sad kada je iza njega mnogo takvih utakmica zna da su mečevi sa Crvenom zvezdom više od obične utakmice. Ove godine braniće boje omladinskog tima Partizana. Žali što su vršnjaci iz Novog Pazara izgubili status prvoligaša, jer je imao veliku želju da u dresu Partizana odigra prvenstvenu utakmicu u rodnom gradu. Kako mu je ovo poslednja sezona pred ulazak u svet seniora, Brunčević već razmišlja gde i kako dalje. Ne bude li mesta u prvom timu Partizana neće se libiti da sreću okuša u Italiji. U vreme odmora u Novom Pazaru dočekao je vest o ulasku Novopazaraca u Superligu. Zanimalo nas je da li razmišlja da posle Partizana, a pre Italije izvesno vreme provede u Novom Pazaru:

– Ko ne bi voleo da istrči pred 10.000 najboljih navijača. To bi bilo ostvarenje dečačkog sna, stidljivo će Brunčević.

Od ponedeljka Mirsad Brunčević se sa omladincima Partizana nalazi u Kosjeriću na pripremama za novu sezonu. Sledeće godine u ovo vreme nikoga ne bi trebalo da iznenadi ako interesovanje klubova u zemlji i van nje za mladog Novopazarca bude naglo povećano.

Brančević uživa u Ljajićevoj igri

Mirsad Brunčević iznad svega uživa u igri Adema Ljajića. Odlično ga poznaje i uopšte ga ne iznenađuje Ljajićev uspeh. Voleo bi da njegov fudbalski razvoj ide putanjom kojom se kreće karijera njegovog sugrađanina. Kao i svi mladi fudbaleri i Brunčević ima idola. Kaže da je to Mladen Krstajić, mada mu se sviđa i način igre Nemanje Vidića i Kristijana Ronalda.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari