Na sednici Gradskog veća u Kragujevcu otvorena je tema odnosa grada (Kragujevca) i njegove najveće i najznačajnije industrijske firme Zastava. Pri tom je gotovo unisono ocenjeno da ti odnosi u poslednje vreme nisu onakvi kakvi bi trebalo da budu, što bi u skorijoj perspektivi moglo da ima štetne posledice i za jednu i za drugu stranu.

Na sednici Gradskog veća u Kragujevcu otvorena je tema odnosa grada (Kragujevca) i njegove najveće i najznačajnije industrijske firme Zastava. Pri tom je gotovo unisono ocenjeno da ti odnosi u poslednje vreme nisu onakvi kakvi bi trebalo da budu, što bi u skorijoj perspektivi moglo da ima štetne posledice i za jednu i za drugu stranu.

Anketa

U nedavnoj anketi Stratedžik marketinga, u kojoj su se Kragujevčani, između ostalog, izjašnjavali o perspektivama Zastave i učincima aktuelne lokalne uprave, žitelji centra Šumadije su, na primer, ocenili da su nagoveštenom oporavku Zastave najviše doprineli Vlada Srbije (40 odsto Kragujevčana tako smatra), zatim gradska vlast (30 odsto), pa Zastavini sindikati (nekih desetak odsto).

Kragujevčani su doprinos menadžmenta Zastave oporavku te fabrike, u anketi Stratedžik marketinga, stavili na četvrto mesto.

Zarad razumevanja ove teme valja najpre napomenuti da se u Šumadiji, a i ne samo tu, ne tako davno povodom one italijanske „kad Fiat kašlje…“, tvrdilo da „kad Zastava kašlje, Kragujevac zebe“, odnosno da je sudbina centra Šumadije i njegovih žitelja najdirektnije zavisila od poslovnih uspona i padova Zastave. Takva Zastava decenijama unazad bila je „grad u gradu“, ako ne i „država u državi“. No, i u tim okolnostima grad i Zastava su se međusobno uvažavali i sarađivali, a u prilog tome je i činjenica da su neki od generalnih direktora Zastave i njenih najznačajnijih fabrika (Kamenko Sretenović i Srboljub Vasović, na primer) svojevremeno bili na funkciji gradonačelnika Kragujevca.
Zna se i da je Zastava postala najveći proizvođač putničkih i teretnih vozila u bivšoj SFRJ i na Balkanu, dobrim delom zahvaljujući i podršci grada i njegovih političkih struktura, kako se to govorilo u vreme nastanka auto industrije u Srbiji.
Početku proizvodnje putničkih vozila u Kragujevcu i potonjoj izgradnji nove Fabrike automobila u Zastavi energično su se, tokom šeste decenije prošlog veka, suprotstavljala ne samo rukovodstva Slovenije i Hrvatske, već i tadašnji čelnici JNA, pa i brojni državni i partijski zvaničnici u Srbiji. Grad Kragujevac i njegov komitet SKJ su, međutim, i u tim vremenima državno-partijske monolitnosti zdušno podržali ideju o proizvodnji automobila u centru Šumadije i njenog glavnog inicijatora inž. Prvoslava Rakovića, tadašnjeg generalnog direktora Zastave.
Ali, u poslednjih godinu-dve dana sve su evidentnije „kratke stanke“ u komunikacije rukovodstva Kragujevca i menadžmenta Zastave. Komunikacije u odnosima grada i Zastava, u stvari, ima uvek kad treba rešavati neki od Zastavinih problema, kakvi su, na primer, otplata dugova za struju i energente. Sindikalci i radnici Zastave, uz to, redovno pred zgradom gradske uprave, uz blagoslov menadžmenta, traže podršku i pomoć za rešavanje poslovno-proizvodnih problema te fabrike, pri čemu insistiraju na posredničkoj i medijatorskoj ulozi čelnika Kragujevca u odnosima Zastave s Vladom Srbije. Komunikacije i bilo kakve saradnje, međutim, nema kad Zastava potpisuje ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji s Dženeral motorsom kojim je, između ostalog, predviđena i proizvodnja Opelovih modela putničkih vozila u ovdašnjoj fabrici automobila.
Na to potpisivanje ugovora, mimo do sada uobičajene prakse, nije bilo nikoga iz gradske uprave, zbog toga što niko od gradskih čelnika nije ni pozvan.
Nikoga iz gradske uprave u Zastavi nije bilo ni nedavno, kada je ministar u Vladi Srbije Predrag Bubalo najavio skorašnju privatizaciju Fabrike automobila, posle koje će „Kragujevac ponovo postati centar automobilske industrije u Srbiji“.
Da li to menadžment Zastave nastoji da svu slavu za nagovešteni oporavak i dalji razvoj auto industrije u Kragujevcu i Srbiji pokušava da prigrabi za sebe, pokušavajući da pred javnošću eliminiše doprinos ne samo rukovodstva Kragujevca, nego i većeg broja javnih radnika, tom nagoveštenom preporodu kragujevačkog proizvođača automobila i kamiona?
U krugovima bliskim poslovodnom vrhu Zastave smatraju da je odgovor na pređašnje pitanje potvrdan, te da su se pojedinci iz top menadžmenta kragujevačke fabrike, naročito osle potpisivanja ugovora o saradnji s Dženeral motorsom, uživeli u ulogu spasitelja Zastave i domaće auto industrije.
Iz tih razloga, vele u ovim krugovima, nedavno je, preko noći i bez suvislog javnog obrazloženja, došlo do promene na kormilu Zastavine Fabrike automobila .
Zamenik gradonačelnika Kragujevca Saša Milenić tvrdi da do prekida komunikacije između grada i Zastave dolazi usled pogrešne, odnosno prevaziđene percepcije aktuelnog menadžmenta. Zastava je, prema njegovim rečima, decenijama unazad bila osnovni nosilac razvoja Kragujevca i domaćeg metalskog kompleksa. – Zastava, međutim, bez obzira na to što je krenula putem oporavka, nikada više za Kragujevac neće značiti ono što je nekada značila, odnosno neće biti osnovni oslonac njegovog privrednog i razvoja u ostalim sferama života grada. Nama u gradu je to jasno, ali bi to što pre trebalo da shvati i menažment Zastave – poručuje Milenić.
Glavni kragujevački stručnjak za upravljanje razvojnim projektima Dragan Ranković, dugogodišnji direktor u Zastavi, delom se slaže s Milenićem, napominjući pri tom da ignorantski stav menadžmenta Zastave prema gradu nema „pokriće“ u realnom životu, pošto je Zastava, prema njegovom mišljenju, „i dalje u velikoj krizi“. Zastava tu krizu, smatra on, još uvek ne može da prevaziđe bez podrške pre svega države, ali i grada.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari