Ko potomcima nacista vraća konfiskovanu imovinu u Srbiji?

Stručnjaci novonastalu situaciju ocenjuju kao jedinstveni paradoks u Evropi

Ostavite komentar


  1. A da se neko seti pa da trazimo odstetu od Nemaca koju su nam kao naciji koju su najvise ubijali duzni?
    Ili su na vlasti kod nas konstanto izdajnici bez obzira na boju koju nose i stranacku pripadnost?

    1. Ne možemo da tražimo odštetu jer je to pitanje rešeno međudržavnim dogovorom između SRNemačke i SFRJugoslavije (jedna od dogovorenih stvari je bilo odustajanje od odštete ali zabrana „domaćim“ Nemcima da se vračaju, traže povraćaj ili nadoknadu, na svoja imanja)…

      1. Trebalo bi istraziti da li postoji sporazum NAPISMENO. Ako postoji, nije jasno zasto se cuva u tajnosti. Postavlja se pitanje, da li su barem autori zakona o restituciji (a i rehabilitaciji) mogli da prouce taj navodni, medjudrzavni ugovor.

  2. To oko odštete je završeno još u 70 godinama. Nemam pojma zašto se to krije i ne objavi javno.

  3. Ko potomcina nacista vraća konfiskovanu imovinu? Pa zar u Srbiji ne postoje čitavi „ešaloni“ onih koji su iz sela poneli svoj palanački duh pa smatraju da će time zaraditi milost i razumevanje od strane Nemačke Zar ne postoje petokolonaši koji bi sopstvenom sunarodniku skinuli i kožu sa ledja ne bi li samo udovoljili silnicima, zar ne postoje bezbrojne NVO koje u 90% slučajeva rade za račun srpske štete. Mi još uvek ne smemo da objavimo istine iz Prvog i Drugog svetskog ratra a kamoli da tražimo odštetu. Mi imamo neverovatno jaku nacionalnu elitu, kojoj je, verovali ili ne, glavni „kvalitet“, anacionalnost. Niko toliko štete ne može da učini ovoj državi kao što to može njena vajna i kukavna politička i intelektualna elita.

  4. „Znate, od 12.500 smrtnih presuda kvislinzima posle Drugog svetskog rata u Francuskoj izvršeno je više od 7.000, i to streljanjem. Dakle, naša objašnjenja su, zapravo, karikaturalna. Suštinski, radi se o reviziji istorije“, zaključuje naša sagovornica i dodaje da za to nije potrebna istorija nego politička volja jer na osnovu političke volje se vrše takve rehabilitacije.

    Znate, kad proučavate Srbiju povodom događaja sa kraja 2. Sv. rata, onda je neprimereno porediti je sa Francuskom gde nije bilo komunističke revolucije. Mnogo je primerenije porediti je sa ostalim zemljama poput Bugarske, Rumunije, Poljske, Čehoslovačke, …

  5. Po meni je naispavnije, ako se vraca, da se svima vraca nema selektivno. Sta je mogao nemac da odbije da ide u rat. Jel imamo mi zakon da se teroristi ili zlocincu oduzima sva imovina njegova i poridica ostavlja na ulici. Pre bih primenjivao zakon na politicarima dokazanim…

    1. Da, trebalo bi svima vratiti oduzeto. Druga stvar je rehabilitacija. Ako je nesrecnik koji je ubijen, ili poslat na robiju imovinu stekao / nasledio pre rata, nema nikakve osnove da mu se imovina oduzme, cak i ako je zaista bio zlocinac, imao krvi na rukama. Jer ubicu sudovi salju na robiju, ne oduzimaju im imovinu! To je bila kod nas obicna otimacina. Nasi zakoni o rehabilitaciji i restituciji su verovatno slicni odgovarajucim u ostalim bivsim komunistickim drzavama? O tome nista nismo saznali.

  6. „… a najveći broj je mobilisan u zloglasnu diviziju „Princ Eugen“…“. Kljucna rec: mogilisan

    1. Милош Перић, да ли је мобилизацијом потписао и обавезу да буде онако суров као што су сви из принц еуген били, осим једног који је био стрељан јер је одбио послушност. И они су се надали да ће стати чизмом за врат и добити оно што им није тата оставио. Но, није то питање, већ : Првенствено је пре свега требало преиспитати историју коју су писали комунисти победници, којом су испрали србима сећање истине да су четници до 1943.године били бодећи, да Тито не би победио да није у партизанске униформе обукао домобране и усташе – повратнике из Вражје дивизије са руског фронта. У партизане су одлазили они који нису имали куд, а у четнике, око Драже“ елита. Но и код њих је било лешинара, који упропастише племениту борбу. А м и н

