Posmrtni ostaci Iljaza Ličine koji je otet iz voza u stanici Štrpci 27. februara 1993. godine, identifikovani su i nalaze se u Centru za identifikaciju u Bosni i Hercegovini. To je nedavno javljeno Iljazovom bratu Ragipu Ličini, koji kaže da je tim pozivom završena agonija porodice Ličina duga 20 godina. Nakon preživljenih stresova, nadanja i strepnji, kroz koje je prošla ova porodica nakon otmice Iljaza, kaže Ragip, vijest da je pronađeno i identifikovano tijelo njegovog brata, okončala je traganja. A kad je dobio poziv, koji je svih ovih godina očekivao, Ragip je uzdrhtao. Taj poziv mu je, kaže, skinuo kamen sa srca. Glas sa druge strane mu je rekao da su ostaci njegovog brata Iljaza identifikovani i da treba da dođe u Centar za identifikaciju.
– Kad sam se javio na poziv, sagovornik se predstavio kao osoba koja se bavi istraživanjem nestalih lica na području bivše Jugoslavije i rekao mi da su identifikovani ostaci mog brata koji je bio jedan od otetih putnika u Štrpcima. Osjećao sam se kao kobnog 27. februara 1993, kada smo čuli da mog brata nema, da je nestao. Tada smo mislili da će pravda pobijediti i da će se on nama vratiti. Poslije smo znali da više nije među nama, ali ipak je bilo teško da čovjek definitivno shvati da nekoga nema, kao što smo mi saznali nedavno, priča Ragip Ličina.
On kaže da su kosti njegovog brata Iljaza pronađene u blizini Bajine Bašte, odnosno u dijelu koji pripada opštini Srebrenica, još prije par godina kada je bila akcija ispuštanja akumulacije jezera Perućac u mjestu Crni Potok, kada su nakon povlačenja vode, otkrivene kosti 108 osoba.
– Ostaci osam osoba su bili u vodama države Srbije, a kosti stotinu ostalih su se nalazile na teritoriji BiH. Ti ostaci su pod okriljem UN prebačeni u Zbirni centar u Visokom kod Sarajeva, gdje se vrši njihova identifikacija putem analize DNK. Ja se nadam da ću uskoro biti pozvan u BiH da preuzmem kosti moga rođenoga brata. Ostalo je da se regulišu još neka pravna pitanja i da dobijem dozvolu tamošnjeg tužilaštva i vještaka da preuzmem bratove ostatke i dopremim ih kući. Moja porodica i ja, i svi dobronamjerni ljudi, ovu vijest koju smo dobili primili smo sa velikim bolom i tugom koje smo osjećali. Čak i teže nego 27. februara kada smo čuli da je otet. Tada smo se nadali, doći će živ, pronaći će ga neko. Ovo sada je zadnji trenutak kada više nemamo šta da tražimo, znamo da se misija njegovog dunjalučkog života završila, priča Ličina.
Voz 671
Iz voza 671 koji je iz Beograda krenuo za Bar, u stanici Štrpci, na teritoriji opštine Rudo (BiH), pripadnici srpske oružane formacije pod komandom Milana Lukića, 27. februara 1993.godine, oteli su 19 putnika, državljana Srbije i Crne Gore, 18 bošnjačke i jednog hrvatske nacionalnosti. Oteti su odvedeni, mučeni i ubijeni pored Višegradske banje. Haški tribunal osudio je Milana Lukića na doživotnu robiju zbog zločina protiv čovečnosti nad Bošnjacima u istočnoj Bosni, a zbog otmice u Štrpcima osuđen je samo Nebojša Ranisavljević iz Despotovca. Ranisavljevića je sud u Bijelom Polju osudio na 15 godina.
Potrage se nastavljaju
Ragip Ličina, koji je i predstavnik oštećenih porodica otetih putnika, poručuje da, bez obzira što su posmrtni ostaci njegovog brata Iljaza pronađeni, i dalje će kao čovjek i kao i kao predstavnik oštećenih porodica biti u kontaktu sa svima koji mogu doprinijeti da se dođe do pravde i istine.
– Očekujem da, kada se svi ovi ostaci koji su nađeni na tom mjestu ispitaju, će biti još otkrivenih otetih putnika, od kojih je četvoro do sada identifikovano. Osim Iljaza, od 19 otetih, pronađeni su ostaci njih trojice, Rasima Ćorića iz Prijepolja, Halila Zubčevića iz Trebinja (tada nastanjenog u Rožajama) i Jusufa Rastodera sa Savinbora, kod Petnjice, kazao je Ličina.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