  7. …“a najveći broj je mobilisan „…
    U ovoj recenici je dosta receno. Prvo ih je Vermacht ili SS mobilisao, a onda je nova vlast izjednacila sve Nemce sa izdajnicima i nacistima. Vojvodina je etnicki ociscena od cetvrtine stanovnistva, na njihovo mesto nasljeni Srbi iz BiH i Hrvatske, sto je kasnije dovelo do novih ratova i etnickih ciscenja.
    Znamo sve o stradanjima ljudi pod nemackom okupacijom, ali zato mudro cutimo nad zlocinima nad Nemcima, o logorima gde su hiljade umirale of gladi, bolesti, iscrpljenosti, zlostavljanja.
    To generalisanje je i sada prisutno, neko apriori nece da cuje da je neki Nemac bio nevin. Imovina je oduzimana SVIM Nemcima, osim onima koji su bili u partizanima. Da je taj princip bio primenjen na sve, malo ko bi u Banatu, gde teren nije pogodan za partizansku borbu i skrivanje, ostao sa bilo kakvom imovinom. Sa druge strane, Banat je mozda bio najmanje pogodjen ratnim strahotama, sve do dolaska Crvene Armije, cije je ponasanje posebna prica.

    1. O kojim vi to Nemcima pričate, pa zne se ko su Vojvođanski Nemci.
      Šta su odobravali, priželjkivali a šta ih je prognalo?
      Sve se zna i to je neka vrsta nepravde ali koliko god se trudili nikad neće prevazići sopstvenu nepravdu prema ostalima.
      Prosto NIKADA jer ljudski um to nedozvoljava.

    2. Prosto sam ostao zapanjen pročitavši tvoj komentar, da li stvarno tako misliš ili si ovo napisao pod nečijom prisilom? Normala osoba ovako nešto ne može napisati. U ovoj zemlji ima školovanih i pametnih ljudi koji nisu potomci ni partizana ni četnika a kamo li „folksdojčera“ niko im ne treba soliti pamet šta su radili za vreme rata i kako su otišli u isti – pristupili. Četnicu su nasilno mobilisali srpske mladiće, u partizane kao i kod nemaca što je u tekstu i napisano : zloglasna 7. SS DOBROVOLJAČKA brdska divizija „Princ Eugen“.

  8. Ako preskočimo očiglednu reviziju istorije (to je predugačka priča za komentare) ponovo dolazimo do naše, omiljene, korupcije i nepoštenja …

  9. Kako ko? Pa potomci komunista. Lepo su u ratu saradjivali (protiv Srba narocito) pa njihovi unuci hoce nastavak te saradnje i u 21. veku.

  10. Treba ljudima vratiti inovinu, jer kad vidim kako se mi odnosimo prema našoj zemlji ubeđen sam da će Nemci biti mnogo milostiviji, čestitiji, uredniji… nego što smo mi prema njoj koji je toliko volimo naportalima, twiteru, facebboku… a u stvarnosti prošetajmo našim ulicama, autobuskim stajalištama, pogledajmo fasade koje mi održavamo… I biće odmah jasna kolika je naša ljubav prema ovoj zemlji.

  11. A sada, oprostiće ti Đura što te tuk’o ?!? Dakle, nema kolektivnih pomilovanja, a ni suđenja.Zločinci imaju svoje imei prezime i treba ići slučaj po slučaj i tako i odlučivati o rehabilitaciji. Ovako je sve potpuno obesmišljeno.

  12. Meni se čini da bi trebalo prestati sa glumatanjem i uraditi sledeće:
    – proglasiti četničku kraljevinu srbiju i dovući neku vucibatinu da kraljuje;
    – proglasiti nacističke zakone i sprovesti ih;
    – kome ne odgovara, nek beži, kao što su mnogi već uradili.

  13. Istoricar, Branka Prpa: „Ne može sud da arbitrira u istoriji, ne može sudska odluka u smislu istorijskog dokaza biti jača od naučnog dokaza. Prosto je pitanje s koje strane sud preuzima tu vrstu arbitraže nad celom naučnom oblašću. Oni to rešavaju na način da uzimaju plaćene istoričare koji se bave falsifikovanjem ili selektovanjem istorije…“ Tacno je da Sud ne moze sam da donosi odluke o rehabilitaciji, sudije nisu duzne da budu poznavaoci istorije drugog sv. rata. Ali je vrlo nepravedna tvrdnja, da su istoricari placeni. Nasi istoricari istorije 20. veka su vrlo kompetentni i suvereni, bolje svedoke sud ne moze da izabere. Iz njihove ekspertize, a na osnovu poznavanja zakona o rehabilitaciji i smisla za donosenje pravednih odluka, sudije i te kako mogu dobro da rade, mada, naravno, posao nije lak.

Ostavite komentar


Društvo

Naslovna strana

Naslovna strana za 24. i 25. avgust 2024.
Galerija

Pretplati se i postani deo Kluba čitalaca Danasa

Klub čitalaca Danasa je zajednica pretplatnika na dnevni list Danas kojima je, pored ekskluzivnog pristupa novinama u PDF formatu veče pre nego što se štampano izdanje nađe na trafikama, dostupna i celokupna arhiva lista onlajn. Članska kartica obezbeđuje i preko 50 popusta naših partnera, kao i pozivnice za naše događaje i akcije.

Jelena Glušac, novinarka

Danas je važnije nego ikada braniti slobodu govora i kritičke misli. Zato čitam Danas.